Nedavno (16.12.2014.) je Kalesijac Sead Džafić na svečanosti u Banjaluci na tradicionalnom 31. Izboru dobio nagradu najmenadžera desetljeća u BiH. Najveće priznanje u izboru Nezavisne agencije, Evropskog udruženja menadžera i časopisa Euromanager – „Zlatna plakata“, bilo je povod razgovora sa Seadom Džafićem
Sead Džafić je vlasnik UNIS TOK-a, firme koja zapošljava najveći broj Kalesijaca, a po ocjeni mnogih i najbolje firme u BiH koja je prošla proces privatizacije. Unis Tok bi trebao biti ponos Općine, a da je kojim slučajem u Tuzli, Živinicama, Zavidovićima (…) sigurno da bi to i bila, ali u Kalesiji je ova firma godinama marginizirana.
Kako bi našim čitaocima slikovito približili o čemu se radi, postavićemo retoričko pitanje: Može li C.Ronaldo dobiti priznanje najboljeg fudbalera svijeta, ukoliko u rodnom Portugalu ne važi za najboljeg fudbalera?!
Gospodine Džafiću, za početak razgovora, kako je moguće da čovjek koji je proglašen za najboljeg menadžera desetljeća, a firma za najbolju firmu u svojoj branši, nikada nije dobio priznanjen u svojoj matičnoj Općini, u Kalesiji?
Ironično možda zvuči, ali proteklih deset godina na čelu Općine Kalesija je bio Rasim Omerović.
Je li Omerović razlog zbog kojeg niste dobili priznanje Općine Kalesija, iako ste vlasnik firme koja upošljava najveći broj Kalesijaca?
Naravno. To znaju svi, a naročito uposlenici Općine, vijećnici, ali i svi građani Kalesije. Imao sam i ja nominacija od organizacija i institucija, ali dok je Omerović bio načelnik jednostavno niti jedno priznanje nije smjelo doći u moje ruke i u moju firmu.
Prizanje je proteklih godina otišlo u ruke dobrih i čestitih ljudi, uspješnih firmi koje zapošljavaju naše Kalesijce, ali nažalost često i u ruke podobnih, kojima se u Općinskim priznanjima „plaćao“ rad i pomoć u predizbornim kampanjama Rasima Omerovića. Malo je dekutantno govoriti da priznanje jedne Općine može dobiti firma koja zapošljava dva čovjeka, koja duguje Općini i državi, i sl.
Rasim Omerović odlazi iz načelničke fotelje.
Šta to znači za Kalesiju? Šta to vama znači? Pitam Vas to jer ste pokazali da možete uspjeti i poslovati bez pomoći lokalne politike, pa čak i kada vam ta ista politika stvara više problema nego li pomaže?
Ja pripadam „odboru ispraćaja“ Omerovića. On, odnosno njegova politika prema mojoj firmi, je razlog zbog kojeg godinama u Kalesiji nisam popio kahvu mimo prostorija firme. Ne želim pominjati i druga imena, ali Omerović je iz Kalesije protjerao veliki broj uspješnih biznismena, profesora, ljudi od riječi i djela. Prije nekoliko mjeseci sam ipak odlučio biti dio promjena u Kalesiji. Promjena na bolje, naravno. Ništa nećemo dobiti ukoliko ode samo Rasim Omerović, ali hoćemo ako ode i njegova politika.
Koja je to politika, i kako je se riješiti?
Već sam odogovorio na veći dio tog pitanja. To je politika koja uspješne Kalesijce tjera iz Kalesije, a pored jedne osobe ostaju samo podobni koji će raditi samo, i isključivo, što on želi.
Ne smijemo dozvoliti da iza Rasima ponovo bude „Rasim“, odnosno čovjek kojeg on želi da ostane iza njega. Pa nije slučajno da prvog pomoćnika želi ostaviti u svojoj fotelji.
Znači da jasno želi diktirati događajima i nakon svog odlaska, a u fotelji ostaviti čovjeka koji zna najviše o njegovim rabotama, i koji će sigurno šutiti. Zamislite kada bi došao neko ko se ne slaže sa politikom Omerovića!?
Zato sam se i ja uključio, ali i drugi Kalesijci koji su učestovali u osnivanju SDA. Želimo na čelu Općine Kalesija čovjeka koji će pokrenuti pitanje kako je Omerović vodio Općinu proteklih deset godina.
Podržavate Nedžada Džafića za v.d. načelnika, a kasnije i za načelnika, koji je predsjednik SDA Kalesija. Znamo za njegov „tihi rat“ sa Omerovićem proteklih godina. Da li je i Nedžad ranije trebao krenuti otvorenije protiv Omerovića?
Neki će reći da ste na njegovoj strani zbog rodbinske veze?
Podržavam svakoga ko će povesti Kalesiju prema naprijed, bez obzira kako se prezivao.
Nedžad je vodio, kako kažete, „tihi rat“ zato što nije imao podršku, a prije bi rekao da su se drugi plašili Rasima i njegovih rezova koje je pravio protiv svakoga ko bi se pobunio protiv njega.
Smatram da bi Nedžad pokrenuo ova pitanja o kojima govorim, zbog toga i ima toliki otpor od strane Rasimovih pristalica.
