Ponovno aktualiziranje evropskog puta Bosne i Hercegovine kroz usvajanje dva zakona – zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) i zakona o Sudu BiH pokušaj je Evropske komisije i komesarke za proširenje Marte Kos da se do nove godine 2026. uradi nešto po pitanju evropskog puta BiH, jer su svi svjesni da je naredna godina u BiH izborna godina i da neće biti puno prostora za napredak BiH na evropskom putu. Dakle, ukoliko se ne usvoje ova dva zakona i ukoliko se nakon toga ne desi međuvladina konferencija i otvore pristupni pregovori, svjedočit ćemo novom dugom zastoju na evropskom putu, izjavio je u razgovoru za Fenu predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović.
Na pitanje je li optimist da se ova dva zakona mogu usvojiti do nove godine, Ademović kaže da proceduralno, ona mogu biti usvojena. S obzirom da je Ministarstvo pravde BiH u petak u proceduru usvajanja po hitnom postupku uputilo oba zakona, te ukoliko Vijeće ministara BiH usaglasi ove zakone i uputi ih prema Predstavničkom domu i Domu naroda PSBiH, onda je moguće, dodaje, u roku nekoliko dana organizirati hitne sjednice.
-Naravno, ukoliko tekstovi ovih zakona budu korektni, onda mogu biti i usvojeni. Koliko raspolažem informacijama, urađene su konsultacije u vezi ovih zakona. Pored predstavnika Ministarstva pravde u radnoj grupi za pripremu zakona bili su i članovi VSTV-a. Prema onome što sam čuo, usvojen je veliki broj amandmana VSTV-a, preko 20 od uloženih 40 koliko su ih imali na prethodni Nacrt zakona. Ako se sjećate, ja sam prilikom rasprave o zakonu o VSTV-u, kada je posljednji put bio na Domu naroda, kazao da postoji veliki broj amandmana VSTV-a, te da sam spreman prihvatiti samo njih desetak. Ja još ne znam šta je od tih prethodnih 40 amandmana prihvaćeno, šta je ušlo u novi tekst zakona i zato prvo moram vidjeti zakon da bih mogao zauzeti precizniji stav. To ću vidjeti nakon što nam Vijeće ministara, ukoliko ih prihvati, dostavi predmetne zakone, navodi Ademović.
Kada je u pitanju zakon o Sudu BiH, rečeno mu je, kaže, da su se zadržale polazne pozicije. Međutim, i da se došlo se do nekog rješenja u kojem se neće dirati postojeće nadležnosti, pa čak ni sjedište, da će ono ostati u istoj zgradi, ali će predsjedavajućeg Apelacionog odjeljenja imenovati VSTV. Ako je tako, ističe Ademović, to bi bilo dobro prelazno rješenje.
-Želim naglasiti da nijedan zakon, pa makar on bio i evropski, ne treba donositi po svaku cijenu. Iako sam principijelno za to da svi ti zakoni trebaju ići u skraćeni postupak, kako je i propisano procedurom, a ne hitni, držim da sada zaista imamo jednu situaciju u kojoj, ukoliko to ne uradimo u narednih nekoliko dana, dakle ukoliko ne usvojimo te zakone – samo ako budu ustavni, korektni, i prihvatljivi s aspekta struke – onda sljedeću šansu više nećemo imati i pitanje je kada će se uopšte ona ukazati, možda tek s novim sazivom Vijeća ministara, a pitanje je kada će se to desiti, do toga treba najmanje godina dana, i više od toga, a do tada teško da će ovi zakoni doći na dnevni red, poručuje on.
Grupa zastupnika na čelu sa Šemsudinom Mehmedovićem, na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma PSBiH, uputila je u parlamentarnu proceduru prijedlog zakona o državnoj imovini Bosne i Hercegovine. Ademović kaže da je upoznat s tim da su uputili taj zakon o proceduru usvajanja, koji su prethodno u proceduru stavila dva člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić i koji nije dobio saglasnost kolega na Domu naroda PSBiH.
