U toku jedne godine na području Tuzlanskog kantona rodi se 4000 djece. Iako pad nataliteta predstavlja veliki problem za naš kanton, čini se kako ipak veći problem predstavljaju maloljetničke trudnoće. Djeca rađaju djecu. Svake godine oko 90 žena prije nego napuni 18. godina, postane majka, što čini skoro dva posto od ukupnog broja porođaja u našem kantonu. Najmlađa starosna dob u kojoj su maloljetnice rodile dijete je 15 godina. Ovakvo stanje ne mijenja se posljednjih deset godina.
”Kada su u pitanju maloljetničke trudnoće u TK one se kreću od oko 80 do 120 trudnoća se registruje. Prosjek je oko 90 za nekih posljednjih 10 godina, nekih 15 do 20% završi se prekidom trudnoće”, kaže dr. Majda Sarihodžić, specijalista socijalne medicine sa organizacijom zdravstvene zaštite u Zavodu za javno zdravstvo TK.
Prof.dr. Gordana Bogdanović, šefica odjela perinatologije Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC Tuzla ističe da se u posljednje tri godine taj procenat povećao.
”2016.- 1,24%, 2017.- 0,88%, 2018.- 1,79% što je nešto veći broj nego prethodne dvije godine”, navodi dr. Bogdanović.
Problem maloljetničkih trudnoća možda ne bi bio tako velik da ne ostavlja velike posljedice na mladu djevojku koja rodi dijete ili se odluči na pobačaj. Pravi statistički podaci o broju prekida maloljetničkih trudnoća nisu adekvatni iz razloga što se dio tih trudnoća završava u privatnim ili drugim ustanovama koje često ne prijavljaju abortuse. U toku 2018. godine na Univerzitetsko kliničkom centru nije zabilježen ni jedan prekid maloljetničke trudnoće.
”Ali svaka prekinuta trudnoća kod mlade žene izaziva brojne komplikacije. Na prvom mjestu ostavlja trag na psihu mlade žene, a drugo što mogu nastati fizičke ozljede u smislu da nastane ozljeda unutrašnjih ginekoloških organa, da su češće infekcije, da su češća krvarenja da su češći upalni procesi da je češća propagacija iz akutnog u hronični proces koji za posljedice ima da te mlade žene u kasnijem životnom dobu ne mogu ostati trudne”, riječi su dr. Bogdanović.
Odlazak na frizuru, manikir i pedikir aktuelne su teme u razgovoru između majke i kćerke, ali razgovori o stupanju u seksualne odnose nerijetko stoje po strani. Ali kada maloljetnice ostanu trudne, tu nastaje problem. Stručnjaci kažu da glavni problem predstavlja neinformisanost prije svega djece, roditelja ali i obrazovnih institucija. Ono što bi u principu trebalo uraditi jeste poraditi na edukaciji i informisanju roditelja i djece, ali i potaknuti ih na međusobne razgovore.
”Ono što mi kao ZZJZ u sklopu svojih preventivnih aktivnosti radimo jesu edukativna predavanja o reproduktivnom zdravlju u školama, međutim s obzirom na kadrovske kapacitete to nije dovoljno tako da bi uputno bilo da imamo zdravstveni odgoj u školama, kao poseban ili kao dio nekog predmeta jer djeca su zaista neinformisana”, kaže Sarihodžić.
Koliko god roditelji bili nesjvesni da im dijete odrasta i postaje zrelo biće, zbog pojava kao što su maloljetničke trudnoće, trebalo bi da se osvijeste i pored svakodnevnog odgajanja povedu više računa o seksualnom vaspitanju svoga djeteta, poručuju stručnjaci.
(NKP.ba)
