N.N. je prije nekoliko godina završio srednju školu. Odlučio je napustiti BiH.
Kada su ga pitali zbog čega odlazi, kroz šalu je rekao “Pametniji popušta, zato ja odoh tražiti azil”, pokazujući na čopor pasa lutalica u centru Kalesije.
N.N. nije imao uslove da nastavi školovanje, a posao je dobijao sezonski, radeći sa dnevnicu fizički najteže poslove.
Nedavno se i oženio. Supruga je trudna, i zajednički su donijeli odluku da se ona porodi u Njemačkoj.
I dok će tokom sezone godišnjih odmora veliki broj građana BiH, koji žive i rade u nekoj od zemalja Europe, krenuti prema svom rodnom kraju, N.N. je kupio kartu u jednom smjeru za grad u Njemačkoj čije ime čak ne zna niti izgovoriti.
Kaže da mu je dosta svega, i da ima želju da barem njegovo dijete odraste tamo gdje će imati veća prava od pasa lutalica na ulicama.
Svjestan je da su šanse da ostane veoma male, ali će pokušati. Nema šta izgubiti.
Da može poveo bi i svog psa sa sobom. Nažalost, neće moći, pa će uraditi ono što je uradio i veliki broj njegovih sugrađana.
Dovest će ga u centar Kalesije i pustiti.
“Moj pas će se snaći bolje od mene. Pogledajte pse lutalice u Kalesiji. Njima je dobro. Mene su nekoliko puta pitali jesam li član neke političke stranke. On će barem biti pošteđen od toga” – govori N.N.
— Likovi u ovoj priči su čista izmišljotina, plod mašte autora i svaka sličnost sa pravim likovima je slučajna.
I neminovna…
.
Psi lutalice u stvarnom životu: OPASNOST! Ne znaju koja ste politička stranka
Pred nama je još jedna sjednica Općinskog vijeća Kalesija.
“Psi lutalice” su u proteklom periodu nebrojeno puta bili tema u pojedinačnim obraćanjima vijećnika, ali do sada nije ponuđen niti jedan konkretan prijedlog (?!) za rješavanje ovoga problema.
Prijedloga je itekako bilo, pa čak i onih konkretnih, ali izgleda da je većini u Općinskom vijeću veoma važno od koga prijedlozi dolaze, što je obično ključni uslov za rješavanje problema u Kalesiji.
Svima je poznat famozni Zakon koji je zaštitio pse lutalice. Iako taj Zakon ne isključuje sigurnost građana, on je već šest godina opravdanje za sve neaktivnosti državnih, kantonalnih i općinskih organa za rješavanje ovog problema.
U Kalesiji je proteklih godina zabilježeno nekoliko slučajeva napada pasa lutalica nakon kojih su žrtve bile primorane da zatraže medicinsku pomoć. Ipak, ono što još više zabrinjava jesu skoro svakodnevni napadi pasa lutalica, koji na sreću obično budu bez fizičkog kontakta, ali itekako ostavljaju traga na psihičkom zdravlju žrtava.
Najčešće su žrtve biciklisti, koji su nebrojeno puta bježali o čopora pasa, ostavljajući svoj bicikl, ili bi bili spašeni od sugrađana koji bi na neki način, na sopstveni rizik, otjerali čopor pasa.
Psi svakodnevno trče za automobilima, pa čak i grizu gume i limariju automobila.
Česti su slučajevi povreda pasa lutalica. Tada teže dolaze do hrane, i potencijalno su opasniji po građene, naročito za one mlađe.
Također, svjedoci smo da uginule pse niko ne odnosi iz centra grada, kao niti sa ulica.
Nedavno je u centru Kalesije nakon udara automobila smrtno stradao pas. Gosti iz lokalnog ugostiteljskog objekta su sklonili psa pored trotoara, a tu je ostao narednih šest dana. Tek kada se nepodnošljivi smrad počeo širiti ulicom, neko od građana je interevenisao.
Treba pomenuti da ne postoje jasne odredbe šta učini sa psima koji uginu, te oni najčešće završe u kontejnerima, a kasnije i na deponijama.
Psi lutalice svakodnevno borave ispred osnovne i srednje škole, pored i u fontani, na autobuskoj stanici, ispred zgrade Općine, Doma zdravlja, BKC-a, džamije, Policijske stanice…
Svima smetaju, ali niko ništa ne poduzima.
Načelniče i vijećnici, koji ste dobili povjerenje građana općine Kalesija – VRIJEME JE DA PODUZMETE NEŠTO!
Odavno je prošlo i “pet do dvanaest”.
— Pogledajte nekoliko fotografija koje smo proteklih dana “usput” zabilježili u centru Kalesije…
.
(NKP.ba)