-Dobro je što su zastupnici u Predstavničkom domu ponovo pokrenuli ovaj proces. Njegov sadržaj u potpunosti ne znam, iako sam ga pogledao u jednom ili dva čitanja nisam pravio detaljnu analizu, ali čini mi se da bi mogao zadovoljiti potrebe Bosne i Hercegovine kada je u pitanju rješavanje problema oko korištenja i raspolaganja državnom imovinom, ističe Ademović.
Na pitanje da li bi donošenjem ovog zakona bilo riješeno i pitanje Južne interkonekcije, u smislu rješavanja trase plinovoda koja bi prelazila preko državne imovine, Ademović upozorava da taj zakon nije prošao u hitnu proceduru niti u skraćeni postupak. Otišao je u redovni postupak i njegovo donošenje, i kada bi imao prođu u Predstavničkom domu i za dolazak do Doma naroda, zahtijevalo bi duži proces.
-To se ne bi dešavalo tako brzo. Pitanje Južne interkonekcije je nešto što je aktuelno, pitanje koje je hitno i hitno ga treba i rješavati. Zato mislim da se ono može rješavati kao pojedinačno pitanje i može imati takav status, jer je to vrlo važno pitanje i za Bosnu i Hercegovinu i za Sjedinjene Američke Države. Ono bi se moglo riješiti kao što je riješeno i pitanje prodaje zemljišta Kasarne Maršal Tito Ambasadi SAD-a za izgradnju zgrade Ambasade, za šta je Parlament BiH izglasao tu kupoprodaju, za cijenu od 7 miliona dolara. Dakle, moglo bi se naći slično rješenje, ili kroz koncesioniranje ili davanje na privremeno korištenje, s tim da bi ovdje trebalo riješiti to da država BiH konačno počne dobijati naknadu od koncesioniranja. Makar u iznosu od 30 ili 40 posto od ukupne naknade. Mislim da to pitanje ne treba stajati i da ga treba što prije riješiti, ne čekajući da se donese zakon u Parlamentarnoj skupštini BiH. Lično mislim da u Parlamentarnoj skupštini BiH nijedan zakon na ovu temu neće dobiti potrebni b– a prije toga je Ustavni sud apostrofirao u nekoliko presuda šta se sve smatra državnom imovinom, navodi Ademović.
Iako predmetni zakon koji je predložila grupa zastupnika, kaže on, ima svoja dobra rješenja kod definisanja državne imovine, ostavio je javno dobro kao kategoriju državne imovine koja će se rješavati naknadno drugim zakonom, što po njemu nije dobro rješenje.
-Pored toga, kategoriju građevinsko zemljište prebacio je je na niže nivoe vlasti, na općine, i gradove, što po meni također nije dobro rješenje jer ne treba niko ništa od državne imovine, koja je pretpostavljena imovina svih građana BiH, da dobije besplatno, niti da to dobije u svoje vlasništvo na način da to ne plati. Pa makar to bile i jedinice lokalne samouprave kao državni organi. Tu bi trebalo primijeniti drugi institut, pravo na građenje, koje omogućava da opštine i gradovi i svi drugi koji imaju potrebu da grade na državnoj imovini i zemljištu, da za to plaćaju rentu, a da zemljište ostaje i dalje državno i da budu svi zadovoljni – i vuk sit i ovce na broju. Takvi modeli postoje u zemljama evropske unije, i u Njemačkoj, i u Danskoj, to nije nepoznata praksa, pojašnjava predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Osvrćući se na sjednicu Vijeća za implementaciju mira (PIC) koja počinje danas, Ademović kaže da nije siguran hoće li na njoj biti razmatrano pitanje državne imovine.