Da se malo našalimo, možda nakon odlaska Rasima Omeroviča dobijete i općinsko priznanje.
Govorite o tome da vas je politika Rasima Omerovića usporila u radu, možete li biti konkretniji?
Očekujem nagradu nakon odlaska politike Rasima Omerovića. Moja nagrada će biti kada na evidenciji Biroa bude manji broj mojih sugrađana.
A evo, biću konkretniji. Da nije bilo Rasimove politike sada bi u mojoj firmi radilo tri puta više radnika nego li sada.
Kako je Omerović uticao na broj uposlenih ljudi u Vašoj firmi, i o kojim ciframa govorimo kada je riječ o broju usposlenih u UNIS TOK-u?
Rasim Omerović, a on je „Općina“ proteklih deset godina, je prodao dio parcele drugoj firmi, koji katastarski pripada Unis Tok-u, koju sam u procesu privatizacije kupio zajedno sa fabrikom.
Taj slučaj je na Sudu, ali je to usporilo razvoj firme, a time i upošljavanje novih radnika.
Na toj parceli se trebala praviti nova hala, u kojoj bi radilo stotine radnika.
Trenutno je u firmi 240 radnika, a imamo dogovorenih poslova za koje je potrebno još 600 radnika.
Pa odakle bi zaposlio toliki broj ljudi? Naravno, iz Kalesije.
Na evidenciji Biroa za zapošljavanje u Kalesiji je oko 10.000 osoba. Često možemo čuti da nisu svi aktivni potražioci posla, odnosno da Biro koriste kako bi ispunili neka druga prava.
Traže li ljudi u Unis Tok-u posao?
Sigurno da ima i onih koji zloupotrebljavaju Biro i pomenute „prednosti“, ali zanimljivo je da o tome govore samo oni koji su dužni zapošljavati, pa na taj način žele smanjiti broj nezaposlenih.
U Unis Tok svakodnevno dolaze ljudi koji žele posao. Imamo preko 3.000 aplikacija. Sve koji su došli tražiti posao su primljeni na razgovor, ostavili svoju biografiju, i kada primamo nove radnike prvo pregledamo naše registre sa aplikacijama.
Ako Bog da kada napravimo novu halu sigurno je da ćemo zaposliti još nekoliko stotina Kalesijaca.
Imamo dogovorene poslove, ali još uvijek nemamo dovoljno prostora kako bi napravili nove hale.
Nakon poplava i klizišta koje su pogodile BiH, općina Kalesija je pretrpjela velike štete. Uništeni su domovi stotina ljudi, a oporavak će trajati godinama. Kada je uništen most na Spreči, koji je tri sela u potpunosti odsjekao od Kalesije, izrazili ste želju da sami finansirate cjelokupnu izgradnju mosta.
I tada ste imali problema?
Kada je trajala izgradnja mosta mnogi su pokazali svoje pravo lice.
Čovjek koji je sve dovodio u pitanje odlazi sa političke scene, ali kada je most u pitanju želim govoriti o onome šta on ustvari predstavlja. Most je omogućio odlazak djece u školu, bolesnima je omogućio odlazak do doktora, zaposlenima otvorio put do posla…
Mnogi ne znaju da most „Sead Džafić“ koji spaja Gojčin, Jelovo Brdo i Zelinu sa Kalesijom nije prvi most koji ste izgradili. Za vrijeme ratnih dejstava, kada su mnogi sa svojim novcem bježali preko granice, vi ste dali novac za izgradnju mosta koji će spojiti kalesijske i živiničke pripadnike Armije BiH.Tokom rata dali ste vaš novac na raspolaganje lokalnoj vlasti kako Kalesija u potpunosti ne bi pala u ruke agresora. Prije rata ste se također bavili biznisom, a zanimljivo je da današnji prodavci koji su vlasnici trgovačkih centara nekada bili vaši kupci, i donekle „učili zanat“ od vas.
Možete li našim čitaocima reći nešto o tome?
Često čujem komentare kako sam „ratni profiter“, a komentari dolaze od osoba koji možda nisu ni rođene do rata, ili su za vrijeme rata boravili daleko od ratne zone.
Ljudi koji su tada vodili Kalesiju znaju koje su moje zasluge, i zaista se nemam kome pravdati.
Tačno je da sam napravio most za vrijeme rata, a isti se i danas koristi. Pristup do mosta je također kroz porodično imanje, ali oni koji žele pričati loše stvari ne znaju, ili ne žele znati, te stvari.
Ono što želim poručiti jeste da most „Sead Džafić“ nije niti zadnji koji ću praviti, a o tome će javnost uskoro biti upoznata.
Sead Džafić je u biznisu još od prije rata. Spreman sam ja saslušati i one koji me nazivaju ratnih profiterima, da vidim čime se ti ljudi bave, da vidim šta su radili za Kalesiju i državu devedesetih godina.
***USKORO DRUGI DIO INTERVJUA***
Čitaoci NKP.ba mogu čitati o poslovanju UNIS TOK-a, projektima koje planira ova firma, ali i o planovima Seada Džafića kada je pitanju njegov doprinos gradnji i razvoju Kalesije.
(NKP.ba)
