PODIJELI

Na današnji dan (8.februara) prije 32 godine počele su XIV Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Grad na Miljacki dobio je organizaciju ispred japanskog Sappora i švedskog Geteborga.

olimpijad sarajevo 1984

Ime grada koji će biti domaćin Igara ‘84 objavljeno je 18. maja 1978. na sjednici MOK-a u drevnoj Atini. Od tada Sarajevo se okrenulo svijetu, a svijet Sarajevu. Veliku čast da saopći ovu radosnu vijesti imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić.

Pet Besford: Sarajevo će vas dočekati široka i iskrena srca

Kako je došlo do kandidature? Sedamdesetih godina grupa zaljubljenika u zimske sportove, gledajući prirodno bogatstvo koje okružuje grad, dolazi na ideju o organizaciji olimpijskih igara. Deset godina provjeravan je svaki detalj ogromnog projekta, deset godina pažljivo su vršene procjene stručnih i materijalnih mogućnosti, da bi 14. oktobra 1977. godine bila saopćena vijest – Sarajevo se kandiduje za organizaciju olimpijskih igara 1984. godine.

Pored tadašnje Jugoslavije i Sarajeva kandidovali su se još Švedska, Japan, tadašnja Čehoslovačka i Francuska. Prvo su odustali Francuzi i Čehoslovaci pa je ostala borba tri države i njhovih gradova. Hiljade članaka napisano je o kandidaturama za organizaciju OI. Još se pamti kako je pred odluku u Atini poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporo, Japanci će vam ponuditi avion da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Geteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca, toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima…“.

Kandidaturu su u Atini branili Ante Sučić i Aleksandar Trumić. U prvom krugu Saporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova. Jedan glasački listić bio je nevažeći. U drugom krugu Sarajevo je dobilo 39, a Saporo 36 glasova. Na taj način Jugoslavija i grad podno Trebevića dobili su organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. I odmah se krenulo na posao. Pet godina užurbano se radilo i gradilo. Uloženi su ogromni napori kako bi sportisti na igrama imali optimalne uslove za takmičenje.

Svi smo bili ponosni

Bajka u gradu na Miljacki trajala je od 8. do 19. februara. Olimpijada za vlast tadašnje Jugoslavije bila je sjajna prilika da državu predstave u najboljem mogućem svjetlu i u tom nastojanju nije ih poremetila ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ pogodila početkom 1980-ih. Dakako, potrošena su velika sredstva, te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. U tome su vlasti imale podršku Sarajlija, a već prije samog održavanja su Igre dovele do povećanja interesa za zimske sportove. Kada je Sanda Dubravčić zapalila olimpijski plamen, a tadašnji gradonačelnik Sarajeva Uglješa Uzelac zamahnuo olimpijskom zastavom na najvećem bh. stadionu – svi smo bili ponosni.

“Paljenje olimpijskog plamena na Koševu za mene predstavlja jednu ogromnu čast i malo je ljudi u sportskim krugovima koji se mogu tim pohvaliti. Bio je to jedinstven trenutak – pun olimpijskog duha i veselja. Sarajevo je živjelo za Zimske olimpijske igre, to se moglo vidjeti na svakom koraku, ljudi su bili topli, srdačni i odlični domaćini“, istakla je u jednom od intervjua za Klix.ba Sanda Dubravčić.

Na Igrama je učestvovalo 1.272 sportista iz 49 zemalja, a sa ZOI je izvještavalo više od 4.500 novinara. U programu Olimpijskih igara tada je bilo alpsko skijanje, bob i sankanje, hokej i umjetničko klizanje, biatlon, nordijsko skijanje i skokovi. Na OI ‘84. učestvovalo je 49 nacionalnih olimpijskih komiteta, odnosno više od 2.500 učesnika.

Poznata je priča da je nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. februara, nakon što je najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić tačno u 15:44 sati (7. februara) upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao snijeg.

Bojan Križaj: Bilo je divno tih dana

Sarajevo je ostalo u lijepom sjećanju posebno britanskom paru u umjetničkom klizanju Jayne Torvill i Christopheru Deanu, kako zbog zlatne medalje, tako i zbog interesovanja koje su izazvali svojim nastupima. Ipak, prema mišljenju mnogih, najveća zvijezda olimpijade bila je njemačka “snježna kraljica” Katarina Witt, koju je nastup u sarajevskoj Zetri učinio jednom od najslavnijih sportistkinja krajem prošlog vijeka.

Jure Franko je na ovim olimpijskim igrama osvojio srebrenu medalju u veleslalomu, prvu koju je Jugoslavija dobila na zimskoj olimpijadi. U to vrijeme nastala je čuvena navijačka pjesma – “Volimo Jureka više od bureka”.

“Pamtim da nisam bio u super formi i to se odrazilo na rezultate. Sve u svemu, kao ekipa smo postigli odličan rezultat s medaljom Jure Franka. S Borisom Strelom bili smo u vrhu, ja sam bio sedmi u slalomu, deveti u veleslalomu. To je bio ekipni uspjeh za divljenje. No, ja nisam bio zadovoljan. Težio sam da osvojim medalju, ali nije išlo. Olimpijske igre kod kuće uvijek su san nekog sportiste. Nama se desilo da smo uživali kući sa simpatijama svih gledatelja. Bilo ih je puno koji su nas bodrili. Bilo je divno tih dana”, kazao je u nedavnom intervjuu za Klix.ba Bojan Križaj.

Interesantno je bilo i na hokejaškim utakmicama koje su privlačile veliku pozornost gledatelja. Zimske olimpijske igre održane 1984. godine često se smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Najuspješnije države bile su tadašnja Istočna Njemačka (9 zlatnih, 9 srebrenih i 6 bronzanih medalja) i nekadašnji SSSR (6 zlatnih, 10 srebrenih i 9 bronzanih medalja).

Pamtit će se to još dugo, dugo…

.
(KLIX/ NKP.ba)

PODIJELI