Ko je naredio, a ko prikrio ubistvo Bukvarevića i Živčića u Kalesiji...

Ko je naredio, a ko prikrio ubistvo Bukvarevića i Živčića u Kalesiji 1992. godine?

359
0
SHARE

Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku

bukvarevic zivcicNa današnji dan prije tačno dvadeset i jednu godinu u kalesijskom naselju Prnjavor svoje živote za državu BiH te Kalesiju dali su milicioneri  tridesetdevetogodišnji Sead Bukvarević te dvadesetsedmogodišnji Zijad Živčić.

Za njihovo ubistvo ni danas dan niko nije odgovarao. Ni onaj koji im je oduzeo život pucnjevima iz pištolja, kao ni njegovi nalogodavci te oni koji su kasnije sve prikrili i zataškali.

Pucao Rado Janković

Sve je počelo u četvrtak 12.marta 1992. godine u kafiću „Mis“ u Kalesiji. Kadrovnici tadašnjeg SDS-a Rado Janković, Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović te Vinko Todić iz četničkog naselja Dubnica koje je udaljeno tri do četiri kilometra od centra Kalesije, došli su u već pomenuti objekat te su počeli vrijeđati te psovati muslimansku i „balijsku“ majku svim prisutnim uz povike da će to sve biti Srbija. Te uvrede zasmetale su muslimanskom stanovništvo koje je na početku negodovalo te pokušalo smiriti kompletnu situaciju dijelovi su iz izjava svjedoka koji su tako posvjedočili te davne 1992. godine. Marinko Todić nije stao samo na uvredama, već je nakon nekoliko pića počeo i fizički da napada goste i da ih zastrašuje što je prvenstveno i bio plan četnika iz Dubnice. Vidjevši da sve ide onako kako je i predvidjelo Rado Janković iz kafića izvodi Marinka Todića i Milutina Ivanovića te ih šalje u Dubnicu do njegovog rođaka Petra Jankovića po oružje, nakon čega se vraća u objekat. Nedugo nakon toga dvojac Todić i Ivanović se vraćaju u Kalesiju, a Marinko je iz automatske puške ispalio nekoliko hitaca, što je desetak minuta rezultiralo i intervencijom milicije. Milicionari su automat po dolasku oduzeli te su Todića i Ivanovića priveli u Stanicu milicije na razgovor. Dok se to dešavalo, Rado Janković i Vinko Todić napustili su kafić i uputile se prema Dubnici. Znajući da iza svega što se dešavalo u kafiću „Mis“ stoji Rado Janković milicionari su pošli za njim te Vinkom Todićem. Sustigavši Radu Jankovića iskusni Sead Bukvarević ga je pokušao privesti u stanicu, što ovome nikako nije dogovaralo pa je iz poluautomatske puške koju mu je ranije donio Marinko Todić pucao Bukvareviću u glavu samo dvadesetak metara od njegove kuće. Kada je čuo pucanj iz auta je izašao i Zijad Živčić te je ubici pokušao uzeti oružje, nakon dužeg rvanja obojica su završila u kanalu pored puta. Ubrzo se začuo još jedan pucanj. Tada se sa podignutim rukama pojavio Zijad Živčić, a zatim su se začula tri pucnja. Rado Janković je život oduzeo i Živčiću.

Prikrivanje zločina

goran zugicNakon dva ubistva, Rado Janković odlazi do rođaka Petra Jankovića koji je osnivač SDS-a na ovim prostorima te ga on stavlja pod svoju zaštitu. Kada su organi tuzlanskog SUP-a zatražili da se ubica izruči te privede, Petar Janković je to odbio tražeći  razgovor sa Goranom Žugićem tadašnjim načelnikom Sektora državne bezbjednosti te sa Srpkom Antićem načelnikom milicije. Na kraju mu je i udovoljeno. Prilikom razgovora Petar Janković je kao uslov da isporuči rođaka ubicu zatražio izmještanje iz PS Kalesija u Tuzlu ranije uhapšenih Marka Todića i Milutina Ivanovića. S obzirom da je u cijelom slučaju igrao dvostruku ulogu, Goran Žugić pristaje na to te sklapa sporazum sa Petrom Jankovićem, koji je strahovao da za cijeli slučaj neće njega optužiti s obzirom da je kasnije će se ispostaviti sve on izrežirao. S obzirom na ovaku odluku, u Kalesiji počinje negodovanje kolega ubijenih Bukvarevića i Živčića kao i muslimanskog stanovništa. No, Žugić ispred Stanicije milicije otvoreno je zaprijetio da će baciti bombu ako bilo ko pokuša da ga spriječi u provođenju dogovora sa Jankovićem.  Dok se sve dešavalo u Kalesiji, Žugić je preko svojih istomišljenika poslao poruku u Dubnicu da se ubica izvuče te da pređe u Zvornik gdje će se sakriti neko vrijeme. Tako je i urađeno, Petar Janković je ubicu zajedno sa njegovim saučesnikom Vinkom Todićem preko Majevice preveo kod SDS-ovaca u Zvornik. Dan kasnije četnici su miliciji zabranili ulazak u Dubnicu, postavivši barikade na magistralnom putu Tuzla-Zvornik gdje je 13.marta ubijen i vozač iz Kalesije Sead Avdić ali ni za njegovo ubistvo niko nikada nije odgovarao.