-Ovog puta mogla bi biti na redu i državna imovina. Pozvani su, prema informacijama koje imam, predsjednici klubova stranaka iz Predstavničkog doma PSBiH na konsultacije sa zamjenikom Visokog predstavnika gosp. Crishockom, prije održavanja te sjednice PIC-a. To bi mogla biti tema svakako. Nemam informacije da li su tu usaglašeni stavovi. Ono što pouzdano znam jeste da su stranke koalicije Trojka potpisale jednu deklaraciju kojom su se opredijelile za principe na temelju kojih bi se rješavalo pitanje državne imovine i u tom smislu zauzele su jedinstven stav. S druge strane, niko ne bi smio prihvatiti neko neustavno rješenje, pozivajući se na brzinu ili hitnost izgradnje Južne interkonekcije, koja se kako sam rekao može riješiti kao pojedinačan slučaj na vrlo kvalitetan način – kroz Parlamentarnu skupštinu BiH ili kroz koncesioniranje na državnom nivou, jer postoji i Zakon o koncesijama i Komisija koju treba staviti u funkciju. S obzirom na potpisanu Deklaraciju, nijedna od stranaka Trojke, pa ni iz opozicije koja dolazi iz državotvornih stranaka, ne bi mogli otići ispod neke „crvene crte“ kada je u pitanju državna imovina. Ne vidim da bi mogli saglasiti se s tim da se postojeći Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom na neki način ublaži, kako je to Visoki predstavnik naveo u svom izvještaju, jer je riječ o investicijama. Postoje moguće procedure koje se mogu utvrditi zakonskim aktom ili novim zakonom po kojima bi se mogla koristiti državna imovina, ali nikako bez saglasnosti države i njenih organa. Posebno kad je u pitanju prijenos vlasništva bez Parlamentarne skupštine BiH, a kad je u pitanju koncesioniranje bez saglasnosti Vijeća ministara. Ne bi se mogla prihvatiti nikakava rješenja ispod toga. Mislim da niko od stranaka Trojke ne bi smio prihvatiti neka druga rješenja, upozorava Ademović.
Kada je u pitanju stav međunarodne zajednice koji se može očekivati po ovom pitanju, Ademović ističe da se međunarodna zajednica, PIC i Visoki predstavnik pojavljuju kao neko ko nudi rješenja, ili nekada i nameće rješenja, da bi se deblokirale određene aktivnosti.
-U ovom slučaju radi se o pokušaju deblokade korištenja državnog zemljišta, jer mnogo općina i gradova, pa i kantoni i entiteti, pokrenuli su određene projekte, koji pretpostavljaju rješavanje pitanja korištenja državne imovine i građenja na državnoj imovini. Pravobranilaštvo BiH napokon se počelo baviti svojim poslom te je jako puno pokrenutih sporova zbog toga što se po entitetima i po opštinama raspolaže državnom imovinom, i poljoprivrednim i šumskim zemljištem, bez saglasnosti države. Čak i bez znanja države da se to uopšte dešava. Zato je Pravobranilaštvo BiH počelo pokretati postupke. Imamo čak i različite pristupe i općinskih administracija i općinskih sudova. Preknjižavaju tu imovinu na način da jedni ostavljaju da je država titular imovine, da je ona vlasnik, drugi knjiže Federaciju BiH kao vlasnika ili entitet RS. Svjedočimo različitim postupanjima. Zato je dobro da se desi reset, da se iznađe neko puno kvalitetnije rješenje u kojem će se država pitati za svoju imovinu i napokon primati naknadu od
Govoreći o funkcioniranju Doma naroda PSBiH u smislu postojanja ili nepostojanja većine, Ademović kaže da ona varira od sjednice do sjednice. Podsjeća da su postojali zahtjevi od strane opozicije iz RS-a za smjenu Nikole Špirića kao člana kolegija Doma naroda, iako on dolazi iz reda srpskog naroda, što je potpuno legitimno. Onda je SNSD više puta, a ponekad i HDZ, dodaje, uskraćivao kvorum da se to pitanje ne bi razmatralo.
