PODIJELI

Posjeta izbjegličkom naselju „Ježevac“ kod Banovića

Patili se u ratu, pate se i u miru

Kad vam je teško, najteže, kad pomislite da ste u bezizlaznoj situaciji, kako vaš život nema perspektive, otiđite do izbjegličkog naselja „Ježevac“ kod Banovića;  možda ćete onda na vašu situaciju drugačije gledati. Ono što smo zatekli u ovom naselju prilikom nedavne posjete zaista je sumorno, bijedno. Na sve što bacite pogled, to vam govori o nesreći ovih ljudi koji ovdje žive. Izbjegličko naselje „Ježevac“ posjetili smo sa predstavnicima kalesijskog Udruženja „Korak“. Oni su čuli za patnje ovih stanovnika pa su se došli na licu mjesta uvjeriti i organizirati prikupljanje pomoći za njih.

Ovdje se ne živi, ovdje se životari

U  “Ježevcu”, kojem tepaju i nazivaju ga „kolektivni centar“, a zapravo bi mu više odgovarao naziv „geto“, u 57 kuća žive, tačnije rečeno – životare 62 porodice. Ovdje se ne živi, ovdje se životari. Većina njih su iz Bratunca, Srebrenice i Vlasenice. Patili su u ratu. Pate se i u miru. Kuće, bolje reći – barake, su zbijene, jedna do druge.

Saudin Sulejmanović iz Bratunca

Saudin Sulejmanović ima 28 godina. Rodom je iz Bratunca. Nije oženjen. Nema stalnog zaposlenja. Zatekli smo ga kako cijepa drva. Kaže da drugima cijepa drva i da tako zaradi poneku marku. Živi sa majkom i dva brata. Njegov otac Fadil poginuo je 1992. godine u Bratuncu. Iz njegovog sela dosta je ljudi izginulo.

Na teške uvjete života žali se i Amira Kablović (41), koja živi sa mužem i petero djece. Ni njen muž ne radi. Dvoje najstarije djece je završilo osnovnu školu.

Ne školuju djecu jer nemaju para

– Nismo imali para da ih dalje školujemo. Nismo mogli plaćati kartu do Banovića. Još troje djece ide u osnovnu školu; jedno je deveti, drugo sedmi, a najmlađe peti razred. Ni njih nećemo moći slati u srednju školu, priča nam Amira.

Ramo Šehić

Sličnu priču nam je ispričala i Mersija Hukić, i Jasmin Agić i Mevlija Šehić, koja se, osim za svoju šestogodišnju kćerku, mora brinuti za gluhonijemog brata Ramu Šehića. Oni su iz Tegara. Ramo je prije rata bio u Beogradu, u školi za gluhonijemu djecu. Sestra Mevlija za njega nije čula 15 godina. Pronašli su ga tek prije pet godina i to u Nišu. Pronašla ga je zahvaljujući Centru za socijalni rad. Sada je Ramo ovdje. Pati se zajedno sa ostalima. Priče svih ovih ljudi su iste. Kao i njihovi životi.

Izvan kuća, na putu zatičemo dosta djece. Vrijeme provode u igri. U našim kalesijskim selima rijetko ćete vidjeti djecu njihova uzrasta da se igraju na putu. Jer imaju kompjutere i surfaju u toplim sobama. Djeci u „Ježevcu“ kompjuter samo je misaona imenica.

– Ima li neko od vas kompjuter? – upitasmo dječurliju.

– Otkud nam, bolan. U cijelom selu samo jedna porodica ga ima, odgovoriše nam dječaci.

Među njima je i sedmogodišnji Amer Sulejmanović. Rekoše nam da u naselju ima 50-ak djece ne starijih od 15 godina. Malo ko od njih će u srednju školu. Situacija u naselju govori da o ovim ljudima država malo brine. Državu i njene institucije treba kriviti i kritikovati zato što nisu omogućili bolje uslove za život ovim ljudima i ovoj djeci. Ali, i mi svi, zajedno i pojedinačno, možemo učiniti nešto da im pomognemo. Da pomognemo da Amer nastavi školovanje i nakon osnovne škole. I on i svi njegovi vršnjaci iz „Ježevca“. Ako nismo do sada znali za njih, sada znamo. Ako im možemo pomoći, a ne pomognemo, sada smo i mi odgovorni.

 

 

Pomozimo djeci u izbjegličkom naselju i Fatimi Kasumović!

Udruženje „Korak“ ovih dana je pokrenulo humanu akciju za prikupljanje pomoći porodicama u izbjegličkom naselju „Ježevac“ i prikupljanju novčanih sredstava za liječenje teško oboljele 11-godišnje djevojčice Fatime Kasumović, koja sa svojom porodicom živi u Lukavcu. Od svoje druge godine života Fatima se bori sa teškom bolešću. Neurohirurzi su još 2003. godine na tuzlanskom UKC-u otkrili da ima tešku bolest „angioma cavernosum“, odnosno, povremene izlaske krvi iz spleta krvnih žila u predjelu mozga.
Fatima je do sada dva puta operisana u Njemačkoj. Nakon druge uspješne operacije, djevojčica duže vremena nije imala zdravstvenih problema. Međutim, njoj se prije mjesec dana ova bolest ponovo pojavila, zbog čega je tri sedmice bila hospitalizirana na tuzlanskom UKC-u. Tim neurohirurga konstatovao je da je Fatimi neophodna još jedna operacija. Ljekarske procjene su da će za ovaj zahvat, od kojeg zavisi Fatimin život, biti potrebno 46.000 eura. S obzirom da u njenoj porodici samo otac radi, oni ne mogu obezbijediti taj novac. Vjerujemo da ima dobrih i humanih ljudi koji će pomoći i prodicama u izbjeglićkom naselju „Ježevac“ i djevojčici Fatimi Kasumović da se izliječi.

Kako i kome predati hranu, odjeću i novac?

Za izbjeglički naselje Ježevac prikupljat će se hrana: brašno, so, šećer, riža, tjestenine, krompir, kafa, začini i druga nekvarljiva roba, te odjeća, obuća i školski pribor.

Za Fatimu Kasumović će se prikupljati isključivo novac. Ko želi, može izdvojiti novčana sredstva za obje akcije, ali da kaže koliko je za izbjegličko naselje, a koliko za Fatimu.

Hrana, odjeća, obuća, školski pribor i novac mogu se predati:
Senadu Salihoviću (Miljanovci Neon Solucije)
Admiru Karić – Kajser (Hajvazi)
Miralemu ef. Pjaniću  (Džemat G. Rainci)
Edisu Mešiću (G. Rainci),
Kafe „Rafaelo“ kod Mirse Omerovića i
Gradsku biblioteku.

Akcija će trajati do 1. 12. 2012 godine.

Prilog o djevojčlici Fatimi Kasumović koji je uradio “OKC Gradačac” možete pogledati OVDJE

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR