PODIJELI

Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku

Da bi žrtva napustila nasilnika, najvažnija je podrška okoline. Najprije od najbližih članova porodice, a zatim radne i šire okoline. To je jedini put da se onaj ko trpi nasilje osmjeli napustiti nasilnika


Ovo je savjet Gordane B. (48) iz Banje Luke, koja je u Sigurnu kuću u ovom gradu smještena prije dvije godine s teškim tjelesnim ozljedama, prijelomima gornjih ekstremiteta, te dvoje maloljetne djece, piše Dnevni avaz.

Njen suprug je kažnjen novčano, a izvjesno vrijeme zabranjen mu je i pristup porodici. Nakon šest mjeseci boravka u Sigurnoj kući, Gordana je iznajmila stan, a zatim se razvela. Posljednju epizodu nasilja, koja je mogla biti kobna, prekinula je njena komšinica, kada je pozvala policiju u pomoć, jer je smatrala da je to njena građanska dužnost.

I pored izmjena krivičnih zakona te unapređenja sistema pomoći žrtvama nasilja, u 2012. godini u BiH je povećan broj ubistava bračnih partnera ili članova porodice. U samo četiri dana u decembru protekle godine čak sedam osoba je ubijeno od ruke supružnika ili najbližih srodnika!

Ministrica pravde RS Gorana Zlatković kaže da će izmjenama i dopunama Krivičnog zakona RS, koji je entitetska vlada utvrdila krajem 2012., dosadašnja kazna od minimalno pet godina zatvora biti zamijenjena desetogodišnjom za nasilnika koji usmrti žrtvu.

Ovo je već treća izmjena Krivičnog zakona u RS, napominje za “Dnevni avaz” Lana Jajčević, pravnica i koordinatorica NVO “Udružene žene” u Banjoj Luci, napominjući da se i dalje šamar tretira kao prekršaj, a ne krivično djelo.

– Šamar nikada nije prekršaj, odbrana nije tuča i svako nasilje u porodici je teško krivično djelo. U praksi, nažalost, nije tako. Zbog toga imamo situacije da se šamar tretira kao i nepropisno parkiranje, odnosno prekršaj, a tek ubistvo je krivično djelo – tvrdi Jajčević.

No, kada se desi ubistvo, navodi Jajčević, već je kasno i to samo potvrđuje da je društvo zakazalo institucionalno.

Neefikasan, spor i nesenzibilan rad institucija sistema, finansijska ovisnost o partneru, zajednička imovina ili dugovanja, ali i stigmatizacija sredine, neki su od razloga zbog kojih “tolerancija” žrtve traje godinama.

U primitivnijim sredinama zabilježen je i najmanji broj prijava nasilja u porodici, dok su podaci o tragičnim ishodima u porodicama potpuno suprotni tome.

 

(NKP kalesijski.com)

PODIJELI