PODIJELI

Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku

“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je povodom Dana nezavisnosti BiH u kratkim crtama pisala o našoj domovini od najstarijih vremena do 1992. godine.

zastava BiHVeć samo ime – Bosna i Hercegovina – kao da u sebi sadrži svojevrsno jedninstvo u različitosti. Ovdje se dodiruju mediteransko i kontinentalno klimatsko područje, ukrštaju se razna etnička i kulturna strujanja, prolaze putevi od istoka prema zapadu, od Jadrana prema Podunavlju. Ova zemlja je bila na rubu velikih geopolitičkih zajednica, ali ih je u isto vrijeme spajala i sjedninjavala.
Život čovjeka na prostoru Bosne i Hercegovine počeo je veoma davno. U sjevernoj Bosni ustanovljena je najveća koncetracija staništa paleolitskih zajednica u ovom dijelu Evrope, dok je u Hercegovini otkriven prvi pećinski crtež iz starijeg kamenog doba na Balkanu. Kasniji prahistorijski periodi ostavili su iza sebe brojne ostatke utvrdjenih aglomeracija- gradina i još brojnije grobne humke izrađene od kamena i zemlje. Sve se to obično uzima kao obilježje ilirske kulture i civilizacije. Suviše gusto su posijani ostaci praistorijskog čovjeka na tlu Bosne i Hercegovine što nije ni čudo jer ovdje u izobilju ima vode, pašnjaka, plodne zemlje, šuma i rudnog blaga.
Ova bogastva, a naročito velike rudne naslage i šumski kompleksi,već su u drugom vijeku na prostore Bosne i Hercegovine doveli rimske legije. Rim je tada postao vodeća mediteranska sila i Balkan je silno privlačio njegove patricije, regovce i vojnike. Trebalo je sakupiti nove mase robova i iskoristiti golema rudna i druga bogastva na ovoj strani. Preko Bosne i Hercegovine su vodili putevi prema podunavlju, kamo su takođe bile uprte oči Rima. Međutim osvajanje ove zemlje nije išlo lako. Gotovo dva stoljeća su Iliri vodili uporne borbe protiv rimskih osvajača. Rimljani su doživljavali velike poraze ali su ih i nanosili plemenskim savezima i uništavali glavna uporišta otpora.
Rimska okupacija koja je trajala više od pola milenija, značajna je etapa u povijesti Bosne i Hercegovine. O njoj svjedoče brojni tragovi rimske civilizacije: ostaci graskih naselja, logori, putevi, seoske vile, nadgrobni spomenici, umjetnička djela i predmeti za svakdnevnu upotrebu.

povelja kulina banaa
Sljedeća epoha u prošlosti Bosne i Hercegovine počinje doseljavanjem Slavena na Balkan. Negdje u sedmom vijeku Slaveni su dospjeli i do ovih oblasti i postepeno se tu nastanili. Što se dešavalo sledeća tri vijeka na ovom prostoru gotovo je nemoguće rekonstruistati. Ostali su vijekovi tame iz kojih se teškom mukom probijaju zraci historijske istine. Bio je to,u stvari, susret slavenskih doseljenika sa kulturom dugo obespravljenog domaćeg stanovništva. Simbioza ova dva etnička elementa trajala je dosta dugo, a slavenski jezik i određeni elementi slavenske duhovne kulture stapali su se s brojnim starobalkanskim običajima. I tek onda kada su feudalni društveni procesi počeli da hvataju čvršće društvene korjene, u Bosni i Hercegovini se se jasnije ocrtavaju konture nove slavenoilirske društvene i kulturne stvarnosti.
Na Balkansku i evropsku političku pozornicu Bosna je stupila tek u dvanaestom vijeku,a posebno za vrijeme Kulina bana, gospodara zemlje u gornjem toku rijeke Bosne, koji je ušao u legendu i postao simbol sretnih dana i dobrog života. Njegova povelja / Povelja Kulina bana iz 1189/ smatra se rodnim listom Bosne i Hercegovine.

U četrnaestom vijeku Bosna i Hercegovina postaje moćna država i važan politički faktor u ovom dijelu Balkana, da vi za vrijeme kralja Tvrtka I postala najmoćnija sila među južnoslavenskim državama. Tada se u sastavu Bosanskog kraljevstva nalazila i : Raška, Dalmacija, Hrvatska i Primorje, a Bosna i Hercegovina su prvi put objedinjene
Bio je to veliki uspon zemlje koja će od dvanaestog stoljeća postati poznata u svijetu zbog razglašene bogumilske hereze. Domaći izvori ne daju ni izdaleka dovoljno podataka o karakteru bogumilskog učenja i o suštini >> Bosanske crkve <<, a gotovo svi podaci potiču od strane neprijatelja ovakve Bosne, prvenstveno iz okvira papske kurije. Ostaje, ipak, otvoreno pitanje da li je Bosna napadana i nekoliko puta opustošena zbog hereze ili je gnjev osvajača, izazvan toliko puta ispoljenom ljubavi prema slobodi, pripisao Bosancima ono o čemu se u Bosni nije ni znalo. To što je Bosna od dvanaestog do četrnaestog stoljeća bila uporište otpora rimskoj crkvi, ne odražava samo religijske nego i političke odnose. Bila je to već tada zemlja otpora i slobode. Koliko je Bosna i Hercegovina bila >>svoja<< i nepatvorena zemlja,svjedoče i njeni kameni spomenici- stečci.
Naivna i rustišna umjetnost ovih spomenika, kako to na prvi pogled izgleda, ostavlja nezaboravan utisak, budi maštu posmatrača, evocira doba neke neodoljive snage i epske raspjevanosti. Uvjek povezivana sa bogumilski učenjem, umjetnost stečaka je, u suštini, sublimirana i uproštena sinteza zapadnih i istočnih uzora, ona pored toga nosi u sebi ilirsko,i antičko i staroslavensko nasljeđe.

