Prenosimo reportažu “Dnevnog Avaza” objavljenu 22. februara 2016. godine.
Oni koji ne žive u Kalesiji, te pročitaju ovu reportažu, će pomisliti da je riječ o jednoj od najrazvijenijih općina u BiH, u rangu sa općinama; Tešanj, Goražde, Gradačac, Ilidža…
Nažalost, oni koji žive u Kalesiji znaju da je to daleko od pravog stanja, a u prilog tome ide i podatak da je Kalesija jedan od gradova koji je okarakterisan kao “grad koji nestaje”, zbog velikog odlaska stanovništva, prije svega mladih, van granica BiH.Ipak, ne treba zanemariti da je Kalesija proteklih godina bilježila uspjehe na poslovnom planu, prije svega kroz uspješno privatizovane firme (UNIS TOK – najbolji primjer uspješne privatizacije u cijeloj BiH), ali i naglasiti da za pozitivan poslovni ambijent nije zaslužna politika kao što je to slučaj u nekim drugim općinama.
Svakako da je “Kalesijski MMF”, odnosno Dijaspora, glavni izvor prihoda za mnoge građane općine Kalesija, a upravo je iz dijaspore proteklih godina u Kalesiju uloženo mnogo sredstava.
Vrijedni i uspješni ljudi Kalesije su svakako zaslužili svoju promociju, te sa zadovoljstvom prenosimo reportažu Dnevnog Avaza…
Svi koji se posljednjih godina pitaju kako to da je, nekad, nerazvijena Kalesija, u ratu, još skoro sravnjena sa zemljom, danas jedna od najrazvijenijih općina Tuzlanskog kantona, odgovor mogu potražiti isključivo u mentalitetu građana ove općine.
Osim što je nakon rata u ovoj općini obnovljena svaka porušena kuća i izgrađeno na stotine novih, urađeni svi gradski infrastrukturni objekti, asfaltirani putevi i do najzabitijih sela, Kalesija trenutno važi za rijetku općinu u BiH u kojoj sve privatizirane firme uspješno rade i zapošljavaju na stotine radnika.
Vrijedni ljudi
Za aktuelnog načelnika općine Nedžada Džafića razlog uspješne privatizacije je činjenica da su fabrike pokupovali lokalni ljudi, domaćini koji potiču iz Kalesije i žive na njenom području.
– Ovo je kraj izuzetno vrijednih i radinih ljudi. Uz politiku općine, koja je isključivo tipovala na razvoj, te poznati mentalitet našeg čovjeka koji je znao samo za rad i takmičenje u radu, uspjeh nije mogao izostati. Kad je došla privatizacija, za razliku od nekih drugih općina gdje su firme pokupovali kojekakvi mešetari, u Kalesiji su to uradili domaći ljudi s namjerom da te firme osposobe da budu održive. I isplatilo se. Oni koji se sjećaju u ratu razrušenih cijelih sela, kompletnog gradskog jezgra, razrušenih fabričkih hala, danas ne mogu da vjeruju da je to ta općina – kaže načelnik Džafić.
Jedna od fabrika koja je primjer uspješne privatizacije u cijeloj BiH je “Unis tok”, fabrika za proizvodnju otkivaka za automobilsku industriju. Nema trenutno teretnog vozila na cestama Evrope čiji ležajevi nemaju pečat ove kalesijske fabrike.
– Kad sam 2001. godine pobijedio na tenderu i kupio fabriku, radnici, njih 78, koliko sam ih zatekao, stupili su u štrajk, strahujući valjda da i ja fabričke nekretnine ne stavim pod hipoteku za neki veći bankarski kredit, što se tada masovno radilo i onda s parama odem van zemlje. Tri mjeseca sam se mučio da uvjerim radnike da počnu raditi.
Danas ovdje radi blizu 250 radnika, među njima, naravno, i oni što su nekad štrajkovali, rade u tri smjene, imaju redovne plaće, uplaćene doprinose i poreze. Razvili smo posao do te mjere da cjelokupna proizvodnja ide u izvoz – priča Sead Džafić, vlasnik “Unis toka”.
Za razliku od vremena kad se iz Kalesije išlo u Tuzlu tražiti posao, danas, navodi Džafić, mnogi Tuzlaci dolaze u Kalesiju i rade u fabrikama koje su privatizacijom započele novi život.
Krenuli od nule
Predratna fabrika tekstila “Moda” Kalesija, nakon privatizacije, preimenovana je u „Kalateks“. Njen vlasnik, ekonomista Fikret Suljkanović fabriku je privatizirao 2002. godine.
– Krenuli smo od nule.
Preuzeli smo sve zatečene radnike, kupili nove mašine i započeli raditi. Naš strateški kupac je firma “Bingo”, proizvodimo radnu opremu i odijela za različite kupce, uniforme za policiju i vojsku Slovenije, kompletnu opremu za uposlenike “Binga”, a za šire tržište proizvodimo trenerke, pidžame, majice itd.
