PODIJELI

Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku

“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta pisala o Domaviji, rudniku srebra, današnjem prosotoru grada i okoline Srebrenice.

srrebrenicaPod oblašću istočnobosanskog rudonosnog bazena podrazumjevaju se prostori Podrinja i krajevi istočne Bosne. Prema geološkim podacima u njoj se nalaze olova, olovno-cinkana  i bakarna rudišta, među kojima najveći značaj zauzimaju olovno cinkana srebronosna rudišta kod Srebrenice.  O počecima rudarstva u srebreničkom distriktu ne zna se ništa pouzdano. Ne zna se ni kada su oko Srebrenice počeli rimski rudarski radovi, ali pouzdano se zna da je rimsko rudarstvo doživjelo procvat tokom III i na početku IV stoljeća.

Godine 1881. rudarsko društvo “Bosna” je počelo ponovna iskopavanja rude, pa je detaljnim proučavnjem utvrđeno da je  na širokom prostoru Srebrenice  morao biti rudokop. U tom se rudokopu po načinu radova, po dimenzijama pojedinih pravaca, kao i po iskopima i historijskoj predaji mogu razlikovati dva perioda, iz vremena kada je ovaj prostor bio u najvećem usponu: prvi pada u rimski period, a drugi u kasnije doba srednjeg vijeka.

Rudarska naseobina iz rimskog perioda bila je u okolini današnjeg sela “Gradina”, a selo Sase i varoš Srebrenicu treba smatrati kao naseobine iz srednjeg vijeka. Rudarska djelatnost na području današnje istočne Bosne intenzivirana je neposredno nakon uspješno završenog rata protiv Parćana (početak III stoljeća).

U to doba, a naročito sredinom III stoljeća Domavija je doživjela svoj procvat, jer su se usljed iscrpljenosti rudnika srebra u drugim provincijama Rimskog carstva carske vlasti u potpunosti okrenule eksploataciji rude srebra na području Domavije.  Na to su ih natjerale državne potrebe za tim metalom, koje su bile sve veće. Tako je Domavija , zahvaljujući naglom razvitku rudarstva, u prvim decenijama III stoljeća, doživjela veliki privredni napredak. U nju su počele stizati čitave kolone radnika iz raznih krajeva Carstva. Posebno važnu ulogu su imali rudarski stručnjaci, upravna lica i carski zastupnici. Takve prilike su uticale i na razvoj i obnovu rada u metalurškim pogonima. Na mjestu prerađivačkih i proizvođačkih pogona pronađene su značajne količine olovnog grumenja, raznih odljevaka, rudarskih alatki i natpisa na kojima se spominju neke od rudarskih djelatnosti. Da je rudarstvo bilo osnovna grana privređivanja u ranoj fazi kasne antike govore  i mnogobrojni grobni prilozi (ostaci troske, predmeti od olova i dr.).

UVECAJTE SLIKU JEDNIM KLIKOM
UVECAJTE SLIKU JEDNIM KLIKOM

Domavija  je postala, pored živog i prometnog centra, i važno administrativno središte za sve rudnike srebra u oblasti Dalmacije i Panonije. U njoj je bilo sjedište prokuratora za rudnike srebra. U nju su počele pristizati čitave kolone radnika iz raznih krajeva Carstva.

Prekopavanjem Gradine utvrđena je velika značajnost tamošnje rimske naseobine  za historiju bosanskog rudarstva kao i cijele zemlje.  Dokaze o intenziviranju rudarstva na području Domavije pružaju nam i epigrafski spomenici. Na spomenicima su navedena imena prokuratora. Takav jedan natpis datira iz 218. godine i pronađen je u Drinjači. Na ovom spomeniku Domavija se po prvi put pominje kao republika ( Res Publica). Spomenik je posvećen prokuratoru  Veleriju Superu koji je obezbjedio dovoljne količine vode za javno kupatilo. Potvrde o tome nalaze se na natpisu sljedećeg sadržaja:

„Imp. Caes. M. Aurelio Anto(nino) Pio Fel. III et Com(azontecos) Val. Super v. e. proc(urator) argentari(arum) blaneo p(ublico a)quam sufficient(em ind)u (xit)”

Pored ovog natpisa značajni su i: natpis iz 230. godine u kojem se navodi je da prokurator iz Domavije po imenu Tacitijan podigao počasni spomenik caru Aleksandru Severu. U Domaviji je otkrivena i ara nepoznatog carskog namjesnika koji je ovdje vršio službu između 238. i 244. godine.