Petar Janković nije skrivao Radu Jankovića?

Nakon saslušanja mnogobrojnih svjedoka među kojima je bilo i nekoliko očevidaca ubistava milicionera, tadašnje Više javno Tužilaštvo Tuzla 1.aprila protiv Rade Jankovića otvara istragu te raspisuje potjernicu. Malo kasno reaguje i Tužilaštvo ali i milicija iz Tuzle, jer je ubica još 13.marta napustio Dubnicu uz blagoslov Žugića i Petra Jankovića uz odobrenje i Srpka Antića. RTV Slon je zavirila i u spise iz tog perioda koji su arhivirani 1999. godine u Kladnju u kojima stoji.

„U zahtjevu za provođenje istrage postupajući tužilac je predložio istražnom sudiji nadležnog suda da se u svojstvu svjedoka sasluša veći broj osoba, među kojima su: Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović i Vinko Todić. Radi ratnih dejstava koji su počeli ubrzo ovi svjedoci nisu bili dostupni organima gonjenja i od njih nisu uzete izjave u svojstvu svjedoka od strane istražnog sudije“. U spisima Tužilaštva se navodi i da su Bukvarević i Živčić koristili oružje da zaustave Radu Jankovića međutim da je to bilo bezuspješno. Ali svjedoci iz Prnjavora koji su vidjeli cijeli događaj nigdje u svojim izjavama nisu vidjeli niti su naveli da  je korišteno oružje od strane milicionera, što su i rekli i istražnim organima prilikom ispitivanja. Ali da bi se umirile strasti, Srbi predvođeni Petrom Jankovićem su preko svojih istomišljenika u Tuzli to dodali u zapisnik, kako bi diskreditovali milicionere koji su stradali obavljajući svoju dužnost. U Tužilaštvu za RTV Slon je rečeno da se ni u jednom trenutku Petar Janković nije dovodio kao saučesnik u ubistvima, te da nikada nije ni saslušan po tom pitanju, iako imaju službene zabilješke da je krio ubicu te da je postavljao uslove za njegovo izručenje.

Ubica živ ili mrtav?

Cijeli slučaj je zaključen 1999. godine uz naredbu da nije potrebno saslušanje osoba koje su u tom periodu bili direktni saučesnici dva ubistva, što je otvorilo mogućnost za njihov ponovni dolazak u Dubnicu, mjesto odakle je sve počelo 1992. godine. Prema našim saznanjima neki od njih i danas slobodno šetaju ulicama Kalesije, te sa podsmijehom prepričavaju događaje iz marta te ubitačne 92.  Prema podacima Tužilaštva TK Rado Janković rođen 1966. godine poginuo je u saobraćajnoj nesreći 13.januara 1993. godine, međutim u knjigama umrlih sasvim drugi podaci. U matičnoj knjizi umrlih u Kalesiji Rado Janković upisan je kao Rade Janković i poginuo je 13.januara na „Ilinom Brdu“ u blizini Cerske prema podacima dostavljenim iz Osmaka općine koja je osnovana u ratu. Informacije smo provjerili i u knjigama umrlih u Osmacima gdje nam je matičarka Gordana Erić kazala da je on, Rado Janković sada već druga osoba poginuo na „Ilinom Brdu“ kao pripadnik Vojske Republike Srpske odnosno kao pripadnik „Birčanske brigade“. Postavlja se pitanje kako je moguće da jedan čovjek pogine na dva različa mjesta? Ime Rade Jankovića smo pokušali potražiti i na spiskovima poginulih boraca Vojske Republike Srpske, međutim bezuspješno. Tamo ga nema. Ali nema ni podataka iz Ministarstva za boračka pitanja iz Republike Srpske iako smo iste zatražili početkom februara ove godine. Navodno, Rado Janković je ukopan na groblju u Karakaju (općina Zvornik) te više podataka nije poznato. Ali prema izjavama mještana u Dubnici koji nisu željeli da ih fotografišemo ili spominjemo imena, niko od članova njegove porodice ni familije nije siguran da je to on, jer jedno vrijeme se njegovo ime spominjalo i u jedinici poznatijoj kao „Simini četnici“ koja je ubijala muslimane na širem području Zvornika i čiji pripadnici su osuđeni na 73 godine zatvora. Ubistvo Seada Bukvarevića i Zijada Živčića i dalje će ostati zavijeno velom tajni, jer Žugić koji je Jankovićima pomogao oko skrivanja i prikrivanja zločina ubijen je 2000. godine u Crnoj Gori, a Petar Janković nije niti će progovoriti o ovim zločinima, ali ni Tužilaštvo TK nema namjeru ponovno predmet vraćati na provjeru. Ono što zabrinjava je i činjenica da porodice ubijenih još uvijek nisu sigurn eu „serviranu“ istinu. Jer Rade ili Rado Janković je poginuo na dvije različite lokacije, a o tome podataka baš i nema. Ko je ukopan na groblju u Karakaju, to je pitanje?

foto:Goran Žugić
Podaci korišteni iz Sudskih spisa, izjave svjedoka te knjiga “Zemlja između istoja i zapada” Dževada Pašića.

sead bukvarevic

(NKP kalesijski.com/ RTV Slon)