U Kalesiji je u subotu (12.mart 2016.) polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, obilježena 24. godišnjica ubistva kalesijskih policajaca Seada Bukvarevića i Zijada Živčića. Cvijeće su ispred spomen-obiježja u Prnjavoru, na mjestu ubistva, položili članovi porodica, predstavnici MUP-a i lokalne vlasti, pripadnici boračkih organizacija…
Prisutnima se obratio Ismet Mešić, kalesijski načelnik po ovlaštenju, koji je, između ostalog, kazao da je ubistvo kalesijskih policajaca bio još jedan dokaz nadolazeće agresije.
Kalesijske policajce Seada Bukvarevića i Zijad Živčića, 12. marta 1992. godine, ubio je Rade Janković iz Dubnice, koji je bio jedan od inicijatora formiranja SDS-a u ovom kalesijskom selu tada nastanjemom isključivo srpskim stanovništvom.
Kako je pisao Sead Omerbegović u knjizi „Vrijeme odluka i otpora“, Rade Janković je bio pripadnik jedne od SDS-ovih grupa ubica zaduženih za likvidaciju određenih ličnosti. Tog dana, prije 24 godina, 12. marta 1992. godine, Rade Janković sa grupom u kojoj su bili Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović i Vinko Todiće, svi iz Dubnice, došao je u kafanu “Miss”, vlasništvo Mustafe Ibralića, i počeo provocirati goste. Na poziv vlasnika na lice mjesta ubrzo su došli policajci Zijad Živčić i Sead Bukvarević. Janković je počeo bježati, a kasnije su za njim krenuli Živčić i Bukvarević. Ubrzo su ga sustigli kod riječice Kalesijica u Prnjavoru. Bukvarević je zvao Radeta Jankovića da uđe u kola, međutim, dok su se prepirali, Rade Janković je hicima iz pištolja usmrtio prvo Bukvarevića a potom i Živčića.
Ometao istragu
Poslije ubistva Rade Janković se sakrio u Dubnici, gdje su ga štitili mještani Dubnice, na čelu sa Petrom Jankovićem, predsjednikom kalesijskog SDS-a. O pogibiji kalesijskih milicionara odmah je obaviješten tadašnji Centar službi bezbjednosti Tuzla koji je isto veče u Kalesiju uputio 100 specijalaca i oklopno borbeno vozilo sa zadatkom da intervenišu i uhapse ubicu. Istragu su vodili Goran Žugić, načelnik Službe državne bezbjednosti Tuzla, i Srpko Antić, načelnik Odjeljenja milicije CSB Tuzla. Međutim, Žugić je, umjesto da uhapsi ubicu, učinio sve da ometa istzragu i da omogući Radetu Jankoviću da pobjegne iz Dubnice.
Isto veče u kalesijskim naseljima su počele da niču barikade. Sutradan, 13. marta, na jednoj od barikada ubijen je i Sead Avdić, miliconer iz rezervnog sastava. Njegov ubica je nepoznat.
Nikad nije uhapšen
Rade Janković, ubica kalesijskih policajaca, nikad nije uhapšen. Prema nekim nezvaničnim pričama, Rade Janković je poginuo u ratu, ali, kako nam je kazao jedan od kalesijskih historičara, koji se bavi proučavanjem zločina počinjenih u minuloj agresiji, nigdje na spiskovima poginulih nema Radeta Jankovića, te da se tom pričom da je poginuo samo želi zataškati ovaj slučaj.
Spomen-obilježje
Suad Bukvar, predsjednik Udruženju “Kalesijska policija 1991-1995”, iskazao nezadovoljstvo što još uvijek niko od nalogodavaca nije odgovarao za ovaj zločin.
– Naše kolege su poginuli obavljajući svoju dužnost policajca. Mi ih nećemo ih nikada zaboraviti. Nadam se da će ruka pravde stići one koji su odgovorni za ovaj zločin, kazao je Suad Bukvar, dodajući da će se truditi da naprave spomen-obilježje za sve ubijene kalesijske policajce.
.
(Avaz/ NKP.ba)
