Njihova je ljubavna priča već obišla svijet, a dok se mnogi još uvijek čude ljubavi koja je pobijedila vjerske različitosti, Dušica Rendulić i Almir Salihović na sve gledaju kao nešto prilično obično. “Ljudi smo i volimo se, što je tu čudno”, rekla je Dušica za Klix.ba.
Papir nije bitan
Almir Salihović i Dušica Rendulić imaju desetomjesečnog sina Jusufa, već dvije godine žive na Soloćuši blizu Srebrenice, nisu zaposleni i još uvijek čekaju bolje dane da stupe u brak.
“Kada su ljudi i mediji saznali za nas počeli su nas zvati i brojne TV kuće su dolazile da nas snimaju. Ne znam što je tu neobično. Mi nismo jedini takozvani miješani brak u BiH nakon rata, možda jesmo u Srebrenici, ali ne vidim ništa čudno u tome”, kazala je Dušica.Dušica je rođena u Gospiću i dolazi iz mješvitog srpsko-hrvatskog braka, a Almira je upoznala u Tuzli. Ljubav se rodila i odlučili su živjeti u Srebrenici, a tada je stigla i njihova najveća radost – sin Jusuf.
“Nije mi teško živjeti u Srebrenici. Odmah sam se uklopila. Ljudi su me prihvatili i svi su dobri prema meni. Almir i ja nikada nismo imali problema. Svjesna sam toga što se desilo u Srebrenici, to je ogromna tragedija, ali moramo nastaviti živjeti svi zajedno i ovakvi brakovi ne smiju biti nešto neobično. Pa, svi smo ljudi, zar ima nešto bitnije od toga”, rekla je.
Božić i Bajram u istoj kući
U kući porodice Rendulić-Salihović obilježavaju se svi praznici.
“Za Božić, kao i za Bajram, spremim ručak i obilježimo taj praznik. Ne slavim Božić, već ga obilježavam i to je velika razlika. Ja sam odabrala ovakav život i sviđa mi se. Svaki praznik u našoj kući obilježimo prigodnim ručkom i nama ne treba više od toga”, istakla je Dušica.
Ipak, ističu da život u Srebrenici nije lagan, ali i da uz ljubav svaku prepreku mogu lakše prebroditi. Ni ona ni Almir ne rade, ali čvrsto vjeruju u bolje dane.
“Almir nije zaposlen, zaradi ponešto radeći sezonske poslove, ali živimo kako moramo. Sin je još mali da bi bilo šta shvatio, vidjet ćemo kako će biti u budućnosti”, kazala je.
Poručila je da ljubav može sve pobijediti i da će mješoviti, odnosno multietnički brakovi ponovo postati uobičajeni, jer, kako smatra, nije važna vjera već ljudskost.
(NKP Kalesijski.com)
