U subotu, 19. augusta, u prijepodnevnim satima, na lokalitetu Dovišta “Pašin put-Orlić” upriličena je vjerska svečanost.
- Na brdu Orlić iznad sela Hajvazi, koji se nalazi na nadmorskoj visini od oko 600 metara i graniči između općina Osmaci (prijertana općina Kalesija) i Zvornik, 19. augusta 2017. (subota) je održana šesta vjersko-kulturna manifestacija “Dovište Orlić – Pašin put”.
Sa Orilića se pruža impozantan pogled na Sprečansku dolinu i Podrinje, a poznato je da tradicija održavanja dovišta na širem području Orlića dopire duboko u prošlost, po nekim predanjima sve do doba čuvenog Ajvaz-dede, da bi njihovo održavanje bilo zabranjeno 50-tih godina 20. stoljeća od tadašnjih vlasti.
Radi se o jednoj od najvećih manifestacija koju organizuju povratnici u Osmake i Zvornik, zajedno sa predstavnicima kalesijskog Medžlisa.
I pored veoma teških vremenskih uslova na lokalitetu Dovišta se okupio veliki broj vjernika.
Zahvaljujući pripadnicima Federalne uprave civilne zaštite, koji su pomogli u organizaciji, na lokalitetu Dovišta obezbjeđeni su optimalni uslovi za održavanje svečanosti. Naime, na platou Dovišta pripadnici Federalne uprave civilne zaštite su nedavno izgrađeni plato zastrli i natkrili šatorima, tako da su prisutni u hladovini mogli poslušati obraćanje glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Kalesija, Envera ef. Alića, kao i izaslanika muftije tuzlanskog, prof. Idrisa ef. Memića.
Pored obraćanja uvaženih govornika, imami Medžlisa Islamske zajednice Kalesija su proučili Jasin pred duše svih šehida, a na Dovištu su se čuli i stihovi pobožnih ilahija.
Pred podne-namaz proučena je i tradicionalna dova.
Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, na čijem čelu je dr. Edin Ramić, finansiralo je uređenje platoa na Dovištu, čime je olakšano održavanje vjerske svečanosti.
Obraćanje glavnog imama MIZ Kalesija: Na Orliću je dovište našoj domovini kao ajetu dunjalučke ljepote
Dova, koja obavezno obuhvata i dnevne namaze, je prava suština dini-islama. Dova je prava vjera. Dova je čisti pokret ljudske plemenite duše. Gdje nema čistih i iskrenih pokreta ljudske duše, tu ni iskrene vjere nema. Dove su naši namazi, a naši namazi su naše dove. Naša najduža dnevna dova je jacija-namaz. Jacija-namaz vrhuni kunut-dovom, skrušenom dovom Uzvišenom Stvoritelju.
Orlićko dovište nije proglašeno dovištem zato što se, možda, nekim ljubiteljima planinske ambijetalnosti ćeifnulo da imaju osiguran kutak za razonodu i nove još neispričane lovačke priče, već je (još davno) proglašeno i iznova utemeljeno od strane Islamske zajednice kao dovište topraku Bosni i Hercegovini, domovini kao ajetu dunjalučke ljepote.
U toku agresije na naše krajeve nismo na Pašinom putu/Orliću iskazali neku zavidnu hrabrost i odlučnost da rahat opstanemo ovdje i da budemo svoji na svome. Zašto je to tako nekad bilo? Nismo to mogli iz razloga što smo tada bili islamski nedostupni jedni drugima, bratski pocijepani, fizički raspršeni i bošnjački neumreženi. Aktuelna Islamska zajednica, kao krovna institucija muslimana, ne pristaje da se kao muslimani Bošnjaci osjećamo nemoćno i beznadežno. Mi koji smo danas u strukturama Islamske zajednice, uzdamo se u Allahovu moć i pomoć, i želimo u tom pogledu imati moćne muslimane Bošnjake koji će razumjevati vrijeme u kome živimo. I da starim i mladim generacijama Bošnjaka ispričamo sve halal “bosanske bajke”. Uložićemo sve napore da na ovim našim prostorima mlade generacije njeguju bosansku tradiciju, očišćenu od primjesa vjerovanja u Mitru, Lata, Hubela, Menata, Uzata, Jeuka, Nesra. Od Allaha, azze ve dželle, samo dovama pomoć tražimo. I to je, uglavnom, suština Orlićkog dovišta i dove kao generalne odrednice u zahvaljivanju Uzvišenom Stvoritelju.