Imamo 55 radnika, izmirili smo čak i prijeratne dugove fabrike – navodi Suljkanović.
Nekadašnji kalesijski “Plastikal” danas posluje pod imenom “Buscherhoff-Plastikal”.
Fabrika je privatizirana 1998. godine zajedničkim ulaganjem stranog i domaćeg kupca i danas zapošljava više od 100 radnika. Bavi se proizvodnjom pakovanja, a od 2003. uvedena je i nova linija za proizvodnju džambo, takozvanih big-bag vreća, zavisno od zahtjeva tržišta. Prema dostupnim informacijama, mjesečno se u ovoj fabrici preradi više od 100 tona polietilena.
Ništa manje uspješna nije bila ni privatizacija nekadašnje “Kartonaže”, koju je u privatizaciji kupila kalesijska firma “Polo” nastala kao porodični biznis poznatog privrednika Hasana Uščuplića. “Kartonaža“ danas posluje pod imenom CPA i među najpoznatijim je proizvođačima kartonske ambalaže u zemlji.
Uspješno je privatizirano još desetak prijeratnih firmi u kojima je zaposleno na desetine radnika, uglavnom s područja Kalesije, ali i susjednih općina. Zahvaljujući stvorenom poslovnom ambijentu, u Kalesiji su nikle i mnoge nove fabrike, čiji proizvodi osvajaju kako domaće tako i strano tržište. Jedna od njih je i “Lafat komerc”, trenutno lider u BiH u proizvodnji peći na pelet, vlasništvo porodice Fikreta Lovića koji je svoj predratni biznis u Zvorniku nastavio u Kalesiji.
Ideja i cilj
– U proizvodnji peći na pelet imamo razvijen vlastiti brend koji koristi potpuno nove standarde u korištenju obnovljivih izvora energije itd. Više od 60 posto proizvodnje ide u izvoz, a trenutno zapošljavamo 243 radnika. Starosna struktura radnika je oko tridesetak godina – kaže za naš list menadžer prodaje Edis Brkić, inače ekonomista iz Tuzle.
Ekonomista Esad Jakubović svoj biznis je započeo još 1996. godine. Najprije je to bila mala firma za preradu drveta, sa svega tri-četiri zaposlena, da bi danas bio jedan među poznatijim proizvođačima namještaja u zemlji. Skupa sa suprugom Zehrom, koja je direktorica firme, otvorio je Fabriku za proizvodnju namještaja “Izazov”, koja zapošljava više od 100 radnika.
– Kad imaš ideju i cilj, uz to i spremnost da radiš 24 sata dnevno, uspjeh, bez obzira na sve administrativne i druge prepreke, neće izostati. Naravno, ono što nudiš na tržište mora imati kvalitet. Naši radnici su uglavnom mještani Kalesije, povratnici u RS, ali ne krijem da ima i onih koji su se iz Tuzle zaputili da rade u Kalesiji. Trenutno trebamo krenuti i s proizvodnjom peleta. Što je najvažnije, s tržištem nemamo nikakvih problema – ističe Jakubović.
Uz “AHI trade” te još nekoliko domaćih firmi za proizvodnju namještaja, hrvatska fabrika “Prima” na području Kalesije otvorila je pogon za proizvodnju tapaciranog namještaja “Prima-sofa” koji zapošljava oko 300 radnika. Tu je i desetak vrlo uspješnih građevinskih, uslužnih, trgovačkih firmi poput “Rile-prometa”, “Kuveta”, “Zuxa 4”, “Centra”…
“Kalesijski MMF”
– Ponosni smo na rad i rast Poljoprivrednog dobra “Spreča” s više od hiljadu i po grla muznih krava. Nema sela u kome nećete zateći neku modernu farmu krava muzara. Imate slučajeve gdje ljudi rade u lokalnim firmama i uz to se bave poljoprivrednom proizvodnjom, imaju manje farme krava, ovaca, koza. Nastranu naša dijaspora koju mnogi u šali nazivaju “kalesijski MMF”. Nekoliko hiljada ljudi s ove općine radi u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i svi oni svoj novac značajno troše u Kalesiji – ističe načelnik Nedžad Džafić.
Nove vrijednosti
– Imamo namjeru da se proširujemo. Nije mi cilj da dobit slažem u slamaricu, već mi je cilj da od zarade pravim nove vrijednosti. Gradimo dodatne hale za proizvodnju, započeli smo s proizvodnjom namještaja, a ako općina bude pametna pa nam omogući da kupimo dio neiskorištenog državnog zemljišta, želio bih krenuti i s poljoprivrednom proizvodnjom. Zašto da zemlja bude u ledini kad možemo proizvoditi ono što uvozimo. Što je najvažnije, imamo školovane stručnjake, ali i ljude koji hoće da rade – navodi direktor “Unis toka” Sead Džafić.
.
(AVAZ/ NKP.ba)
