Hiljade muslimana iz BiH, Evrope i cijelog svijeta posjetili su u nedjelju Prusac kod Donjeg Vakufa, gdje je održana završna svečanost 504. „Dana Ajvatovice“.
Nakon prolaska konjanika i prozivke bajraka ispred Handanagine džamije, kolone vjernika krenule su ka Ajvatovici. Tradicionalno, na izlazu iz Ajvaz-dedine stijene proučeni su dova i sura “Inna fetahna”.
Na ajvatovičkoj livadi je potom upriličen bogat vjerski program u kojem su, između ostalog, nastupili članovi Vojnog orkestra mehter muzike iz Turske, a manifestacija je, kao i uvijek završila klanjanjem podne-namaza.
-Ajvatovica je vjersko-kulturna manifestacija koja je duboko ukorijenjena u tradiciju bh muslimana, o čemu svjedoči i broj ovogodišnjih 504. Dana Ajvatovice. To znači da Bošnjaci i muslimani već stoljećima uživaju i inspiriraju se sadržajima Ajvatovice, iskazujući na taj način ponos svojom vjerom, nacijom i domovinom, rekao je u svom obraćanju na Ajvatovici Ahmed ef. Adilović, travnički muftija.
Završavajući dužnost predsjednika Organizacionog odbora ove vjersko-kulturne manifestacije Nusret ef. Abdibegović je izrazio nadu da će se “Dani Ajvatovice” organizirati i ubudućnosti.
On je zahvalio strukturama IZ-e, državnim organima na svim nivoima, kao i učesnicima iz BiH i Turske, na podršci koju su pružali u dosadašnjoj organizaciji “Dana Ajvatovice”.
Posebnu zahvalnost uputio je konjanicima koji su “dolazeći i prolazeći kroz gradove BiH pronosili sliku Ajvatovice kao naše stoljetne tradicije”.
-Kroz organizaciju Ajvatovice kretali smo se u vremenu i prostoru, čitali tako znakove i simbole istih, znajući da za svaki hod i pokret treba snaga. No, za hod i pokret koji vodi uzdizanju, pored snage potrebni su sposobnost, sloga i razumijevanje. U proteklih dvadeset godina imali smo dovoljno snage da se uspnemo i dođemo do onoga što je Ajvatovica danas. Volju i snagu smo crpili iz ljepote naše vjere, ljubavi prema narodu, predanosti prema domovini i duga prema zavičaju. Danas smo tu gdje jesmo, nismo stigli do cilja, ali nismo daleko ni od njega, jer smo odmakli od početka. Na početku su oni što čekaju, a nama je dato da ne čekamo, već da radimo. Jer, život ne stoji. On se kreće, ide i prolazi. Naše je da se organiziramo jer ćemo, u suprotnom, ostati na pogrešnom smjeru povijesnog kretanja našeg naroda, poručio je Abdibegović.
Husein ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH je istakao da „današnja Ajvatovica predstavlja pobjedu i potvrdu identiteta i opredijeljenosti bh. autohtonih muslimana Bošnjaka, Evropljana, da svoje čuvaju a tuđe poštuju“.
– Ovdje trebaju da budu bošnjački kongresi gdje će se sastajati muslimani iz BiH i naše dijaspore, gdje će se susretati i kazati jedni drugima šta trebaju da čine da se očuva Islam, muslimani i bošnjaštvo u ovom dijelu Evrope, naglasio je.
Već treću godinu OO „Dana Ajvatovice“ dodjeljuje Plaketu Ajvatovice zaslužnom pojedincu u svijetu vjere, kulture i umjetnosti. Za ovogodišnjeg lauerata izabran je književnik i novinar Edin Krehić, autor romana „Jednog dana vratit ću se oče“, koji je prvi put promoviran u sklopu programa „Dani Ajvatovice“ 7. juna u Pruscu.
Inače, tradicija “Ajvatovice” stara je više od pet stoljeća.
Legenda kaže da je čuveni prusački alim Ajvaz-dedo, koji je u 15. vijeku došao u BiH iz Turske, nastanivši se na prostoru tadašnjeg Akhisara (Bijelog Grada), današnjeg Prusca, u šumi pod planinom Šuljagom pronašao snažan izvor vode.
U blizini izvora nalazila se stijena duga 74 a visoka 30 metara, koja je bila prepreka vodovodu koji je želio provesti u Prusac. Išao je četrdeset dana svako jutro na to mjesto i klanjao sabah-namaz, moleći Allaha dž.š. da mještanima Prusca podari vodu.
Klanjajući, zaspao je, i usnio kako su se sudarila dva bijela ovna. Probudio se kraj raspukle stijene iz koje se pojavila voda, koja je kasnije cijevima provedena u Prusac.
Od tada, muslimani iz cijelog svijeta posjećuju Ajvatovicu, čuvajući od zaborava uspomenu na Ajvaz-dedu i njegovu molitvu.
(Avaz/NKP.ba)
