Ima pojedinaca u ovoj zemlji, čak i među ‘lingvistima’, koji smatraju da su turcizmi u našem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati.
Evo kako bi oni pjevali prelijepu Šantićevu Eminu
Sinoć kad se vratih iz toplog javnog kupatila,
Prođoh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve.
Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina,
Sa vrčom u ruci stajaše Emina.
Isuse što je lijepa! Tako mi Islamske vjere,
Stid je ne bi bilo da je kod imperatora!
Pa još kada šeće i plećima kreće…
Ni zapis učitelja Islamske škole više mi pomoć’ neće!
Ja je uljudno pozdravih, al’ moje mi Islamske vjere
Nije htjela ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren vrč zahitila vode
Pa po vrtu ruže zalivati ode;
S grana vjetar zapuhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa k’o Hyacinthus orientalis plavi,
A ja doživjeh blaži vertigo u glavi!
Malo ne posrnuh, Islamske mi vjere,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti mari, bezobraznica jedna, što za njome crkoh!…
Midhat Riđanović
(behar.hr/ NKP.BA)
