Danas se navršava 18 godina otkako je Daytonskim mirovnim sporazumom, koji su 1995. parafirali Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, okončan rat u BiH.
U međuvremenu sva trojica potpisnika mirovnog sporazuma su umrla. Umro je i bivši međunarodni izaslanik za Balkan i tvorac Dejtonskog sporazuma Richard Holbrooke.
Daytonski mirovni sporazum, pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995.
Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra. Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora.
Daytonski sporazum je bio kulminacija tzv. ‘shuttle’ diplomatije koju je odpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. ‘Shuttle’ se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano kontakt grupa šatl diplomatije je igrala ulogu kurira i moderatora koji su proslijeđivali i moderirali zahtijeve zaraćenih strana.
Mnoge osnove i preduslovi Daytonskog sporazuma započeli su zapravo ‘shuttle’ diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Daytonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.
Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Dejtonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja konferencije pošto bosanska strana nije htjela da prihvati finalnu nagodbu. Sporazum je ipak uspio nakon što je zadnjem momentu donesena odluka da će se arbitraža u vezi sa brčanskim koridorom odraditi u naknadnom periodu.
Daytonski mirovni sporazum danas je po mnogima prevaziđen i kritiziraju ga uglavnom sve tri bosanske strane, mada se službena srpska politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njima rušenje Republike Srpske, koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena.
Također je izgubljen i original dokumenta, a političari u BiH i dalje raspravljaju o njegovoj reviziji. Dan parafiranja Daytonskog sporazuma Republika Srpska obilježava kao republički praznik.
U svakodnevnom praktičnom životu savremene Bosne 21. vijeka vidljivo je da Daytonski sporazum spriječava svaki imalo smjeliji i življi napredak zemlje u pravcu reintegracije i rekonstrukcije građanskog društva, kakvo je Bosna znala do 1992. godine, a Dayton se djelimično pokazuje i kao smetnja na putu Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama, koji predviđa efikasniji, jednostavniji i transparentniji upravni aparat, kojeg Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta i jednog distrikta, odnosno desetak kantona na daljnjem nivou vlasti, nikako nema.
Nekoliko internacionalnih konferencija zadnjih godina pokazalo je neodrživost promjene Daytona, koja se kao težak, mučan, ali i efikasan proces već dešava na djelu u zemlji, čime će Bosna i Hercegovina jednog dana preći iz tzv. Daytonske u tzv. Briselsku fazu, fazu aktivnih euroatlantskih integracija.
(NKP.ba)
