Prije gotovo četiri godine, Kalesija se oslobodila višedecenijskog jednoumlja.
Građani koji prije tih Izbora većinom nikako nisu ni glasali, ali su na prošlim lokalnim izborima odlučili da je došlo vrijeme promjena.
Nešto slično se prije nekoliko sedmica desilo u Crnoj Gori.
I tamo su ljudi, svjesni da možda biraju i goru opciju nego što je trenutna, nekim političarima jasno stavili do znanja da ih se ne može zauvijek potkupljivati, ignorisati i zanemarivati.
Da njihovom bahaćenju itekako može doći kraj, bez obzira na to šta su sve učinili za svoj narod.
Kalesija je tada, te 2016te, dokazala da su promjene moguće i da sve one predizborne rasvjete i asfalti nisu vrijedni glasa za naredne četiri godine. Doduše, imali smo i lijepih obećanja od strane rivala koji su tada izašli na megdan moćnoj mašineriji zvanoj SDA.
Izbori bili, izbori prošli.
Udarac koji je SDA tada zadobila, još uvijek ih boli.
Gotovo pune četiri godine pokušaja da se kao opozicija stabilizuju i organizuju, donijele su nam nekoliko saopćenja za javnost u kojima kritikuju ono što su i sami godinama radili.
Finansijski napušteni od “centrale” i prepušteni sami sebi, jedinu uzdanicu vide u Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica, koje opet, po pričama nekih ‘teoretičara zavjere’, na našoj Općini djeluje kao servis nekih budućih privrednika, te im, kroz neke svoje projekte, omogućava infrastrukturu za neke njihove projekte.
Teško za povjerovati?!
Jedina dobra stvar koju su (nesvjesno) uradili za ove četiri godine je to što su svim onim “svojim” uhljebima otvorili oči i dokazali im da kad se jednom zaposle, da je njihova pozicija na državnim jaslama sigurna i nakon promjene vlasti, te da oni i ne moraju ponovo glasati za njih.
Veliko razočarenje u protekle četiri godine je i kalesijski SDP. Kao dio većine, zadovoljili su se svojim dijelom kolača. Naviknuti da kao opozicija ne dobiju ništa, zadovoljili su se nekim pozicijama i time da sve svoje inicijative i projekte podnose tajno a da realizaciju istih drugi prišivaju, i niti jednom nisu digli svoj glas protiv očitog nepotizma, neregularnosti u radu OV…
Od ‘čimburijade’ na Spreči pa do ‘fabrike u svakom selu’, ostale su samo uspomene.
Bez obzira na sve urađeno u zadnje četiri godine, jedino što se sa sigurnošću može reći je to da je danas u Kalesiji, marka ko tepsija. I kada je trenutna vlast uloži u neki projekat, ona odjekne do vasione.
A da budemo iskreni, ne ulažu ih u projekte koji će zadržati narod u Kalesiji. Asfaltiraju se putevi u njive a niko ih ne obrađuje, rade se rasvjete u polupraznim naseljima… Situacija sa koronom je zaustavila masovni proces iseljavanja, ali čak i u ovakvoj situaciji ljudi odlaze. Nema investitora, nema progresa.
Kalesijski ‘teoretičari zavjere’ čak tvrde da je ovo diktatura.
Promijenili smo jednom, ako ne godi možemo opet. To svima treba biti jasno jer – Kalesija je ovo. Ako ne godi ni jedno do sad, daj nešto novo.
I nemojte vjerovati ‘teoretičarima zavjere’ što pričaju da će vam, ako sjednete u taksi, taksista cijelim putem govoriti da je trenutna vlast dar od neba za Kalesiju, jer vi sami mu možete na početku, na pola puta ili na samom kraju, ono kad još malo pa treba izać, reći da ste čuli kako su neki od njih dobili novac kao socijalnu pomoć a zauzvrat se obavezali da će do izbora veličati vlast.
I to da, ako vam ponudi 30 KM za glas, ne smijete tražiti i porciju ćevapa, kao i prevoz do glasačkog mjesta.
I to ‘teoretičari zavjere’ tvrde, ali ko zna je li to tačno.
Ipak je sve to kad se sabere, gotov pa “pedešan” iliti “feslija” a on je u odnosu na marku, danas u Kalesiji, ko pekmezna tava.
Piše: E.S., a može i svako od Vas.
(NKP.ba)
