PODIJELI

 “Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.

Ekipa Horiona je ovoga puta pisala o zanatima kojima su se bavili stanovnici BiH kroz historiju.

kovaci

Historija je malo gdje kao u Bosni i Hercegovini od jedne historijske i geopolitičke cjeline stvorila tako neobično komponiranu realnost, i u tako bliski, a stoljećima dug dodir dovela različite tradicije, narode, kulture i civilizacije, vjere i običaje.
Posljedica te složenosti su različita historijska iskustva, omeđena pojavom kohezije, uzajamnosti i sinteze elemenata života u svim njegovim oblicima.

Neograničen je broj primjera političkih, ekonomskih i kulturnih prožimanja u historiji Bosne i Hercegovine. Zajednički jezik, zajedničko porijeklo, isti arhajsko – folkorni supstrat, mutna ali i trajna predodžba o historijskoj autonomiji Bosne (koja je na neobičan način trajala i u administrativno-teritorijalnoj autonomiji Bosanskog ejaleta, toleriranoj znatno više nego u ostalim osmanskim provincijama) sve je to vijekovima u protuizolacionističkom smislu snažno djelovalo na svijest ljudi. No, snažnije od svega u tom pravcu je djelovao sam život; onaj obični, historijski anoniman život, koji je kroz svakodnevne dodire, kroz iste muke i radosti, pronalazio puteve zbližavanja na toj primarnoj podlozi ljudske solidarnosti izvan i iznad svih pregrada i razlika.

Zanati su odgovarali na konkretne potrebe ljudi u datom vremenu, tako da su se rađali sa tim potrebama, sa njima odumirali, a dok su nastajali ili trajali u sebe su ugrađivali stepen kulturnog razvoja, dostignuća u umjetničkom, tehničko-tehnološkom, pa i naučnom domenu, kao i obićaje naroda i država koje su upravljale Bosnom i Hercegovinom. Zbog toga je kroz milenij bosansko-hercegovačke opstojnosti u zanatstvu ostalo tragova brojnih naroda i država, a kako se to može i pretpostaviti, najjaći su tragovi Osmanskog carstva, koja je upravljalo Bosnom skoro pet stoljeća.

zanatZakašnjeli dolazak tehnološke revolucije u BiH,za razliku od razvijenih zemalja, imao je i svoje dobre strane, jer je neke zanate očuvao do danas, dok su neki zauvijek nestali. Zahvaljujući očuvanju čaršija u BiH, očuvani su i brojni zanati, koji su također kao turistička atrakcija prezentirani svijetu.
Bosna i Hercegovina je kroz stoljeća bila mjesto ukrštanja kultura i religija. Prevashodno vojnim putem, stalnim ratovima i osvajanjima ovih krajeva od Rima, Austrije, Mađarske, Osmanskog carstva itd, u bosanskohercegovač ke gradove donošeni su drugačiji načini izrade vojne opreme i njenoga održavanja, te niza proizvoda potrebnih civilima. Vojska je imala prijeku potrebu za zanatlijama koji su se zvali potkivači. Oni su sa specijalno izrađenim ekserima u kovačkim radnjama precizno na kopita konja prikivali potkovice tako da konja ne boli i ne žulja.

Kovački zanat je nastao kao prijeka potreba ljudi da predmete od metala, prije svega željeza, stave u funkciju lova, ratnih borbi ili obrade zemlje. Stoga su kovači i zauzimali stoljećima primarno mjesto među zanatlijama. Vrhovi koplja i strijela, sablje, jatagani, noževi, kasnije puške i topovi – djelo su kovačkih radionica iz kojih su izlazile pored osnovnoga proizvoda i mogućnosti određene grupe ili kraja da se odbrane ili spreme za vojna osvajanja. Teža oružja uz kovače kreirali su livničari.
Kovači su bili temelj funkcioniranja svakoga domaćinstva. Od reze na vratima, kojom se čuvao porodićni mir, pa do baglama, noževa, sjekira, saćeva, peka, veriga, bakrača, kosa, motika i brojnih drugih proizvoda, kovači su davali svoj pečat životu ljudi u bilo kojoj sredini u Bosni i Hercegovini. Proizvodi su određivali način života, jer je izrada kvalitetnih posuda i veriga, definirala varivo kao nutricionističku dominantu, koja i danas u bosanskohercegovačkoj gastronomskoj ponudi ima ključnu ulogu. Sač je pak usmjeravao razvoj kuhinje u pravcu pečenja hrane uz očuvanje njenih prirodnih sokova, na ćemu se potencira u savremenim svjetskim kuhinjama u suvremeno doba.
U različtim krajevima zemlje dominirale su određene sklonosti, sposobnosti i tradicija izrade određenih proizvoda. Tako je nadaleko poznata kosa varcvarka, koja je dobila ime po gradu Varcvar Vakuf (Mrkonjić grad).

