Frapantna je informacija, pokazuju zvanični sudski podaci, da je samo od 20. septembra do 15. oktobra ove godine, dakle za manje od mjesec dana, u BiH zatvoreno ili je pokrenut proces gašenja 150 firmi. Kao glavni( ali ne i jedini) razlog gašenja privrednih subjekata uglavnom se pominje neuspjeh ili nemogućnost borbe sa krizom izazvanom pandemijom virusa COVID-19, koja je „iscrpila“ privredne subjekte do te mjere da ne mogu više da prevaziđu probleme, normalno posluju i izmiruju potraživanja.
Iako napori Vlada raznih nivoa vlasti u vidu predlaganja i(ili) poduzimaja niza mjera koje se tiču pomoći privrednim subjektima u vidu malih kratkoričnih finasijskih pomoći, rasterećenja i stvaranja boljih uslova poslovanja, kako bi se jačala konkurentnost i prevazišli problemi uzrokovani pandemijom virusa COVID-19, stiče se utisak, da su te mjere zakašnjele, nedovoljno efikasne i da nisu dale očekivane i željene rezultate, što je za neminovnu posljedicu imalo gašenje poslovnih subjekata.
Zaključak je, da sami poslovni subjekti, a i oni koji bi na neki način trebali njima da budu podrška (Skupštine, Vlade, Ministarstva, Privredne komore i sl.), nisu (bili) spremni da se nose sa problemima, situacijim i izazovima vremena, prije svega izazvanog pandemijom virusa COVID-19. Međutim, sama pandemija, nije i jedini razlog nemogućnosti opstanka firmi na tržištu.
Današnji svijet izložen je sve velikim brojem i drugih različitih događaja koji imaju obilježja manjih ili većih katastrofa, kako prirodnih (potresi, poplave, požari…), tako i onih izazvanih ljudskim djelovanjem (teroristički napadi, ratovi, nemiri…), i oni su samo neki primjeri incidenata koji mogu predstavljati značajnu prijetnju u vođenju bilo koje vrste poslovanja.
Osim događaja koji imaju svoju uočljivu fizičku manifestaciju, u vremenu sveopšte globalizacije i informatizacije, sve je više i onih koji su vezani za informacije i informacione sisteme (kibernetički napadi, kvarovi i pogreške informacionih sistema, gubici podataka i slično).
Mogućnost ostvarenja tih prijetnji i eventualan prekid u poslovanju je ključna briga mnogih poslodavaca i predstavlja izazov na koji rukovodstva gotovo svih organizacija moraju obratiti posebnu pažnju, neovisno o veličini i djelatnosti, i to iz vrlo jednostavnoga razloga: ako organizacija nije spremna efikasno odgovoriti na pojavu eventualnog incidenta u vezi poslovanja, to može značiti i njen nestanak.
Kako bi se izbjegao eventualan prestanak ili prekid poslovanja i osigurao nastavak poslovanja nakon pojave incidenta, u nekim djelatnostima (finansijski sektor, zdravstvene i druge javne institucije, infrastrukturne djelatnosti – snabdijevanje električnom energijom, vodom, telekomunikacije i sl.), regulativom su propisane obaveze organizacija u pogledu planiranja kontinuiteta poslovanja, dok se kod drugih organizacija sve više odlučuje na sistemsko upravljanje kontinuitetom poslovanja, jednostavno zato što su troškovi uvođenja sistema upravljanja kontinuitetom poslovanja neuporedivo manji od potencijalnih gubitaka.
Upravo međunarodni standard ISO 22301 (Bosanskohercegovački standard BAS EN ISO 22301:2021, Sistem upravljanja kontinuitetom poslovanja-Zahtjevi, identičan je prevod engleske verzije evropskog standarda EN ISO 22301:2019, Business continuity management systems -Requirements, i ima status bosanskohercegovačkog standarda) pruža najbolje međunarodne prakse kako bi se organizacijama pomoglo da efikasno preduprijede prekid i(ili) eventualno reaguju i oporave se od prekida poslovanja, ako do njih dođe, na najbolji mogući način.
Upravljanje kontinuitetom poslovanja (Business Continuity Management ‒ BCM) je cjeloviti proces upravljanja, koji identifikuje potencijalne prijetnje po organizaciju i njihov uticaj na poslovne operacije ukoliko se te prijetnje dogode.
Ovaj pristup pruža organizacioni okvir za izgradnju otpornosti organizacije na identifikovane prijetnje, uz sposobnost za efektivan odgovor kojim se štite interesi njenih ključnih zainteresovanih strana, ugled, brend i aktivnosti kojima se stvaraju vrijednosti.
Sistem upravljanja kontinuitetom poslovanja (Business Continuity Management System ‒ BCMS) je dio ukupnog sistema upravljanja organizacijom koji uspostavlja, provodi, nadzire, održava i unapređuje kontinuitet poslovanja.
Ovaj međunarodni standard specificira zahtjeve za primjenjivanje, održavanje i poboljšavanje sistema upravljanja, radi zaštite, smanjenja vjerovatnoće dešavanja, pripreme za odgovor na poremećaje, odgovor i oporavak od poremećaja kada se oni pojave.
Zahtjevi specificirani u ovom standardu su generički i predviđeni su da budu primjenljivi na sve organizacije ili njihove dijelove, bez obzira na vrstu, veličinu i prirodu organizacije. Obim primjene ovih zahtjeva zavisi od okruženja u kojem organizacija radi, kao i njene kompleksnosti. Posebno je važna primjena ovog standarda za organizacije koje djeluju u okruženju visokog poslovnog rizika kao što su komunalne usluge, finansijske usluge, transport, telekom, te proizvodnja hrane i pića. Isto vrijedi i za organizacije u kojima je kontinuirano poslovanje krucijalno, kao npr. u javnom sektoru.
Autor: mr Admir Hukić, dipl.ing.el. stručnjak za ISO standarde i informacionu sigurnost
(NKP.ba)
