U subotu (29. juni 2013.) u Kusonjama (džemat Caparde, kalesijski Medžlis) otkriveno šehidsko spomen-obilježje na kojem je uklesano 38 imena šehida Kusonja.
Prije podne-namaza u mektebu u Kusonjama proučen je Jasin i Tevhid za duše šehida.
Prisutnima su se obratili mjesni imam Mirsad ef. Sakić, kao i glavni imam Medžlisa IZ Kalesija Enver ef. Alić.
Ispred mještana sela Kusonje obratio se Sanel Lokmić, čije obraćanje donosimo u nastavku.
Nakon podne-namaza u mektebskom haremu otkriven je šehidski nišan, kako ga nazva glavni imam, na kojem su urezana imena šehida Kusonja.
Šehidi Kusonja
Spisak poginulih i nestalih mještana sela Kusonje u periodu 1992-1995.
1. Begić Sadik
2. Begić Samir
3. Hrustić Ibrišim
4. Hrustić Hamza
5. Hrustić Dževahid
6. Hrustić Hurija
7. Hrustić Omer
8. Hrustić Zlatija
9. Hrustić Fatima
10. Hrustić Dževahir
11. Hrustić Edin
12. Husejinović Muzafir
13. Lokmić Šefik
14. Lokmić Avdulah
15. Lokmić Zejnil
16. Lokmić Ibrahim
17. Lokmić Ramiz
18. Lokmić Selim
19. Lokmić Tima
20. Lokmić Zeho
21. Lokmić Salko
22. Lokmić Ferid
23. Lokmić Senad
24. Lokmić Mirsad
25. Lokmić Aziz
26. Lokmić Idriz
27. Muminović Mumin
28. Muminović Fata
29. Muminović Nurija
30. Muminović Rasim
31. Muminović Nail
32. Musić Nezir
33. Musić Nezer
34. Musić Zaim
35. Musić Nesib
36. Musić Besim
37. Nukičić Hamdija
38. Suljić Hasret
“Ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: – Mrtvi su! Ne oni su živi, samo vi to ne osjećate” (Kur'an)
Obraćanje domaćina, Sanela Lokmića
Poštovane porodice poginulih i nestalih, poštovani gosti,
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berakatuhu
Na samom početku želim izraziti dobrodošlicu glavnom imamu Medzlisa IZ Kalesija Enver ef. Aliću i svim prisutnim imamima i zahvaliti se što su odvojili dio svoga vremena da po drugi put u veoma kratkom vremenu zijarete naše Kusonje, tj. od obilježavanja Dana bošnjačke dijaspore. Bilo je lijepo 11. aprila vidjeti 21 ahmediju u našem mektebu i prisustvovati mevludskoj svečanosti.
Pripala mi je velika čast, ali ujedno i obaveza da vam u što kraćem prikažem ono što je nas Bošnjake ovdje u protekloj agresiji zadesilo.
Selo Kusonje je do početka agresije brojalo 392 stanovnika sa približno 80 domaćinstava. Naši mještani su uglavom bili zaposleni u republikama bivše Jugoslavije, kao i u obližnjem Zvorniku i Kalesiji.
Onda nam dolazi taj nesretni rat, to kidanje i razaranje bošnjačkog tkiva, dolaze nam koncentracioni logori, dolazi nam Sušica, dolazi nam Batković, dolazi nam prolijevanje naše bošnjačke krvi.
Sve ovo nije zaobišlo ni naše Kusonje.
Juni 1992. godine ostaće trajno urezan u naša sjećanja i misli, jer taj mjesec evocira i ponovo budi u nama tugu, bol i sjećanja na naša stradanja. Nismo bez razloga odredili da baš u ovom mjesecu priredimo otvaranje ovog spomen-obilježja – šehidske česme.
1.juna 1992. godine na mostu na ulazu u selo razdvojili su: majke od sinova, supruge od muževa, djedove od unuka, braću od sestara, i odveli ih u neizvjesnost, odveli ih u smrt.
63 muškarca su odvedena preko Papraće i Šekovića do logora u Sušici.
Žene sa djecom i starije osobe autobusima su prebačene do linije razgraničenja u blizini Kladnja, a onda odatle po raznim kolektivnim smještajima.
13 osoba je ostalo u selu: porodica Hrustić Dževahida i Omera sa 7 članova koja se skrivala i još 6 starijih osoba koje se bile zadužene da hrane stoku koja je ostala iza svojih domaćina.
Niti jedna od ovih trinaest osoba nije preživjela, a samo tri su ekshumirane.
Logor Sušicu nisu preživjela 4 naša muškarca, ostale je takođe čekala velika neizvjesnost.
Odlukom upravitelja u Sušici naređeno je da se muškarci stariji od 65 godina puste na slobodu, pa je tako i 13 naših mještana upućeno u pravcu Konjević Polja a odatle su pokušali doći do slobodne teritorije u nasoj Opštini, samo petorica njih se uspjelo probiti, jedan je ekshumiran, a ostali se vode kao nestali.
Ostali zarobljeni muškarci su kasnije prebačeni u logor Batković kod Bijeljine da bi u julu 1993. u Šatorovićima kod Brčkog posredstvom Mečunarodnog crvenog križa bili razmjenjeni.
Većina razmjenjenih se odmah uključila u redove Armije BiH i zajedno s ostalim borcima branila našu državu. Kusonjci su dali i 8 šehida u redovima nase Armije i oni su ti koji su nam omogućili da mi danas imamo slobodu, da smo i da moramo biti Bošnjaci, da nam je vjera islam i da nam je jezik bosanski.
U ratu smo bili popaljeni, protjerani, ali nismo se predavali, vratili smo se. Naši vrijedni mještani su ponovo ušli u svoje kuće, u svoje avlije, u svoje njive, rade, privređuju, ne žale se kako je neimaštinja. I pored svega toga, nakon što su obnovili svoje kuće, svoj mekteb, sjetili su se i onih koji danas nisu ovdje sa nama.
Sjetili su se svojih očeva, majki, djedova, nena, sinova, kćeri… Sjetili su se da ispišu njihovih 38 imena koja će nas podsjećati da se ovdje desilo nešto veliko i strašno, da je većina njih ubijena samo zato sto su bili muslimani.
Najmlađa žrtva Hrustić Dževahir imao je samo 10 godina, a najstarija Muminović Fata imala je 92 godine.
Prilikom izgradnje ovog spomen – obilježja naši mještani su pokazali zrelost, jedinstvo, ostavljali su ponekad i svoje poslove, a dolazili ovdje i davali dio sebe.
Skoro svi naši mještani su bili uključeni u ovaj hajirli posa, kako mi ovdje, tako i naša dijaspora koja je rasuta od Evrope do Amerike.
Danas smo se ovjde okupili da svečano otvorimo ovo spomen-obilježje, ali i da se vidimo, da u ove predramazanske dane napunimo naše baterije imanom, da zaboravimo naše eventualne nesuglasice i da se volimo u ime naše vjere dini-islama.
Molim Allaha dž.š. da našim šehidima podari lijepi Džennet, da njihovim porodicama podari sabura, da usliša njihove dove i molim ga da svima nama podari lijepog zdravlja da nastupajuće ramazanske mubarek dane provedemo u miru, zdravlju, rahatluku i da nam dragi Bog oprosti grijehe. Amin.
Ves-selamu alejkum, Kusonje, 29.6.2013. god.
(NKP.BA)
