PODIJELI

Mali broj potražilaca azila sa Zapadnog Balkana, koji je 2017. dobio pravo ostanka u Njemačkoj, predstavlja „posebne slučajeve“. No, to pravo nije i garancija ostanka. A oni koji su odbijeni, ne mogu više da dobiju vizu.

Njemački Ustav garantuje pravo na azil politički progonjenim osobama – ali potražioci azila iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Kosova nemaju šansu da budu priznati kao politički progonjeni. Njemačka je krajem 2015. proglasila sve zemlje Zapadnog Balkana za „sigurne zemlje porijekla” – one u kojima nema političkih progona.

Otada je Federalni zavod za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio 97 odsto svih zahtjeva za azil, čiji su podnosioci sa Zapadnog Balkana. Do konačne odluke, ti ljudi moraju – baš kao i ostali potražioci azila – da žive u domovima za izbjeglice; ne smiju da rade a oblast po kojoj im je dozvoljeno kretanje smiju da napuštaju samo uz posebnu dozvolu BAMF. Kada njihovi zahtjevi budu odbijeni, moraju da napuste Njemačku.

Jedan mali broj migranata sa Zapadnog Balkana je nakon 2015. dobio status ljudi koje štiti njemačka država. Ti ljudi su tražili da budu priznati kao „posebni slučajevi”. Njihove zahtjeve je razmatrala specijalna komisija a takve komisije postoje u svih 16 njemačkih saveznih pokrajina.

U gradu-pokrajini Berlinu, ta komisija zasjeda u okviru Senata za unutrašnje poslove i sport. Njeni članovi su opunomoćenici pokrajinske vlade za migracije i integraciju kao i za pitanja žena, zatim predstavnici katoličke i evangelističke crkve, krovnog udruženja dobrotvornih organizacija „Liga Berlin” kao i nevladinih organizacija „Savjet za izbjeglice Berlin” i „Savjet za migracije Berlina-Brandenburga”.

„Komisija za posebne slučajeve se bavi sudbinama ljudi, koji zapravo moraju da napuste Njemačku”, kaže predsjednik Komisije Peter Marhofer za DW, „no, ponekad se u zakonu pronađe neki propis na osnovu kojeg nekome ipak može da se odobri ostanak u Njemačkoj; to može, na primjer, biti lična odluka senatora za unutrašnje poslove i sport.”

Glavni kriterijumi u „posebnim slučajevima” su dužina boravka u Njemačkoj i stepen u kojem je dotični integrisan ili nastoji da se integriše. Najvažnije pitanje jeste: da li je ta osoba u stanju da svojim radom obezbijedi sebi egzistenciju.

  • Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

 

(DW/ NKP.ba)

PODIJELI