Djecu sa ispruženom rukom u oskudnoj odjeći, prljavu i bosu srećemo svakodnevno. Viđamo ih na ulici, u kafićima, u vjerskim i zdravstvenim ustanovama, pa čak i dok ugrožavaju sopstveni život krećući se po prometnim raskrsnicima i zaustavljajući automobile. Neki od nas posegnut će za novčanik i otići zadovoljni jer su učinili dobro djelo. Drugi će, na osnovu informacija iz medija, otjerati djete znajući da dajući novac njemu finansiraju kriminalce koji se organizovano bave prosjačenjem. Međutim, djeci nećemo puno pomoći time što ćemo im uskratiti novac, možda će čak zbog toga dobiti i batine!
Malo je onih koji će pomisliti kako da pomognu djetetu da izađe iz prosjačenja i živi život dostojan djeteta, a to je itekako moguće. Budući da je prosjačenje prekršajno djelo, dužnost je građana da taj prekršaj, kao i svaki drugi prijave policiji.
„Ako imaju saznanja da su to svakodnevne pojave gdje su maloljetna djeca u pitanju, u takvim slučajevima bilo bi dobro da na broj 122 obavijeste policiju, a mi ćemo po onim obavezama koje sleduju po protokolu postupiti kako bi se ta djeca sklonila sa ulice“, izjavio je Izudin Šarić, glasnogovornik MUP –a TK.
Kada se prijavi prosjačenje, odnosno dijete zatekne na ulici, u daljoj proceduri uključuje se Dom zdravlja Tuzla gdje se provjerava zdravstveno stanje djeteta i Centar za socijalni rad Tuzla. Ukoliko se utvrdi da je dijete zapušteno u tolikoj mjeri da je njegovo fizičko ili psihičko zdravlje narušeno slijedi podnošenje krivične prijave protiv roditelja i osoba koje izrabljuju djecu, te se pred sudom pokreće postupak da se dijete oduzme od roditelja i smjesti u dom ili hraniteljsku porodicu.
Žrtve organizovanih skupina, jer su nevidljivi u zakonu
„Čest slučaj je da djeca rade pod navodnim znacima za određena lica koja njih iskorištavaju prvenstveno za svoju dobrobit. Djeca su često nevidljiva u zakonu, u sistemu. Vrlo česta pojava je da djeca koja se zateknu ne pohađaju nastavu, nemaju djetinjstvo koje bi trebala imati“, kazao je za RTV Slon Nedeljko Jurkić, diplomirani socijalni radnik u Centru za socijalni rad Tuzla.
A da su djeca često žrtve organiziranih kriminalnih grupa svjedoči i direktor Doma za djecu bez roditeljskog staranja koji kaže kako se, nakon smještanja djece u prihvatilište pred Domom zaustavljaju skupocjeni automobili osoba koje zahtjevaju da im se dijete vrati. Za razliku od njih, pojedini članovi porodice, za tri mjeseca koliko djete može provesti u prihvatilištu, nikada ne nazovu da pitaju za dijete niti se pojave. Porazna je činjenica da dijete zna da ima žive roditelje te njihova imena, prezimena i adresu.
„Dakle u ta tri mjeseca koliko je rok boravka u prihvatilištu cilj nam je da se iznađe najbolje rješenje, najadekvatniji smještaj za djecu, da li to bilo povratak u biološku porodicu, eventualno u hraniteljsku porodicu ili ipak pružanje institucionalnog smještaja“, izjavio je Amir Muharemović, dikrektor Doma za djecu bez roditeljskog staranja.
Porazna statistika
U prvih osam mjeseci 2016. godine na području TK zabilježeno je 106 slučajeva prekršaja prosjačenja. Ono što treba istaći jeste da i poslije osuđujućih presuda, odnosno prekršajnih naloga, osobe koje se terete nisu u mogućnosti platiti novčane kazne, te se one gomilaju, a broj osoba koje se bave prosjačenjem i dalje raste. Kroz prihvatilište je u protekle dvije godine prošlo više od 80- tero djece, a najmlađe dijete koje je zatečeno u prosjačenju imalo je dvije godine. Sva djeca koja su prihvaćena ili institucionlano zbrinuta ušla su u redovni sistem zdravstvene zaštite i upisala školu. Trenutno je u ovom prihvatilištu šest mališana za koje se traži optimalno rješenje.
(NKP.ba)
