Krajem decembra 2012.godine u Rimu je održan košarkaški turnir „Citta’ di Roma Tournament“, na kojem je učestvovalo osam vrhunskih ekipa. Bile su to kvalifikacije za finalni turnir najboljih osam juniorskih ekipa Europe, koji že se održati od 09. do 12. maja 2013. godine.
Kalesijac Mirsad Pilavdžić je sa svojim KK Spars Sarajevo bio učesnik ovog turnira.
Pored Sparsa, u grupi A su još bili; Unicaha Malaga, StellAzzuraaBasketballAcademy Rome, Mas Mandoulides Thessaloniki, dok su grupu B bili; Fenerbahce Ulker, Brose Naskets Bamberg, Virtus Bologna i Virtus Siena.
Sparsi i Fenerbasche su upisali po tri pobjede u grupi i na taj način izborili finale, u kojima je ekipa iz Sarajeva upisala veliku pobjedu, 73:55.
„Juniorska ekipa Sparsa je jedna od najjačih u Europi, a poziv na ovakav jedna turnir je zasluga Uprave kluba, koji su skoro iz ničega napravili jedan kolektiv o čijem radu se raspituju i najveće ekipe u historiji europske košarke“ – ističe na početku razgovora za NKP kalesijski.com Kalesijac Mirsad Pilavdžić.
– Nakon teške povrede koljena uspio si se oporaviti, da li je povreda ostavila neke teže posljedice?
Bio je to jako težak period za mene. Slušao sam razne dijagnoze i preporuke, ali hvala Bogu sada je sve to iza mene. U klubu su bili svjesni moje povrede i mnogo su uradili da uspješno prođem kroz taj period. Iako se desila u nezgodnom trenutku, iz svega sam izašao jači, i sada imam jedno iskustvo koje mi samo može pomoći u daljoj karijeri.
– U kalesijskoj Bosni u okviru RKL Tuzla si postizao preko 30 poena po utakmici, kakav je tvoj status u Sparsima, i da li ćeš nakon U-16 reprezentacije ubrzo biti i član juniorkse reprezentacije?
Došao sam u zdravu sredinu, gdje svi igrači imaju priliku da izrastu u vrhusnke igrače. Mislim da će za par godina kostur A reprezentacije BiH biti od igrača koji su prošli kroz Sparse.
Kao igrač vanjske linije, moja visina od 196cm mi otvara velike mogućnosti, a proteklu godinu sam izrastao u odličnog igrača u defanzivi. Kao što sam već rekao, izuzetno sam motivisan da u narednom periodu svoju fizičku spremu dovedem na još veći nivo.
Što se tiče reprezentacije, proteklog ljeta smo u Bukureštu igrali EP za U-16, divizija B, gdje smo zauzeli 5. poziciju, iako je malo nedostajalo da izborimo plasman u polufinale.
Naredna stepenica je juniorksa reprezentacija, koju će većinom činiti igrači rođeni 1995. godine, ja ću biti „mlađi junior“, ali čekat ću svoju priliku da se nametnem selektoru da budem dio tima koji će po prvi put predstavaljati BiH u A diviziji EP U-18 koje se igra ove godine u Latviji.
– Ponikao si u kalesijskoj Bosni, zatim si bio član tuzlanske Slobode. Kakav je odnos sa ovim klubovima?
Svoje prve korake sam napravio u KK Bosna Kalesiji. Kod trenera Jasmina Tupkovića sam naučio „košarkašku abecedu“, i već tada sam znao da će to biti moj „posao“ u životu.
Sa trenerom se često čujem, pohvalim mu se ponekad, pitam da li bi sad htio „jedan na jedan“ (smijeh). Ovom prilikom bi pozdravio trenera Tupkovića, ali i bivše suigrače, koji su protekle godine postigli odlične rezultate za KK Bosna.
Što se tiuče Slobode, igrao sam u neslavnom periodu za ovaj klub, ali me ipak vežu lijepe uspomene na taj klub. Često se čujem sa trenerom Sinišom Umljenovićem, od kojeg sam mnogo naučio u tom periodu.
– Juniorska ekipa KK Bosna Kalesija je osvojila AKOL ligu, koja se igrala u Kalesiji protekla dva mjeseca. Šta misliš o AKOL-u?
Prije svega bih čestitao momcima. Odigrali su deset utakmice protiv starijih i fizički jačih igrača i pokazali su da znaju igrati, ali i nositi se sa pritiskom. Bio sam jedan vikend kući u Raincima i došao sam u salu gledati utakmice AKOL lige, i uvjerio sam se da se igra odlična košarka.
Velika stvar za ovaj sport u Kalesiji, ali i za Općinu generalno.
– Za kraj, šta poručuješ mladima, imaš li neki savjet za one koji treniraju neki od sportova?
Iako sam mlad, već imam nekih uspjeha iza sebe, ali najviše sam naučio kada sam bio povređen, i u utakmicama u kojima je moja ekipa poražena. Mladima savjetujem da se bave sportom, bilo kojim. Ukoliko na vrijeme počnu, vjerovatno će neko primjetiti da su talentovani za neki sport. Međutim, talenat je samo jedan od mnogo faktora da bi uspjeli kao sportisti, pa su rad i upornost ti koji odlučuju da li ćeš uspjeti.
(NKP kalesijski.com)