Pomorske snage Izraela više puta pucale na palestinske ribare koji se bore sastaviti kraj s krajem.
Abu Mohammad el-Hissi cijeli život je proveo radeći na ribarskim brodovima prije nego što je konačno postao predsjednik Palestinskog udruženja ribara u Gazi.
Zbog osmogodišnje izraelsko-egipatske blokade Gaze, 70-godišnji Hissi kaže da palestinski ribari više ne mogu pristojno zarađivati za život. „Ovaj posao nije dovoljan da bi se prehranila porodica“, rekao je Al Jazeeri. Bez obzira da li ribari imaju velik ulov ili ne, da bi se brod svakodnevno koristio potrebno je otprilike 800 litara goriva. „To ribare košta oko 4.200 šekela (1.080 dolara), a ponekad ne ulove ni približno dovoljno da pokriju operativne troškove“, kaže Hissi.
Iako je Izrael, dogovorom o prekidu vatre koji je potpisan 26. augusta i kojim se okončao rat u Gazi koji je trajao 51 dan, rekao da će poštovati zonu ribolova na daljini od šest nautičkih milja, ribari i grupe za ljudska prava podjednako optužuju Izrael da redovno krši taj dogovor. Glasnogovornik izraelske vojske je rekao da se veličina prostora koja je data ribarima određuje prema „sigurnosnim prijetnjama“, kao što su „pošiljke oružja, od kojih neke idu za Gazu“.
„Samo prošle sedmice spriječili smo jednu pošiljku materijala za Gazu, koja bi omogućila Hamasu da napravi još više raketa“, rekao je glasnogovornik Al Jazeeri. „Pomorska blokada je zakonita i nužna kako bi se održala sigurnost Izraela“.
Pa ipak, prema sporazumu iz Osla koji su 1993. godine potpisali Izrael i palestinsko rukovodstvo, ribarima bi se trebalo dati najmanje 20 nautičkih milja. Izraelske vlasti posljednjih godina stalno smanjuju veličinu ribarske zone, posebno „nakon svojih vojnih operacija u Pojasu Gaze“, objasnio je Sarit Michaeli, direktor izraelske grupe za ljudska prava B'Tselem.
„To najviše utječe na njihovu egzistenciju“, rekao je Michaeli za Al Jazeeru. „Ako Izrael, s jedne strane, tvrdi da to predstavlja sigurnosni rizik, ribarima se mora osigurati alternativa.“
„Ribari su nekada mogli ići u Egipat, Libiju, Liban“, s tugom se prisjeća Abu Mohammed el-Hissi.
„Danas to ne možemo. Čak i ribare zatvaraju u zatvor u Gazi. Izrael nas ograničava u svemu što radimo, a kada radimo na jugu, Egipat se prema ribarima ponaša još gore.“
Vlasnik broda Khamis Abu Saddeq (51) objašnjava da izraelske pomorske snage hapse ribare koji se previše približe granici zone, a na druge pucaju vodenim topovima ili bojevom municijom.
„Prije dvije godine su me uhapsili. Odveli su me u Ashdod gdje su me ispitivali“, prisjeća se Abu Saddeq, govoreći o obalnom gradu na jugu Izraela. „Brod su mi vratili nakon šest mjeseci.“
„Svijet mora shvatiti da su palestinski ribari isti kao i ribari u drugim dijelovima svijeta“, jada se Abu Saddeq dok njegov prijatelj i kolega Ahmed pravi večeru. „Imam osmero djece, a troje od njih ide na fakultet. Moram ih prehraniti, a to mi je jedini posao.“
Prema podacima humanitarne organizacije Oxfam, prije rata u Gazi prošlog ljeta izraelske pomorske snage pucale su na palestinske ribare u ribarskoj zoni najmanje 177 puta, što predstavlja „gotovo isti broj kao i u cijeloj 2013. godini“. Krajem januara, izraelske snage su potopile palestinski ribarski brod i uhapsile pet članova posade.
Nedavno oženjen 20-godišnji Mahmoud el-Hissi kaže da bi „ribari u Gazi bili bogati ljudi“ da im je dozvoljeno loviti u vodama na daljini od devet nautičkih milja i objašnjava da on zarađuje samo 75 novih izraelskih šekela (19 dolara) za svake tri 24-satne smjene na moru. „Ali, u posljednje vrijeme zarađujem manje jer jednostavno nema više ribe“, rekao je za Al Jazeeru.
Hissijev sin Mohammed je kapetan broda. „Radim na ovom istom brodu od 1996. godine i nikada nismo bili u goroj situaciji“, rekao je. Kako bismo sastavili kraj s krajem, većina ribara je postala ovisna o međunarodnoj pomoći.
Prema riječima Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova, u periodu između 27. januara i 9. februara izraelske pomorske snage su najmanje 17 puta pucale na palestinske ribare koji su navodno lovili unutar dozvoljene zone.
Dok čeka da njegov kolega Murad napravi doručak, Ahmed el-Hissi se prisjeća posljednjeg puta kada su izraelske pomorske snage zaustavile brod. „Prije nekoliko mjeseci, oni su uperili svoje oružje u nas i natjerali nas da se skinemo i skočimo u vodu“, rekao je za Al Jazeeru. „Voda je bila ledena.“
Shukri (lijevo), drugi član posade, sjeo je da doručkuje sa svojim kolegom Muradom i objasnio da ribari rade za jedan dio ulova koji prodaju na pijacama nakon što se vrate na kopno. „Naša situacija je sjajna“, rekao je sarkastično. Promatrajući more, rekao je: „Gledaj, eno izraelskog broda tamo, a drugi je tamo! Oni se ne kreću najvećom brzinom. Da hoće, mogu nas stići za dvije minute.“
Ahmad (lijevo) i Sameh (desno) pokreću mašinu kako bi izvukli prvu turu ribe. Razočarani su jer je ulov slab. Munir Abu Hassira, distributer morskih plodova i vlasnik popularnog ribljeg restorana Al-Salam, kaže da je blokada uništila njegov posao. „Prije smo mogli prodavati našu ribu na pijacama u Izraelu i Egiptu“, prisjeća se on. „Granice su posljednjih godina zatvorene, a cijene morskih plodova su pale. Mi, također, ne možemo prodavati ribu na Zapadnoj obali kao što smo prije mogli.“
„Mi svi dolazimo iz jedne porodice, porodice Hissi“, rekao je Sameh Al Jazeeri. „Trudimo se, brinemo jedni za druge, ali novac ne možemo zaraditi. Imam petero djece kod kuće. Moj najstariji sin treba da završi srednju školu. On je pametan i trebao bi se upisati na fakultet, ali kako da mu to priuštim?“
Mahmoud, Ahmad i Murad šiju poderane dijelove mreže dok ulaze u 18. sat njihove 24-satne smjene.
Nakon dugog noćnog rada ribari postavljaju štandove u luci kako bi prodali svoj udio lova. Alaa Tartir, direktor palestinske političke mreže Al-Shabaka, tvrdi da Izrael koristi blokadu i stroga ograničenja kretanja „kako bi palestinska ekonomija ostala paralizovana“.
„Izrael na ribarstvo, kao izvor zapošljavanja i prihoda za stanovnike Gaze, gleda kao na prijetnju i zato oni stalno napadaju ovaj sektor i ribare“, rekao je za Al Jazeeru.
(Al Jazeera/NKP.ba)
