PODIJELI

Sve se promijenilo. Mislio sam, sada sam jači nego prije. Sada mogu ići onako kako ja želim. Postaneš jači nego prije. Bar misliš tako. Lice je nasmijano, dani su lijepi..
osmijeh

Naravno, tako ja želim. Svoje osjećanja, krijem koliko mogu. čak i kada tijelo želi da se vrati svojim osječanjima, odupireš se tome. Nije to. Pusti prošlo je to, trebaš dalje, uvjek je razum govorio. Ko još sluša šta mu srce govori, princip i ponos su to što ti treba.. Zar ne ?

Na trenutak je sve uredu . Osjećam se sretnim u toj lažnoj sreći punoj principa i ponosa. Sreću koju sam, samom sebi stvorio, bez dopuštenja da se vrati osoba koja je bila ta moja sreća. Možda su dani bili kada sam mogao nekome reći da mi je drago što je tu uz mene. Dan, kada ustanem sa osmijehom na licu, kada poželiš dobro jutro nekome koga voliš, ali ponos je i od toga važniji ?

Tako dani idu. Nemam više reći nikome ni dobro jutro, ni laku noć. Niti očekujem od nekoga da mi to kaže. Samo nacrtan osmijeh, da se ne vidi kako je. Kako je onima, poput mene, kojima su ponos i princip najvažniji. Tijelo je mlado, duh je star. Tijelo puno snage, ali nema ko da koristi to.

I svaka je ista, ali opet, ta jedna posebna je iznad svake iste. I pitam se po hiljaditi put. Koliko sam isprvnu odluku rekao, priznajući da je nemoguće vratiti se starom ?

Piše: Husejn Đedović
Piše: Husejn Đedović

I onda kao da više se i nebo sažalilo na mene. Zapravo ono i zna sve moje tajne. Dobio sam priliku, opet reći joj i laku noć i dobro jutro. Poljubiti prije spavanja, poljubiti ujutru.

Ponos i prkos su nestali. Ne postoji više to u mom životu. Postoji iskreni osmijeh prema svima, osmijeh koji se pojavi samo što je ugledam. Postoji i vječnost.

Vječnost gledanja u nju. Mogu proći sati, dani, godine, ali nikad ne može dosaditi gledati u njene smeđe oči. Ne zato što će moje lice biti u njezinim očima, nego zato što će ona biti u mojim očima.

Kažu da u očima možemo vidjeti dušu čovjeka, pitam se šta ona vidi kada gleda sebe u mojim očima ? Da li tada vidi da je jedino što fali mom životu ? Da je svaki dan bez nje, samo još jedan promašen dan ?

(NKP.ba)

POVEZANE VIJESTI:
– “Gdje smo to mi? “ – Piše: Husejn Đedović
„Prolazi još jedan dan bez nje“ – Piše: Husejn Đedović

PODIJELI