Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta obradila temu “Bosanci u vojskama Europe”.
Činjenica da Bošnjaci slabo poznaju svoju historiju razlog je što su često žrtve različitih podvala i još više zabluda, koje, opet, zajedno imaju dalekosežne posljedice po njihovo stanje i poglede prema budućnosti.
Umjesto da su ponosni na ostavštine svoje historije i pregalaštva svojih predaka, Bošnjaci padaju u razne zamke oikofobije, pa se pojedinci nerijetko stide vlastitog imena, imaju strah od vlastitog doma…
Podvizi i junaštvo
Jedna od manje poznatih činjenica u našoj javnosti, pa i u historiji uopće, jeste uloga Bosanaca, odnosno Bošnjaka, u vojskama Evrope, gdje su bili cijenjeni kao izuzetni ratnici. Njihova slava, skrojena junaštvom i plemenitošću, ostala je poznata do današnjih dana u zapadnoj Evropi.
Glas o ratobornosti, podvizima i junaštvu Bosanaca koje su iskazivali na europskim i azijskim bojistima dobro je do najudaljenijih naroda. Neke evropske države su u 18. stoljeću počele raditi na tome da i same imaju Bosance u sastavu svoje vojske, od kojih bi stvorili elitni odred. Vrbovali su ih za veliku plaću. Prve takve pukovnije pojavile su se u Poljskoj jer je ta zemlja imala najgore iskustvo s Bosancima koji su se tamo borili u sastavu turske vojske u brojnim tursko-poljskim ratovima.
Poljski kralj August III sastavio je 1744. godine od bosanskih najamnika jedan puk lake konjice. Oni su za Poljake bili „simbol hrabrih i vještih kopljanika“, pošto su se uvjerili u njihove sposobnosti tokom Drugog šleskog rata (1744-1745.g.). to je bio razlog da je i Pruska (Njemačka) željela imati takve borce. Ona je druga zemlja koja je u svojoj vojsce imala bosanske plaćenike. Njemci su ih kao svoj „elitni odred“ prvi put upotrijebili u ratu s Poljskom. Zapovjednik im je bio general Gunther, a jedno vrijeme ih je predvodio princ od Holsteina.
Junački podvizi i bezprimjerna ratobornost koju su Bosanci iskazivali u ratnim okršajima donijeli su im naslov najbolje konjičke pukovije u pruskoj vojsci. Svoje divljenje i visoke ocjene o ovoj bosanskoj pukoviji iznio je i ruski general Suvarov kad se sastao s pruskim generalom Guntherom.
Podvizi i slava bosanskih plaćeničkih pukovija u Poljskoj i Pruskoj bili su povod da Holandija i Danska također oforme bosanske pukovnije. Dokumenti nam saopćavaju da je prvi komandant danske bosanske pukovnije bio maršal princ Karlo Hessenski. Zabilježeno je i to da su u tim zemljama sve elitne jedinice nazivane „bosanskim“ iako u njima nije bilo nijednog bosanca.
Naziv „Bosanski“ ili „Bošnjaci“ ušao je u vojnu terminologiju ondašnje Europe kao opći vojni pojam za sve ono što najbolje krasi jednu jedinicu a to je: junaštvo, borbenost, požrtvovanost i odanost.
S obzirom na to da se bosanski način bojevanja, naoružavanje, vjera i običaji nisu mogli dovesti u sklad s ondašnjim europskim normama i vojnim pravilima, bosanski plaćenici u europskim vojskama bili su u svemu autonomni. Bilo im je dozvoljeno da se u bitkama bore na svoj način, da u napadu s konjicom navaljuju u „čoporu“ itd., što je bilo neshvatljivo za europske taktičare onog vremena. Efekat njihove borbe bio je međutim, takav da su regularne konjičke jedinice u tim zemljama i same počele primjenjivati bosansku taktiku.
Zbog elitnog statusa bosanski plaćenici nisu vršili ni garnizonsku službu a nisu ni „muštrali“ (uvježbavali), što je također bilo neshvatljivo za ondašnje generale. Pa ipak, dobijali su najveća priznjanja i ocjene za hrabrost i bojno umjeće koje su iskazivali na bojim poljima.
Posebno je isticana njihova plemenitost, odnosno viteštvo, koje je u Europi 18 st. bilo već sasvim zaboravljeno, kao i njihovo glavno oružje – dugo konjaničko koplje. Kada su se europski stratezi uvjerili u efikasnost tog oružja za borbu izbliza, ponovo su ga uveli u naoružanje svojih vosjki. Tako je po ugledu na bvosanske kopljanike to oružje ponovo steklo značaj a bilo je izbačeno iz upotrebe još u 15 st. U brdovitoj i ratničkoj Bosni ono je činilo dio naoružanja junaka sve do 19 st.
Iz dokumenata saznajemo koja su imena nosile te bosanske plaćenićke jedinice u pojedinim europskim zemljama. Jedne su se nazivale „Zastava Bošnjaka“, druge „Zbor Bošnjaka“, pa „Bosanski eskadron“ i sl. Uz spomenuto dugo konjaničko koplje osnovno oružje svakog bosanskog plaćenika bilo je sablja, o pasu su imali nekoliko kubura, a onda neizostavno veliki nož (handžar). Svaki od njih je imao rasnog atagizdavog i raskošno okićenog kakvi su bili i njihovi gospodari. Ovakav zadivljujući izgled bosanskih ratnika obučenih u raskošne i kinjaste uniforme izazivao je veliku pozornost sredine u kojoj je pukovnija bila stacionirana.
Njihov zastrašujući izgled kod suvremenika izazivali su istovremeno i divljenje i strah
Alija, Petar, Aleksandar, Osman…
Gente ukazuje da je časnički kor bio sastavljen na ovaj način: Pukovnik Mazani pl. Slavedin, major Zihlinski, ađutant Černjita (Czernytta).
Satnici: Serkiz (Bošnjak), Aleksander (Bošnjak), Ivan Bosniak (Bošnjak), pl. Gordon, Jan Skoric (Skoryc).
Štapski satnici: pl. Pjetrovski (Pietrowski), pl. Rab (Raab), poručnik Kepski. Poručnici: Alija (Bošnjak), Petar Bosniak (Bošnjak), Teodor de Morica (Bošnjak), Georjevo (Bošnjak), Panagoti (Panagotti, Bošnjak).
Zastavnici (Fähnrich): Osman (Bošnjak), Vitkovic (Wittkowic, Bošnjak), Mjekulu (Miekulu), Kotaj (Kottay).
Zanimljivo je primijetiti da su kao Bošnjaci navođeni i bosanski katolici i pravoslavci.
Nosili su crvene lente i fesove
U sklopu danske konjice 1790. godine Bošnjačka divizija prilično se razlikovala od ostalih jedinica. Skoro sve osoblje su bili Danci, ali su se odijevali u svijetloplave uniforme orijentalnog izgleda (husarska boja) i crvene kapute (Chupa) za zimsko vrijeme.
Umjesto pojaseva, nosili su crvenu lentu i crvene fesove s polumjesecom i svijetloplavim perom koji su prekrivali bijeli turban. Danska je zamišljala da ratnici trebaju ovako izgledati. I oni su bili naoružani kopljima.
Bošnjačka divizija imala je garnizon u gradu Koege, 30 kilometara udaljenom od Kopenhagena, i mirno je živjela. Godine 1808. kralj Frederik VI promijenio je ime Šeste bošnjačke divizije u diviziju “Uhlan” i dao im manje egzotične uniforme.
.
Pripremio: Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
