Nedaleko od centra Janje nalazi se kuća (ako se to uopće može tako nazvati, op.a.) Mirzete Šabanović. Sa svoja tri sina noć prije naše posjete prespavala je na vratima svoje kuće?! Ekipa Oslobođenja Mirzetu, koja živi od 35 KM pomoći, je zatekla kako iz svog doma iznosi ono što joj je sačuvano nakon poplave.
I ovo malo što sam imala mi je uništeno. Sinoć nisam imala gdje prespavati. Sinovi i ja smo legli na vrata koja su nam razvaljenja. Stavili smo ih na pod (betonska ploča, op.a.) i tu prespavali. Oko nas su hodali miševi, plačući priča Mirzeta i rukama briše suze. Dok je doktorica iz sarajevskog Kliničkog centra koja joj je skupa sa timom ljekara došla u posjetu, pita kako se osjeća, te da li je nešto boli Mirzeta odgovara: “Vi ste prvi koji ste došli da me ikad posjetite”.
– Pomogle bi meni komšije da mogu, ali imaju oni i svojih problema. Ne mogu ni oni. Šta ću ja sada, ja nemam više ništa. Otac moje djece nas je ostavio i otišao u Sarajevo da radi. Tamo zarađuje ali nam nikad ništa ne daje. Kad me neko zovne da radim onda i odem, ali nije to često. Najviše bih voljela da svi lijepo živimo. Ja nemam gdje otići. Svi su mi obećavali da će mi pomoći ali ništa, panično i kroz suze govori mještanka Janje.
Kuća Mirzete Šabanović je bez prozora i vrata. Napravljena je od betonskih blokova, a krov je skoro pa uništen. Oko kuće se nalazi ograda koja se skoro srušila a na koju je Mirzeta stavila garderobu da joj se suši.
Tokom naše posjete u kući nije bilo ni vode ni struje. Mirzeta Šabanović i njena djeca koriste vanjski wc, koji je u veoma lošem stanju. Kuću ograđuje velika trava, pa bi se, da nismo vidjeli Mirzetu ispred njene kuće, teško moglo povjerovati da tu iko živi.
Nakon poplave je i bez poda. Unutrašnjost kuće se zbog poplave već osjeti na neugodan miris, a kako kaže naša sagovornica, ni od mještana Janje je niko nije posjetio, a “kamolio joj donio pomoć”. Ističe da nema mogućnosti da ode u sabirni centar gdje se pomoć dodjeljuje i gdje pristižu konvoji hrane (Sulejmanija džamija u Janji – medžlis Islamske zajednice, op.a).
– Dolaze donacija ali meni niko ništa nije dao. I ovo što imam mi je napravio moj otac koji je, kao i moja majka, bolestan, govori Mirzeta, gledajući u svog najmlađeg sina. Ukoliko neko želi pomoći Mirzeti može to učiniti na broj 065/258-809.
(Oslobođenje/NKP.ba)