kraljevina bosna u 14. stoljecuOsamanlije su u drugoj polovini 15. stoljeća definitivno stupili na područje Bosne i Hercegovine i postepeno ga čvrsto zaposjeli. Osmanlije su ovladale bosanskom ljepotom i bogastvom i tu ostali preko četiri vijeka. Osmanskim osvajenjem prekinut je kontinuitet u razvoju spostvenog stila života, jedna domaća, slavenska feudalna kultura je potpuno potisnuta, a nametnuta je druga feudalna kultura. Proces prihvatnja Islama u Bosni i Hercegovini je uzeo velike razmjere i znatan dio domaćeg feudalnog sloja, vlaha, pripadnika crkve bosankse, katolika, pravolavaca, seljaka je prihvatio Islam i životne navike koje proizilaze iz takvog pogleda na svijet. Stvoreni su novi gradovi, uređeni prema drugim principima. Velik broj građevina u gradu i selu, čitavi gradski i seoski ambijenti, dodali su kolaritetu Bosne i Hercegovine još jednu bitnu karaketeristiku. Orjentalna kultura je udarila snažan pečat ovoj zemlji kroz četiri vijeka vladanja na prostoru Bosne i Hercegovine.
Odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine Austro-Ugarska je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Tako je Bosna i Hercegovina doživjela još jednu okupaciju-četrdeset godina vlasti Austro-Ugarske Monarhije. Austrougarskom vladavinom u Bosni i Hercegovini samo je upotpunjen i ionako vrlo složen mozaik kulturnih strujanja. Za 40 godina provedenih u okviru Austro-Ugarske monarhije (prvo kao okupirana provincija- pod formalnim suverenitetom sultana, a od aneksije 1908. godine u sastavu Monarhije) Bosna i Hercegovina proživljava fazu dubokog unutrašnjeg preobražaja: sva naslijeđena opterećenja i suprotnosti-dovoljno teška sama po sebi, a još drastičnije intenzivirana kao rafinirano sredstvo austrougarske kolonijalne politike – izbijaju na vidjelo kao nikad do tada, ali se istovremeno ubrzavaju i pozitivni historijski procesi kao doduše neželjena, ali neminovna posljedica modernizacije društva koju nova uprava stimulira onoliko koliko joj je to samoj potrebno.
Nakon prvog svjetskog rata i raspada Austro- Ugarske Monarhije, Bosna i Hercegovina se našla u sastavu Kraljevine Jugoslavije gdje je ostala od početka Drugog svjetskog rata. U Drugom svjetskom ratu Kraljevina Jugoslavija je vojnički poražena od Njemačke, te se Bosna i Hercegovina našla u sastavu fašističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske ( NDH).
Početkom 1941. Jugoslovenski komunisti, sa Josipom Brozom na čelu, su organizovali multietnični pokret otpora jednostavno nazvani Partizani. Osim borbe protiv nacističkih snaga, partizani su bili protivnici četnicima. 25. novembra 1943. Antifašističko vijeće Jugoslavije je u Jajcu uspostavilo Bosnu i Hercegovinu kao republiku unutar Jugoslovenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz Osmanlijskog doba. Od 1943. godine i Saveznici počinju podržavati partizane, a četnici od tada gube svaku vanjsku podršku. Od tada partizani ostvaruju nekoliko vojnih uspjeha, i na kraju bivaju najuspješnija protiv-gerilska grupa koja će do kraja rata osloboditi čitavu Jugoslaviju. Završetkom rata, već 1946. se usvaja novi ustav koji službeno priznaje Bosnu i Hercegovinu kao republiku u novoj Jugoslovenskoj državi, iako Bošnjaci nisu priznati kao nacija. To će se dogoditi tek 1974. godine donošenjem Ustava po kojem su se mogli izjasniti kao Muslimani, što je označavalo nacionalnu pripadnost.

zastava bih ljiljani
U oktobru 1991. godine Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine, izbija rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu..

 

Pripremili: Adem Mehmedović i Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)

— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)

Horion bosna rubrika

PODIJELI