Sveobuhvatno uzev, mi ne idemo u prošlost po svaku cijenu. Orlić nije i nikad neće biti lokalitet praslavenskih svetkovina. Orlić je naša duhovna i tradicijska radionica. Ovdje, braćo i sestre, ko god danas boravi, neće ni mali ni veliki hadž obaviti. Ibadet ovdje ima istu dimenziju kao i naš ibadet u našim džamijama i privatnim kućama. Našim današnjim “penjanjem” na Orlić ne znači da smo postali hadžije. Danas smo na Orliću da javno hvalimo naš dini-islam, da iznova ponudimo i pokažemo kur'ansko-sunnetske postulate islama, a ne neko pagansko i idolatrijsko zanovijetanje. Pagani nismo, i potomci pagana nismo, i ne pada nam na pamet da pagane i mušrike reklamiramo. Ovdje smo u ovom današnjem danu da malo i veliko, staro i mlado namamimo u svijet čistog islamskog praktikovanja, da pretresemo naše grijehe i da potaknemo sami sebe na nove uspjehe kako bi nam budućnost u našoj domovini Bosni i Hercegovini bila puno bolja i svijetlija. Ovdje smo da umno dozrijevamo, da zamolimo Allaha da nas razumom obdari i da na vrijeme uočimo šta se svima nama iza brda valja. Već smo naučili da nam naš dragi toprak Bosna i Hercegovina stoji na četiri čvrsta stuba: narod, vjera, kultura i tradicija. Na ovom Pašinom putu/Orliću, branici tradicije Bošnjaka su: čuvanje namaza da nam iz vakta ne izađe, založene tave i pečenje pekmeza u tim tavama, lonci i tendžere u kojima se vare krompiri, žar u kome se peku krompiri, ćurte i pecari, trčanje djece u džakovima, natezanje konopca i sl. Sve ovo navedeno je okosnica našeg okupljanja ovdje, ali i u svim mjestima povratka. A srčika okupljanja na Pašinom putu/Orliću je da vječno sa našim bošnjačkim porodicama ostanemo u ita'atu (pokornosti) Bogu Dragome. Samo tako i nikako drugačije!
Dova zauzima posebno mjesto u islamu, jer Allah, dž.š., traži od ljudi da Mu čine dovu pojedinačno ili u skupu, to jest u džematu. Danas na dovištu Orlić, nas nekoliko stotina vjernika i vjernica činimo dovu Uzvišenom Stvoritelju u džematu, u skupini, i lijepo je da se naše “Amin, ja Rabbi!” razliježe ovim prostorom. Danas smo ovdje sa posebnim nijjetom, sa nijjetom u kog smo unijeli našu poniznost, ustrajnost i iskrenost. Danas smo posebno spremni usvojiti Uputstvo iz Allahove knjige Kur'ana:
“A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (2, 186)
Muhammed, a.s., je iskreno dovio za iskreno vjerovanje i za oprost grijeha na budućem svijetu. Poslanik islama, a.s., je preporučio: “Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje.”
Bošnjaci će se svojih neprijatelja riješiti samo ako između se budu iskreni prijatelji. Bošnjaci nikad jedni drugima ne trebaju činiti zlo. Nijednog uha, a ni glave bošnjačke, mi viška nemamo. Svi mi jedni drugima trebamo! Naš neprijatelj se orkestrirano našim nesuglasicama naslađuje. Ne dozvolimo dušmanima našim da nam se u lica naša bošnjačka klebere, i okanimo se naših sitnih i nepromišljenih čarki, jer preko naših nepromišljenih čarki dušmanin likuje i svoje zacrtane ideje i ideologije vrlo lahko ostvaruje. Mi na taj luksus nemamo tapiju (nadležnost). Definitivno!
Evaluacija današnjeg našeg prisustva na Pašinom putu/Orliću je jasna: Allahu naš, mi Te priznajemo za Jednog i Jedinog, priznajemo Te za našeg Gospodara na svim uzvišenjima, na svim planinama i u svim dolinama, a hodajuće novokomponovane idole, u ljudskom suretu, potpuno ignorišemo. Naša današnja fizička i duhovna prisutnost na Orliću je, ako Bog da, dova za domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao ajetu ljepote ovog prolaznoga svijeta.
Enver ef. Alić
(NKP.ba)