Domavija je tokom svog razvoja kao rudarsko mjesto dobijala sve veću ulogu.  Rudarstvo i proizvodnja plemenitih metala u kasnoantičkoj Domavijii imali su veliki značaj i za nasljednike Septimija Severa, posebno za njegova sina Karakalu, koji je u ljeto 214. godine posjetio Sirmium, a pretpostavlja se da je i on posjetio rudokope Argentarije. Osnovni cilj njegove posjete je svakako bio da se sagledaju trenutne mogućnosti za pojačanu proizvodnju  gotovog srebra, kako bi se prevazišao problem nedostatka novca, a samim tim i stvorili uslovi za provođenje reformi u oblasti financijskog sistema.

Na području Gradine pronađen je i stup visok 114 cm, širine 69 cm i debljine 45 cm. Na ovom stupu je i natpis koji po arheologu A. Domaszewskom glasi:

L DOMITIO
I EROTI VI
RO EX EQVES
(T)RIBVS TVR
MIS EGREGIO
PROCVRATORI
METALLORVM
(P)ANN(O)N
DELMA(T) MI
(R)AE INTE(G)RITATIS
(R)T BONI(TA)TIS
M AVR RV(ST)ICVS
V E DVCE(NA) AMICO
PRAESTA(NTI)SSIMO.

 

Iz natpisa se vidi da je spomenik podignut na čast Luciju Domiciju Erosu (L Domitio i erooti vi), prokutatoru Panonije i Dalmacije (procvratori metallorvm (P)ann(o)n Delma(t) ), a postavio mu ga je M. Aurelije Rustikus (ducenarius M. Aurelius Rusticus) . Po gornjem djelu natpisa Lucij Domicije bio je vrhovni upravitelj svih rudnika u cijeloj Dalmaciji i Panoniji. Po tome se može zaključiti da je Srebrenica bila jedno od najvažnijih rudarskih mjesta u tom periodu.Ovaj natpis je neosporan dokaz da je Domavija jedno vrijeme bila glavno administrativno sjedište i središte rudarske proizvodje za čitavu Dalmaciju i Panoniju.

Razvitkom rudarstva osjetno je porasla uloga Domavije u ekonomskom životu Carstva. Tako je Domavija, u kratkom periodu, izrasla u jak privredni i administrativno – politički centar.  U periodu između 235. i 254. godine, ona je od prvobitnog municipija  dobila status kolonije tj. podignuta je na viši nivo jednog rimskog grada. Brojni materijalni ostaci građevina i gradskih nekropola svjedoče nam o relativno visokom standardu života njenih stanovnika. Materijalne dokaze o rimskim rudarskim radovima u gradu Domaviji i okolini pružaju brojni iskopani predmeti (komadi olovne rude, troska, poluistopljena olovna ruda, bronzana i željezna oruđa, dijelovi zemljanih lampi itd.). Sudeći prema epigrafskim natpisima nameće se zaključak da je eksploatacija srebra bila zastupljena i u drugoj polovini III stoljeća. U prilog tome govori natpis iz 274. godine na kojem se pominje ime Aurelija Verekundusa kao prokuratora Argentarije.

oruzjeeBrojni su nalazi rimskog novca na području Domavije. Otkriveni su raznovrsni bakarni i srebreni novčići koji pripadaju periodu rimskih careva od Trajana do Konstantina II, tj. na prelazu iz I u II stoljeće pa do sredine IV stoljeća.  Od novca koji je pronađen na Gradini po Čiri Truhelki najstariji je iz perioda cara Trajana. Drugu novčić pokazuje ime Salonine, supruge cara Galijena i datiran je iz 259. godine. Pronađen je i novac cara Aurelijana (270. – 275.), te cara Konstantina Velikog (306. – 337.) koji je kovan u dvadesetoj godini njegove vladavine.

