POLUINTELEKTUALCI U OFANZIVI
-Kako je Josip Pejaković pošamarao ljudske karaktere u Kalesiji-
- Piše: Enver Alić
Bijaše agresija na jednu zemlju i na jedan narod. Zemlja je, zna se, Bosna i Hercegovina, a kidisalo se u toj zemlji i u toj agresiji na muslimanskobošnjački narod. Sinovi jednog kraja koji se zove Gornja Spreča, branili svoj toprak. I odbranili! Odbranili su domovinu oni borci koji nisu nikad završili školu ma'rifetluka. Neki, iz Gornje Spreče, jesu. Među njima je bilo i sinova prepredenjaka, koji su nabrzaka upisivali fakultete. Trebalo se upisati na bilo koji tuzlanski fakultet da se dobije indeks umjesto vojne knjižice i rasporeda na linije odbrane. Parali kalesijske majke su govorile: Neda majka svoje luče da ga četnik sa Visa i Lisače tuče. I tako, značajan broj tatinih/babinih sinova preko noći pozavršavaše srednje škole. Rat je, pa moglo se svakako, i to mahsus exkluzivno obaviti. Brzinska ratna škola!
Kad se rat završio šta smo dobili? Pregršt intelektualaca i buljuke poluintelektualaca. A ko je sve poluintelektualac? Poluintelektualac je tip koji je, što se ćageta tiče,” uredno” završio školu ,ali u pogledu kulturnog obrazovanja i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ništa.
Usljed njegove urođene umne sterilnosti ili zbog zloupotrebe, matičnih knjiga u mnogim školama u toku ratnih dešavanja, taj hazarder nije dobio nikakvog podstreka za duhovno samorazvijanje. On uopšte i dan-danas ne razumije i ne cijeni duhovne vrijednosti. U moralnom, kao i u kulturnom pogledu, taj poluintelektualac je u osnovi kontinuirani primitivac. Pravi intelektualac Gornje Spreče – Kalesije je omekšan kulturom, vjerom, etikom, a poluintelektualac sa labavim ahlakom ima u sebi sirove snage napretek .Uzratna brzinska školska diploma, kao indulgencija u krug inteligencije, dala mu je nevjerovatno visoko mišljenje o sebi samom. On kao takav misli da može sve i u stanju je da priprijeti svakom ko ga dirne na njegovom ”inteligencijskom” Olimpu. Takav je spreman, kao onaj egipatski faraon, uzviknuti: ”Ja sam vaš uzvišeni gospodar!”
U utakmici za dobro uhljebljenje taj diplomirani primitivac lakta se bez skrupula, a sve u cilju da sebi obezbijedi pozamašna materijalna dobra i koristi. Diplomirani kalesijski primitivac, frtalj od intelektualca, nastoji nemilosrdno potisnuti svoje suparnike, kao da oni nisu živa bića nego neke materijalne prepone, vrljike, baskije. On je postao dobar “laktaš” – iako je samo prolazio kroz Laktaše, putujući u Banja Luku da mu se u diplomu utrpa ambicija za ovim ili onim primamljivim radnim mjestom. Nisu naši intelektualci, inteligencija u pokušaju, išli samo na ”nauke” u Banja Luku. Tu su Pale, Travnik, Brčko, Bijeljina… I dođe nam vrijeme kad diploma ima, a pravog znanja ni za lijeka. Svako administrativno radno mjesto je, u principu, njegovo i samo njegovo, i nema šanse da bude drugačije. On neće da zna za neke više opće kalesijske ciljeve. Po njemu, logika i ne treba da stanuje u Gornjoj Spreći.
A kad on kao poluintelektualac izbije na vrhunac političkog i materijalnog uspjeha, tek tada će svijet primjetiti koliko je on jadan i koliko je moralno zakržljao. Poluintelektualci Kalesije su bolesna društvena pojava. Bolest gora od kuge. I šta da se radi sa tim ljudima koji samo izmuzaju državu i drže da je ona njihova zemlja dembelija!?
Najbolje bi bilo kalesijsku zgradu BKC ”Alija Izetbegović” nadograditi i da to bude Kuća na tri sprata, plus potkrovlje, sve iz prostog razloga što se tog zakržljalog polovarskog svijeta toliko namnožilo da insan ne može ni povjerovati. Dvojba je gdje da ih strpamo, ako se ne sagradi ta kuća na tri sprata, plus potkrovlje.
Ne znamo kako će ”stručno”odati počast rahmetli Predsjedniku po kom se kalesijski BKC zove.
Stoga, merhaba Josipe! Merhaba, ej merhaba, tebi Josipe Pejakoviću, sjekaču djela i lika rahmetli Alije Izetbegovića.
I hvala ti što si stigao u Kalesiju da naglasiš koja je ”naš” v.d. direktor BKC ”Alija Izetbegović” bolesna društvena pojava.
Svojim nastupom i glumom ti si, Josipe, direktno surduknuo Fahrudinu Sinanoviću, koji je do prije koji mjesec izuzetno lijepo govorio o porodici Izetbegović. Udario mu, u toku ”Kalesijskog ljeta”, čudan toplotni val u lice pa se nabrzaka u kameleona pretvorio.
A što se mene tiče, rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je bio moj šejh u pogledu islamskog svjetonazora. I ostao, el-hamdu lillah! Rahmetli Alija Izetbegović je bio kompletna ličnost i stopostotni intelektualac, umna pojava 20. stoljeća, veliki vođa bošnjačkog naroda. Ko ne misli tako, šaljem ga u ropotarnicu historije i deponiju umno zakržljalih.
(NKP.ba)
