Zbog pandemije koronavirusa, i bosanskohercegovačko iseljeništvo se, ovoga ljeta, teško odlučuje za posjetu domovini. Osim dijaspore, tako izravno trpi i narodni budžet Bosne i Hercegovine.
“Ovog ljeta, nažalost neću u Bosnu i Hercegovinu. Trenutna uputstva vlade, a i bolnica su da se ne ide u rizične zemlje, u koje trenutno spada Bosna i Hercegovina. Zbog toga, svako putovanje predstavlja rizik koji je zaista nepotreban, što za mene, što za moju porodicu i prijatelje“, priča Merima Sofić, doktorica medicine iz malog mjesta u njemačkoj Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
“U trenutnoj situaciji, u kojoj se nalazimo, treba poštovati sve smjernice, jer samo se tako cjelokupna situacija može popraviti. Ja se nadam da će se sve vratiti u neko normalno stanje, bar krajem godine. Bilo bi lijepo pojesti ćevape i popiti kahvu na čaršiji, ali…”, dodaje dr. Sofić.
Dr. Merima Sofić je samo jedna od čak oko 95% Bosanaca i Hercegovaca, koji prema više procjena, ovoga ljeta, neće posjetiti domovinu. To se posebno odnosi na bosanskohercegovačke iseljenike u prekooceanskim zemljama.
Dr. Merima Sofić
Osim što je pandemija koronavirusa uskratila posjete domovini, tako je uskratila i višemilionsko punjenje blagajne Bosne i Hercegovine iseljeničkim novcem.
Bosanci i Hercegovci, kao dr. Sofić, osim što vole “pojesti ćevape i popiti kahvu na čaršiji“, godinama tradicionalno podržavaju i jačaju lokalni turizam. Uz to, u domovini rade različite estetske i dentalne zahvate, znatno jeftinije od onih u njihovim useljeničkim državama.
Samo za desetine hiljada kartica i dopuna mobilnih telefona tokom ljeta, Bosni i Hercegovini njena dijaspora ostavi više miliona eura. Toga ove godine gotovo da i nema.
Vjerno iseljeništvo kao garant višem standardu domovine
“Bosanskohercegovačka dijaspora tradicionalno doprinosi ekonomiji Bosne i Hercegovines preko 10% bruto-domaće proizvodnje godišnje. Taj proces se odvija putem zvaničnih doznaka, nezvanične finansijske podrške, te raznovrsne potrošnje, koja se dešava najviše tokom ljetnih mjeseci. Ovakav angažman naših građana, koji žive i rade izvan Bosne i Hercegovine, omogućava nam potrošnju koja je veća od naše domaće proizvodnje a samim tim i viši životni standard od onoga kojeg sebi možemo priuštiti ekonomskim aktivnostima, koje se odvijaju unutar zemlje”, objašnjava prof. dr. sc. Adnan Efendić, stručnjak za ekonomiju dijaspore i migracija, šef Katedre za ekonomsku teoriju i politiku Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
“Vrlo je nezahvalno raditi projekcije nakon nekoliko mjeseci i slabe dostupnosti podataka, ali u optimističnom scenariju – doznake iz inostranstva možda ostanu na istoj ili se čak popnu na višu razinu. Potrošnja, međutim, koja se odvijala u ljetnom razdoblju u sektorima turizma, trgovine, raznovrsnih usluga i mnogih drugih vezanih sektora, očigledno je zabilježila jedan strukturni pad. Lančani efekti su mnogo veći od pukog smanjenja potrošnje dijaspore, jer se gubi čitav lanac učinaka, koji nastaju od ovog novca, prijeko potrebnog u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina”, dodaje redovni univerzitetski profesor Efendić.
Prof.dr. Adnan Efendić
Avioni smanjeno i neredovno lete, ali banke ipak uredno rade
Pandemiju koronavirusa i ekonomski faktor prati za čak oko 80% smanjen broj letova ka Međunarodnom aerodromu Sarajevo, najvećoj bosanskohercegovačkoj luci u svijet, ali i stroge epidemiološke mjere, posebno na graničnim prijelazima. To svakako otežava ulazak u Bosnu i Hercegovinu njenim iseljenicima. Ipak, prof. dr. sc. Efendić je optimističan, jer iako avioni još smanjeno i neredovno lete – banke sve vrijeme ipak uredno rade.
“Bosanskohercegovačka dijaspora je posvećena svojoj domovini. Emocionalno je vezana za nju i u težim periodima je bila uz svoju zemlju. Stoga, nije isključena mogućnost da ćemo svjedočiti jednom pojačanom angažmanu naših građana kroz više doznaka, pojačanim investicionim aktivnostima i drugim angažmanima, koji će omogućiti Bosni i Hercegovini da kroz ovo razdoblje prođe s manjom ekonomskom štetom“, pojašnjava Efendić.
Dok se bosanskohercegovačko iseljeništvo procjenjuje na gotovo dva miliona, njihova izravna i neizravna ulaganja u domovinu su procijenjena na čak oko milijardu eura godišnje.
Uvijek je dobro imati na umu to da Balkanci još više vole gotovinu, načelom „iz ruke u ruku”, već bankarsku administraciju i birokraciju. Stoga, znatan dio dijasporskih sredstava još ostaje službeno nezabilježen.
A iako je bilo više inicijativa, tokom više vlada, još nikada nije realiziran prijedlog utemeljenja ministarstva iseljeništva na državnoj razini Bosne i Hercegovine.
(Klix/ NKP.ba)