Uzroci slabljenja rudarstva mogu se, između ostalog, tražiti u zastarjelosti tadašnje proizvođačke tehnologije, zbog koje su rezultati proizvodnje bili sve manji i sve više nerentabilni.Osim domavijskog distrikta, nema pouzdanih informacija niti o jednom drugom rudniku sa područja istočne Bosne.Pored samih rudnika, vrlo je važno pomenuti i rudarska naselja koja su se razvijala pored rudnika. Neposredno pored rudarskih naselja  podizane su utvrde, radi zaštite rudnika i radionica. Radi njihove sigurnosti angažovane su vojne snage koje su obezbjeđivale rad u rudnicima i radionicama. Angažovanje rimskih vojnika uticalo je na demografsku strukturu stanovništva. Rimski vojnici pored primarne funkcije da štite rudnike i radionice doprinosili su romanizaciji domaćeg stanovništva.

Rudarsko naselje najznačajnije za područje istočne Bosne, otkriveno je na gradini današnje Srebrenice. Riječ je o naslju Domavija. Tragovi koji su pronađeni u sklopu ovog naselja su između ostalog: ostaci javnih objekata, među kojima su naročito bili važni gradska vjećnica (curia) i sudnica (tribunal), ostaci tržnice (macelluma), javnog kupatila (termi), groblja (nekropola), vodovodne i kanalizacione mreže, putne komunikacije, vjerskih spomenika, te nalazi novca, nakita i drugih potrepština.

Domavija je karakteristična i po tome što je bila jedini grad na bosanskohercegovačkim prostorima koji urbanistički nije bio uređen po italskom tipu gradskog naselja. Uzrok tome je konfiguracija terena. Do polovine IV stoljeća Domavija je zadržala primat među rudarskim naseljima na području provincije Dalmacije.

Potvrde o Domaviji pružaju nam brojni natpisi, a od posebne važnosti su oni koji direktno pominju ime ovog naselja i imena visokih carskih službenika (prokuratora). Ime grada se najćešće pojavljuje u skračenoj verziji, npr. D…, Dom…, Domav…, što je tek prvi dio punog imena grada. Puno ime Domavije pominje se samo na jednom natpisu: … / avianorum.

Tokom III i u prvoj polovini IV stoljeća Domavija je izrasla u veoma važno sjedište rudarske djelatnosti i sjedište carskih namjesnika: jednog za rudokop Argentarija (procurator argentariorum) i drugog za rudnike srebra na cijelom području provincije Dalmacije (procurator argentariorum Dalmaticarum). Po nalogu rimskih careva oni su nadgledali rad rudnika srebra. U najznačajnije prokuratore spadaju Valerius Super i Aurelius Verecundus. Oni su bitno doprinjeli razvoju Domavije.

Krajem III stoljeća Domavija je postala sjedište carskog namjesnika (procurator argentariorum Delmaticarum) za sve rudnike srebra na prostoru provincija Dalmacije i Panonije. Potvrde o tome vide se u natpisu koji je pronađen gradske vječnice (kurije). Takav značaj Domavija je stekla zahvaljujući prizvodnji velikih količina gotovog srebra.

Zahvaljujući rudarstvu Domavija je pored rudarskog centra izrasla i u vžano administrativno središte provincije Dalmacije. U vremenu (222. – 235. godine) period vlaadavine Aleksandra Severa u Domaviji se pojavljuju novi carski upravitelji, a i sama je Domavija dobila minicipalni status. Dokaze o tome nam pružaju epigrafski spomenici iz 229. godine posvećeni caru i njegovoj majci Juliji Mameji.

Nakon 274. godine došlo je do osjetnog pada rudarske proizvodnje, a samim tim i do lagane stagnacije Domavije. Na takav zaključak navodi nas pomankanje arheoloških nalaza i epigrafskih vijesti.Pronađeni novac na području Domavije obuhvata period Rimskog carstva od doba Trajana do vremena Konstantina II, dakle od 98. – 340. godine nove ere. Činjenica je da na njima ne može vidjeti kada je ustrojeno rudničko naselje Domavija  i kada je razoreno, ipak ovi vrijedni nalazi svjedoče da je Domavija sa statusom municipija postojala do polovice četvrtog stoljeća.

Pripremili: Adem Mehmedović i Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)

— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)

Horion bosna rubrika

PODIJELI