Po raznim zanatima i brojna druga naselja dobijala su imena. Tako, nedaleko od Kalesije imamo naselje Sarači, koje je dobilo ime po saračima, zanatlijama koji su izrađivali predmete od kože. S obzirom da se ovo naselje nalazilo na putnoj komunikaciji koja je povezivala Zvornik, kao središte Zvorničkog sandžaka, sa Tuzlom, koja je imala strateški proizvod – so, to su stalni prolaznici, karavani, putnici namjernici i lokalno stanovništvo, stvorili potrebu da se ovdje započne sa saračkim zanatom – po čemu je naselje i dobilo ime.
Sarači je i naziv glavne ulice u starom dijelu grada Sarajeva, ulica koja povezuje Sebilj i Begovu džamiju.
Sarači – zanatlije, proizvodili su opremu od kože, prije svega za konje: uzde, kajase, sedla, bisage, ali i za druge potrebe, kao što su kajševi, razne futrole za oružje itd. Radionice za izradu kožnih predmeta bile su izuzetno rasprostranjene u vrijeme kada su konjske zaprege bile osnovno sredstvo transporta. Najveća proizvodnja predmeta bila je namijenjena za vojne potrebe.

Posao sarača u većim čaršijama dijelio se na specijalnosti – tako da smo imali recimo sedlare, koji su se bavili pravljenjem isključivo sedla za konje. Brojni su zanati koji su se vezivali za pripremu i obradu kože. Oni su se bavili struganjem dlake sa goveđih, ovčijih i kozjih koža zvali su se sagrdžije. Oni su nakon toga sjekli kožu na zadate dimenzije, a od strugane dlake zanatlije kečedžije pravili su tzv. kečeta, kojima su se postavljala sedla.

zanatlije sarajevo

Od svih zanatlija koji kao materijale koriste drvo, njegove osobenosti moraju najbolje poznavati drvorezbari, poznati kao majstori dogramadžije. U pripremi drveta za obradu, oni nužno moraju poznavati tehnike sušenja drveta, lijepljenja i spajanja dijelova u cjelinu, kao i kako se drvo ponaša prilikom obrade dlijetima.
Drvorezbarstvo, koje se u Bosni i Hercegovini sačuvalo u znatnoj mjeri, motivima, pristupom obradi, te korespondiranjem sa istočnjačkom tradicijom, baštini jedan izuzetan umjetnički izračaj, čuva tradiciju, tvoreći svojevrstan kulturološki obrazac iz kojega se danas može čitati prošlost ovoga zanata, ali i povijest ovih krajeva. Izrada raznoraznih predmeta rezbarenjem sve do danas je zadržala visoku dozu atraktivnosti. Stolice bez naslona, sa šestougaonom osnovicom, poznati pod imenom peškuni, stolovi rađeni u istom stilu, sećije sa bogato izrađenim naslonima, police, rafe, vitrine, izuzetno su skupi dijelovi namještaja, a danas ih u Bosni i Hercegovini radi na desetine uspješnih drvorezbara.
Još je više onih koji izrađuju levhe, sitne predmete koji služe kao suveniri, čibuke, kutije, rahle, grbove itd. Za ove namjene koristi se nekoliko vrsta drveta, među kojima su jasen, orah, lipa, breknja.

vez

Vezenje i tkanje je bilo veoma čest hobi, ali i zanat, odnosno osnovno zanimanje ljudi u Bosni kroz stoljeća. Kao hobi ono se prenosilo sa generacije na generaciju i zahvaljujući tradiciji, u određenom vremenu prerastalo je u zanat, koji je omogučavao pojedincima i grupama da osiguraju egzistenciju. Veziljske radionice u čaršijama na visokom nivou obrade radile su ukrašavanje odjevnih predmeta i ratne opreme, te ukrasnih predmeta za kučnu upotrebu.
Posebno je bio cijenjen i skup vez zlatnom žicom, koja je odavala dojam luksuza, glamura i moći. Tkanina je razapinjana na ram koji se zvao đerđef.
Narodni ženidbeni običaji u Bosni i Hercegovini bili su takvi da je djevojka prilikom udaje nosila svoje ruho, u koje su između ostaloga spadali i ručni radovi, obično vezeni predmeti.

Mnogi tradicionalni bh. zanati  su danas izmurli. Nekada su pomenuti zanati prehranjivali porodice, a porodično su prenošeni sa generacije na generaciju.
Horion Bosna će u nekim od narednih tekstova pisati opširnije o izmurlim zanatima na području BiH, ali i o onima koji su uspjeli preživjeti i koriste sve što im nudi moderno doba.

 

Autor: Mehmed Pargan

— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)

Horion bosna rubrika

PODIJELI