Lovac je krenuo da svojom mrežom lovi vrapce. Išao je od jednog do drugog polja, iz jednog sumarka u drugi, promatrajući jedno po jedno drvo, slijedeći vrapca koji je letio pored nekog potočića.
Lovcu nije bilo lahko prelaziti s jendog mjesta na drugo. Na kraju, kad se umorio, sjeo je u sumarak, očekujući svoj bogati ulov.
Umorio se od dugog čekanja te se naslonio na jedno stablo postavivši mrežu na kojoj je bilo primamljivo jelo za ptice. Odjednom se zatresla mreža u koju se ulovila jedna ptica. Poveselio se lovac i potrčao prema mreži, pomislivši kako ga čeka ukusna večera.
Skoro je poletio od sreće! Krasna je i velika bila ta ptica! Pažljivo ju je oslobodio mreže, i uvatio je rukom, diveći se njenom izgledu. I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika: “Dobro došao moj lijepi vrapce! Koliko dugo sam te čekao!!
Vrabac od straha zaplaka, pa reče:
“Pustite me, gospodine lovce! Neću vam biti ni od kakve koristi i neću vam utaliti glad! Molim vas pustite me!” Podrugljivo odgovori lovac:”Moji prijatelji su kod mene pozvani na veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti bez tvog ukusnog mesa!?”
Zašutio malo vrabac pa reče:
“Pustite me, lovče, ja ću vam pokazati gdje se nalazi najveće blago na zemlji!!!”
Kad je lovac čuo za blago, izbezumio se od lahkomosti i pustio vrapca.
Vrabac se nacerio , zazivkao što je bolje mogao i zaskakutao od sreće, govoreći:
“Zar si povjerovao, glupane, da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj se žalostiti. Ja ću obavijestiti sve vrapce da se udalje od ovog sumarka, a moj ti je savjet:
Nemoj vjerovati u sve što ti se kaže! To je to blago!”
I odleprša vrabac ostavivši nasamarenog lovca.
(NKP.ba)
