Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
“Banjalučki boj” je nova tema koju su za Vas pripremili članovi Horiona.
*****
Bosanski ejalet u sastavu Osmanskog Carstva bio je najzapadniji dio ove carevine. Dugo godina Bošnjaci su bili vrijedni i hrabri graničari koji su odolijevali napadima iz Austrije, Hrvatske, Mađarske. Međutim dugogodišnje borbe su imale i kobne posljedice po narod: ekonomija je slabila, hrane je nedostajlo, sve je bilo manje muškog stanovništva sposobnog da brani svoju domovinu. Zbog navedenih (i mnogih drugih) razloga Bošnjaci su se 1737. godine prvi put otvoreno suprostavili politici Istanbula u jeku novog osmansko-austrijskog rata. Austrijska je vojska na više mjesta provalila u Bosnu, i Bošnjaci su se odupirali. Onda je Bošnjacima iz Istanbula stigla vijest gorkog okusa, da se ne smiju braniti, jer je Carstvo u ratu s Rusijom, pa se trebaju izbjegavati neprijateljstva s Austrijom.Uprkos tome Ali-paša je sazvao bosanske prvake u Travnik i prenio im sultanovu poruku. Prisutni su s ogorčenjem saslušali zapovjest i jednoglasno je odbili. Kako su bili odlučni pokazuju završne riječi zaključenog dokumenta koji su donijeli: Bosna se mora braniti pa makar nas to svih stajalo glava i imanja..Ali-paša iako je bio stranac pristao je uz Bosance i tako se po zemlji proširio poziv na vojsku. Fra Nikola Lašvanin je zapisao: Odoše pašini ljudi po svoj Bosni i digoše sve,malo i golemo, ko god može oružje nositi…i skupi se čudna vojska strahovita.
Austrija se za novi rat s Osmanima pripremila ogomnu vojsku. S Obzirom da su se Bošnjaci morali sami braniti, Austrijanci su očekivali kako će ušetati u Bosnu i savladati prkosne Bošnjake. Pred upad u Bosnu Karlo VI proglasom se obratio bosanskom narodu; kršćanima da se pridruže njegovoj vojsci, a muslimanima da ne pružaju otpor i da se predaju. Napad na bosanske granice izvršen je na četiri strane. Jedna je vojska pošla na Bosanski Novi, druga na Bužim i Cetin,treća na Banja Luku,a četvrta na Zvornik. Do prvog sukoba je došlo kod Zvornika gdje je domaća vojska izvojevala sjajnu pobjedu u potpunosti razbivši neprijatelja.U boju su se posebno istakli sarajevski janičari kojih je bilo 5 bajraka, predvođeni Ahmed-pašom.
Ista sudbina je zadesila generala Raunacha i njegovu vojsku koja je napala Ostrovicu kod Kulen-Vakufa.I tu su vrli Krajišnici uz pomoć vojske iz srednje Bosne do nogu potukli Austrijance. Na bojnom polju je ostalo ležati 611 austrijanaca zajedno sa svojim generalom. Na bosanskoj strani među poginulima je bio Ali-beg Osmanpašić. Kada je austrijska vojska kod Bužima i Bihaća čula šta se desilo kod Kulen-Vakufa i Zvornika smjesta su se povukli u Hrvatsku. Za to vrijeme je glavna austrijska vojska napala Banja Luku koju je branila šaka ljudi sposobnih za odbranu.Austrijanci su iskopali rovove i opkolili grad. Zapovjednik Banjaluke odmah šalje poruku Ali-paši u Travnik o stanju u kome se našla Banja Luka i zove u pomoć.Ukratko nakon poruke, na Banja Luku krene odred Sarajlija,a za njima cijela bosanska vojska, koja je u drugim djelovima Bosne porazila Austrijance.Dok su Banjalučani čekali pomoć Austrijanci im upute poziv na predaju,što je Bošnjake još više razljutilo i učvrstilo u njihovom stavu da Banjaluku brane životom.Neprijatelj je nekoliko dana nemilosrdno topovima tukao grad, pa je tako na grad dnevno padalo 1.800 granata. Branioci su se žestoko branili, a čak su ponekad izlazili iz tvrđave i na prvim linijama napadali neprijatelja. Historičari kažu da je među njima bilo i žena. Prilikom takvog jednog upada, Austrijanci su zarobili i jednu ženu, po kojoj je general Hidburghausen uputio poziv na predaju koji je bio uzaludan.
Boj pod Banja lukom se zbio 4.augusta i trajao je od podne pa do zalaska sunca. Bosanci su odmah na početku navalili tako silovito da su sve neprijateljske linije poremećene.Istovremeno su iz tvrđave provalili branioci i među austrijancima je nastalo potpuno rasulo. U jeku boja, Mehmed-beg Fidahić je žestoko navalio na neprijateljsku konjicu da ju je u tren oka potpuno razbio. Mnogi su se neprijateljski vojnici ugušili u Vrbasu. Mehmed-beg je uvijek bio u žaru borbe, pa su tako pod njim pala tri konja i onda je gologlav krčio put i sjekao neprijatelja.
Kad su ga ranili odveden je na previjanje ali se on opet vratio u boj.Velikim junaštvom se istakao i sarajevski junak Hadži Ahmed Kandelija koji je sam (ovdje se vjerovatno odnosi na njega i njegovu grupu) navalio na neprijateljske topove i napravio pravu pustoš. U zadnjem (petom po redu) jurišu Bošnjaci konačno poraziše austrijance koji su bježali preko Vrbasa.
Zbog silnog tereta čuprija se srušila i mnogi austrijski vojnici su pali u rijeku i utopili se.Iza njih je ostala silna gomila oružja i hrane. Na bojnom polju je ostalo ležati 1.027 austrijanaca. Ali-paša je unatoć pobjedi poslao vojsku da goni neprijatelja preko Save.
U ovom boju austrijska vojska je brojala 16.257 vojnika,od čega 4.345 konjanika.
Bošnjaka je bilo između 10.000 i 15.000, fanatičnih borca koji su prepušteni sami sebi branili svoju rodnu grudu.
Na desnom krilu bosansku vojsku je vodio prekaljeni borac Mehmed-beg Fidahić i svi krajiški kapetani. Ostali su bili na lijevom krilu,dok su janičari prodirali kroz sredinu.
Zanimljivost vezana za boj pod Banja Lukom:
Neki je pravoslavni pop prije bitke poslao svoju kćerku na drum s nešto hrane da proda vojsci koja je tuda prolazila za Banjaluku.Pri tome ju je upozorio da ne prigovori ako joj nebi platili i da se ne protivi ako bi je neki od vojnika usput uštinuo. Kad se ova djevojka vratila kući i ispričala ocu da je sve prodala i da je sve plaćeno,i da je niko nije ni prstom taknuo iznenađeni otac će na to: Dok je takve vojske Švabo Bosnu neće uzeti nego će se vratiti odakle je i došao!
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
