Svaka vijest koja se odnosi na otmicu djeteta, a kojih je u posljednje vrijeme sve više prisutno u bh. medijima, izazivaju strah među roditeljima. U proteklih pet godina MUP TK zabilježilo je tri slučaja prijave otmice i to 2012. godine jedan i 2014. godine dva slučaja. Ističu da i u tim slučajevima nije bilo riječi o otmici djece.
„ To su krivična djela koja je Tužilaštvo podvelo pod otmicu a nemaju veze sa ovim krivičnim djelom. Ono što je vrlo bitno u ovom trenutku, a to pokazuje zadnji slučaj lažne prijave u Lukavcu, treba napomenuti da djeca dosta zloupotrebljavaju. Imali smo priliku da razgovaramo o lažnim dojavama postavljanja eksplozivnih naprava, a evo sada imamo lažna prijavljivanja otmica.“, navodi dr. sc. Izudin Šarić glasnogovornik MUP-a TK.
Upravo zbog takvih vijesti, koje mediji odmah bez provjere plasiraju, među roditeljima se stvara panika i strah. Još veći probem, ističe Šarić, nastaje kada se vijest novinarski rečeno ne zaključi, pa ostaje sumnja da li se navodna otmica desila ili ne.
„ Trebalo bi zamoliti medije da prije svega tu informaciju provjere kod nadlženih organa. Kada objave da imaju potvrdu, da tu informaciju prate i kada nadleženi ogran izađe u javnost da se radilo o lažnoj prijavi, da to objave, da ne bi ispalo da se desilo a da nije završeno.“, ističe Šarić.
Osobe koje lažno prijave otmicu, odgovorna su po Krivičnom zakonu FBiH. Šarić navodi da je bilo slučajeva lažnog prijavljivanja kako od roditelja tako i od maloljetnika. Zbog toga se u rješavanje ovog problema traba uključiti kompletna duštvena zajednica.
„ Što se tiče lažnog prijavljivanja, kazne su od šest mjeseci do pet godina. Ako prijavite drugu osobu a znate da nije to učinila, ako prijavite samog sebe da ste učinili krivično djelo a znate da niste učinili to krivično djelo, ako se pokrene krivični postupak i na kraju se uspostavi da je to bilo lažno, kazna je šest mjeseci.“ , pojašnjava Šarić.
Prema tvrdnjama psihologa, lažne otmice koje prijavljuju učenici, često su povezani sa dječijom maštom i pokušajem da saznaju koliko su zapravo važni svojim roditeljima. Kako kažu nisu rijetki slučajevi da se zbog statusa u školi ili loših odnosa u porodici djeca odlučuju na ovakav korak, a sve kao bi im se posvetilo više pažnje u vremenu kada roditelji sve više vremena izdvajaju za druge stvari a ne za vlastitu djecu.
(NKP.ba)
