Kadaverične transplatacije u TK: Zašto biti donor organa?!

Kadaverične transplatacije u TK: Zašto biti donor organa?!

1892
0
SHARE
  • Na e-mail adresu portala NKP.ba (redakcija.nkp@gmail.com) je stigao prvo upit a nakon potvrdnog odgovora i tekst o aktivnostima učenika trećeg razreda Srednje medicinske škole.
    Tekst prenosimo u cjelosti bez izmjena…

Učenici trećeg razreda Srednje medicinske škole u sklopu predmeta Demokratija i ljudska prava rade na projektu O KADAVERIČNIM TRANSPLATACIJAMA U TK.

Kadaverične transplantacije predstavljaju presađivanje organa sa moždano mrtve osobe, osobi kojoj su
organi neophodni. Tokom višemjesečnog istraživanja, saznali smo da je u našem Kantonu sve veći broj
osoba kojima su organi neophodni, ato su najčešće bubrezi. Tu su i jetra, srce,rožnica…

Do sada je, u okviru kadaveričnih donacija u Tuzli obavljeno 75 transplantacija organa (27 bubrega, 20 jetri i 28 rožnica).
Prva kadaverična transplantacija u UKC Tuzla urađena je 21. juna 2006.god u saradnji sa stručnjacima iz KB Merkur Zagreb.

Na dijalizu se troši ogroman broj novca svake godine, nekoliko stotina hiljada KM, a zdravlje osoba na dijalizi svakako ne napreduje. Samim tim, idealno rješenje za ovaj problem jesu kadaverične transplantacije. Tako bi se pomoglo osobama čije je zdravlje veoma ugroženo i čiji život ovisi od aparata, njihovi životi bili bi olakšani, umjesto da organi od moždano mrtvih osoba trunu i propadaju pod zemljom.

Smanjili bi se i troškovi koje fond zdravstvenog osiguranja i naš Kanton izdvajaju za dijalizu i liječenje bolesnih osoba, jer bi bilo mnogo manje ljudi kojima je to potrebno. U Federaciji BIH trenutno postoji oko 2.000 dijaliziranih pacijenata, a prije deset godina je bilo upola manje pacijenata i sredstva za dijalizu su bila znatno manja.
U Tuzli se godišnje uradi više od 20.000 dijaliza, a jedan bolesnik za dijalizu daje 30.000 KM svake godine.

Međutim, svijest kod naših građana nedovoljno je razvijena, ljudi smatraju da su kadaverične
transplantacije nešto loše, i ne žele u trenutku smrti njihovog člana porodice pristati da se od njega
uzmu organi, ne znaju da bi se tim organima mogli spasiti životi nekoliko ljudi i djece. Ovim medicinskim
postupkom bi znatno smanjili sve troškove dijalize i liječenja pacijenata, te bi popravili zdravstveno
stanje i uljepšali nastavak života bolesnim osobama. Pomogli bi zdravstvu, pojedincu i njegovoj
porodici.

  • Pitali smo građane šta misle o doniranju organa.
    Evo šta su nam kazali:
    – “Bolje spasiti nečiji život kada već ne možeš svoj jer ga više nema.”
    – “Ovo je čisto humano sa moje strane da nekome pomognem. A možda će I meni trebati nekada nešto.”
    – “Bolje dati nego da organi trunu u zemlji.”

Nikada ne treba zaboraviti da je 20 puta veća šansa da ćemo se razboljeti i da će nam biti potreban
organ za transplantaciju nego da ćemo biti u situaciji da budemo donori organa. Stoga treba što više
pričati o ovoj temi u društvu, najbolji način za rješavanje ovog problema i povećanje broja donora jeste
podizanje svijesti naših građana.
U komšijskoj nam Hrvatskoj, transplantacije se obavljaju svakodnevno, to se dešava zbog uređenja u državi i edukacijom građana.

  • Autori:
    Učenici 3-k Medicinske škole Tuzla, Velida Smajić i Edna Hasić

(NKP.ba)