-To je dovelo do toga da se čak najgrublje kršio i Poslovnik dok je Domom predsjedavao gospodin Špirić. Dosta je sjednica prekinuto, devet ili deset. To je nastavljeno i u vrijeme mog predsjedavanja, jer se dnevni red u skladu s Poslovnikom može dopunjavati i na samoj sjednici. Većina u Domu naroda postoji kada su na dnevnom redu određena rješenja za sve građane BiH. Međutim, kada postoji neki, uslovno rečeno „vitalni interes“, ili neki drugi interes, sada je to teško i prepoznati šta je pozadina, većina se ruši. Na posljednjoj sjednici delegati iz SNSD-a kroz Klub Srba u Domu naroda uložili su „vitalni interes“ zbog nekih imenovanja u komisijama, što je efemerno i ne mislim da spada u vitalni interes. Međutim oni su pokrenuli taj mehanizam da se te tačke ne bi razmatrale na sjednici. Iz tih razloga varira većina. Postoji nas osam delegata koji smo u toj nekoj situaciji da smo više puta podržavali neke tačke dnevnog reda zajedno, pa to aludira da postoji neka većina. Međutim, ona formalno-pravno ne postoji zato što ta većina nema kvorum. Kada bi se prestao uskraćivati kvorum onda bi ta većina mogla pokazati je li zaista većina na svim pitanjima ili samo na nekim. S druge strane, kada su u pitanju evropski zakoni, kao što je bio slučaj i sa budžetom, takve se tačke podrže i sa dvotrećinskom većinom, bude i preko deset glasova od 15 delegata. To pokazuje da ipak postoji neka odgovornost kod delegata. Trojka je zauzela stav prema SNSD-u da neće s predstavnicima te stranke više razgovarati i sarađivati. Međutim, kao što vidite, Vijeće ministara čine i ministri iz reda SNSD-a i tamo se donose odluke i dogovaraju se neke stvari. Vidjet ćemo šta će biti na s
Ukoliko budu iz Vijeća ministara upućena dva spomenuta evropska zakona u prihvatljivoj, ustavnoj i korektnoj formi, Ademović najavljuje hitnu sjednicu koja može biti vrlo brzo zakazana u toku ove sedmice.
-Nastavak prethodne sjednice sam već zakazao za 17. decembra, trebala je biti i ranije, 11. decembra, ali Dragan Čović nije mogao, navodeći da se tada otvara međunarodni prijelaz Gradiška. Izuzimajući ta dva datuma, svi drugi su već pokriveni ili su neki od delegata službeno odsutni. U međuvremenu trebali bismo se dogovoriti i oko preostalih oko trideset zakona koji stoje još uvijek na čekanju, među kojima je i set zakona u oblasti intelektualnog vlasništva, zakon o električnoj energiji itd., kada ćemo ih staviti na dnevni red. Ja sam prethodno sve te zakone stavio na dnevni red za 17. sjednicu, ali nije bilo kvoruma. Morat će se postići određeni nivo usaglašavanja oko same sjednice, iako ja to poslovnički radim i usaglašavam, međutim izgleda da to nije dovoljno jer neki zakoni nekome smetaju, navodi Ademović.
Odgovarajući na upit o nedavnoj izjavi predsjednika NiP-a Elmedina Konaković koji je upravo njega naveo kao važan faktor u strukturi NiP-a, spominjući upravo pitanje državne imovine, da stranka oko tog pitanja zauzima stav prema Ademovićevom stavu o državnoj imovini, aktuelni predsjedavajući Doma naroda PSBiH kaže da se boji da je to „samo u narativu“.
-Da je tako, onda ne bi bilo potrebe da ja podnosim apelaciju na Odluku Vlade Federacije BiH o prenamjeni šumskog zemljišta. Da je uvažen moj stav, ne bi bilo potrebe da podnosim apelaciju. A prije podnošenja apelacije sam razgovarao sa svima. Da je tada uvažen moj stav i da je stranka zauzela takav stav, a napominjem da nadležni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kemal Hrnjić, koji je stavio tu Odluku u proceduru, dolazi iz NiP-a. Dakle, da je uvažen moj stav, ta Odluka ne bi bila usvojena i ne bih ja morao podnositi apelaciju. Tako da mi je ta izjava kontradiktorna. A posljednjih desetak dana u potpunosti sam fokusiran na Dom naroda i ova neka krupna pitanja koja se dešavaju u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, tako da nisam imao vremena da se posvetim problemima u stranci. Prije više od mjesec dana, zadnja sjednica Predsjedništva stranke kad je bila, tražio sam tematsku sjednicu o pitanju državne imovine, koja se još nije desila, a evo, imamo sjednicu PIC-a na kojoj se možda može govoriti o tome, da je ta tema aktuelna i da na stolu mogu biti neka rješenja oko kojih trebamo imati stav. To sve govori da sa riječi trebamo preći na djela”, zaključuje Kemal Ademović.
(N1/ NKP.ba)
