Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta obradila temu “Putovanje na Hadž za vrijeme Austrougarske uprave”.
Prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen je 1557. godine, pune 94 godine nakon što su Osmanlije u potpunosti zauzeli Bosnu i Hercegovinu. Taj prvi hadžija bio je neki Sarač Mehmed iz Šejh – Ferrahove mahale u Sarajevu. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske 1878. godine vjersko -duhovni život Bošnjaka, koji je obuhvatao i vršenje hadža, hodočašća Meke i Medine, odvijao se pod kontrolom upravnih organa. Da bi se spriječile nezgode koje su se dešavale usljed hodočašća Muslimana u Meku, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je neposredno nakon okupacije poduzela brojne mjere. Već 1881. godine je naređeno da hodočasnici u Meku moraju imati putne listove, što je sa druge strane omogućilo da se stalno ima uvid u evidenciju.
Putovanje na hadž u Meku iz Bosne i Hercegovine je obično počinjalo četvrtog dana bajrama. Prije nego što krene na put, hodočasnik je sačinjavao testement i opraštao se od rodbine i prijatelja, moleći ih da mu oproste ako im je nekad nanio zla ili nepravde. Mnoštvo vjernika je izlazilo na ulicu kako bi ispratili hadžije. Potom su zajedno s njima odlazili u džamiju. Tamo ih je dočekivao muftija i drugi vjerski uglednici, kao I kadije, učitelji, djeca…
Iz Ali-pašinu džamije su se ispraćali hodočasnici, hadžije, koji kreću na hodočašće u Meku. Talijanski putopisac Gino Bertolini opisao je putovanje na hadž bosanskih hodočasnika:
“Do Istanbula se putovalo danju, a odatle, poslije prvog dužeg odmora, noću, kako bi se izbjegla dnevna žega. Katkad se dešavalo da ove karavane napadnu beduini… Kada hodočasnici ugledaju zidine Medine, zastajali bi kako bi se očistili i oprali, kako bi s poštovanjem ušli u to mjesto. Zatim su odlazili u Poslanikovu džamiju, poljubili zemlju, obišli mezar i stupili na molitvu. Poslije ove međupostaje, nastavljao se njihov put u Meku. Oni su tada mogli birati dvije ceste – staru, koja je vodila kroz pustinju i kojom je trebalo deset dana putovanja do Meke, i novu koja se račvala za Džidu, mjesto gdje je mezar plemenite majke Have. Oni koji su izabrali novu cestu, nakon dolaska u Džidu imali su još dva dana putovanja kroz pustinju do Meke. Većina se ipak odlučivala krenuti starom cestom. Ovuda su kretali i sultanovi vojnici, koji su svake godine u Meku nosili vrijedne poklone i koji su usput štitili hodočasnike. Kada ugledaju obrise Meke vjernici su silazili sa svojih kamila, kako bi u sveti Grad ušli pješice…”
Iz izvještaja koji je reis-ul-hudžadža za 1890. godinu Nezir Škaljić po povratku dostavio Zemaljskoj vladi u Sarajevu 5. februara 1891. može se u cjelosti rekonstruirati putovanje i uvjeti pod kojim je obavljeno hodočašće.
Na hodočašću organiziranom 1890. uzelo je učešća 102 osobe. Putovalo se u dvije grupe, od kojih je jedna putovala kopnom a druga morskim putem. U prvoj grupi se nalazilo 78 osoba, i to iz Dolnje Tuzle 18, Sarajeva 21, Cazina 10, Tešnja 7, Bosanske Krupe 4, Banje Luke, Mostara i Bosanskog Petrovca po 3, Zenice i Jajca po 2 i po jedna osoba iz Žepća, Kostajnice, Livna i Visokom. U drugoj grupi se nalazilo 13 hodoćasnika is Prijedora, 3 iz Sanskog Mosta, dva iz Zvornika i po jedan hodočasnik iz Bosanske Gradiške, Konjica, Vlasenice, Zenice i Žepća.
Prva grupa je krenula iz Sarajeva 26. maja a druga grupa od 27 hodočasnika, koja je putovala morem, krenula je 9. juna 1890. i stigla u Trst 16. juna, gdje se ukrcala na parobrod “Meduza.” Putovanje d o Jenbua je trajalo l0 dana. Nakon što su unajmili kamile priključili su se karavanu koji je išao za Medinu, gdje su prispjeli 2. jula i susreli sa hadžijama koji su na put krenuli kopnenim putem. Iz Medine su putovali karavanom i 17. jula stigli u Meku. Do tada su za vrijeme putovanja umrla trojica hodočasnika iz Bosne I Hercegovine.
Nakon što su 24. jula otišli na Arefat, udaljen 6 sati od Meke, gdje su se zadržali do 27. jula , tj. Do prvog dana Kurban- bajrama kada su otišli u mjesto Mina tri sata ud aljeno od Meke. Budući da je izbila zaraza, morali su putovati u Džidu i sačekati parobrod. Do 5. avgusta u Meki je umrlo 11 bosanskohercegovačkih hodočasnika od raznih bolesti, jedan na putu između Meke i Džide i trojica u Džidi. Dvanaestog avgusta bosanskohercegovački hodočasnici su u Džidi ukrcani na parobrod “Rijeka” i odatle su plovili do El-Tore gdje se nalazila karantina. Zbog konstatirana 4 slučaja oboljenja od kolere bosanskohercegovački hodočasnici su morali da se zadrže u karantini 50 dana. Za to vrijeme je umrlo 19 osoba. Tek 5. oktobra put je nastavljen do naredne karantinske stanice Klazomena, gdje su hodočasnici stigli 12. oktobra i zadržali se do 23. Odatle se parobrod uputio u Trst, gdje je stigao 30. oktobra a hodočasnici su smješteni u karantini do 6. novembra. Odatle su krenuli željeznicom do Siska, a zatim do Slavonskog Broda.
Nakon kontrola na graničnom prijelazu hodočasnici su stigli u Sarajevo 9. novembra, nakon punih pet mjeseci. U toku putovanja na hadž 1890. od 102 hodočasnika ukupno je umro 41.
Kada su 1891. zdravstvene prilike Hedžasa usljed vanredno velike epidemije kolere pokazale među hodočasnicima sasvim nepovoljnim Zemaljska vlada BiH je poslala u Džidu službenog ljekara, koji ih je morao pratiti kroz karantene El -Tor i Klazomene. On je dobio uputu da nadzire zdravstvene prilike hodočasnika, da im pruži ljekarsku pomoć i da ih podupire riječima i djelom i da eventualne slučajeve bolesti odmah prijavi Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Od tada se ljekar svake godine nalazio u sa stavu osoblja koje je pratilo hodočasnike.
Broj hadžija po dostupnim podacima za određene godine:
Godina 1905 – 121 hadžija
Godina 1907 – 176 hadžija
Godina 1908 – 164 hadžije
Godina 1909 – 73 hadžije
Godine 1910 – 56 hadžija
Godina 1911 – 101 hadžija
Godina 1913 – 75 hadžija
U vrijeme Prvog svjetskog rata putovanje na hadždž bilo je u potpunosti obustavljeno.
OSNOVNI PODACI O PUTOVANJU HADŽIJA IZ BIH ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE:
DATUM POLASKA: obično 2. ili 3. Shevvala (2. ili 3. dan Ramazanskoga Bajrama)
DATUM POVRATKA: 30 – 60 dana poslije obavljenog hadžda
VRIJEME NA PUTU: 100 do 160 dana
DUŽINA RUTE: 7608,4 km
.
Pripremio: Adem Mehmedović
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
