Pod ovom arhitekturom podrazumijevamo tradicionalnu arhitekturu kalesijskog područja koja je nastajala u periodu od druge polovine 19. stoljeća do 60-tih godina 20. stoljeća kada prestaje izgradnja starinskih kuća i drugih pomoćnih objekata (hambara, pušnica, ahara, štala itd.)
Karakteristike ove arhitekture je funkcionalnost i ljepota jer su građeni na način da se prilagođavaju okolini i ničim nisu narušavali prirodne zakone. Druga karakteristika je da su građeni od dviju vrsta materijala i to drveta i zemlje, tj. materijala koji se nalazio u neposrednoj blizini mjesta gdje su objekti i građeni.
Savremeni način života je uvjetovao i savremenu arhitekturu koja je potisnula tradicionalnu bosansku arhitekturu što je u konačnici dovelo do gotovo potpunog uništavanja i nestajanja ovog kulturno-historijskog naslijeđa.
Na prostoru naše regije registrovali smo veoma mali broj starih bosanskih kuća i još manje pomoćnih objekata tradicionalne arhitekture. Sve kuće su napuštene, odnosno izgubile su svoju prvobitnu funkciju te su u veoma ruševnom stanju. Samo je pitanje vremena kada će i ovo malo starih bosanskih kuća i drugih gospodarskih objekata biti porušeno i uništeno.
Značaj čuvanja objekata iz navedenog perioda nastajanja je višestruk. U prvom redu je to edukativni značaj tj. na primjeru ove arhitekture možemo vidjeti kako su ljudi u prošlosti pravili svoje nastambe, od kojih materijala su ih pravili, kojom tehnikom gradnje su se koristili itd.
Drugi značaj je ekološki. Ove vrste kuća su ekološki prihvatljive jer su ih ljudi pravili od prirodnih materijala tj. od drveta i zemlje. I takav način gradnje ne ugrožava prirodnu sredinu i uči nas da živimo u skladu s prirodom.
Treći značaj je ekonomski. Mi živimo u vremenu kada je rješavanje stambenog pitanja jedno od najvažnijih pitanja svakog pojedinca jer je vrlo skupo i mnogima je to samo životni san. Međutim, tradicionalna arhitektura nas uči da je rješenje stambenog pitanja mnogo jeftinije a ljudsko življenje zdravije i jednostavnije.
Ovakve vrste kuća su pravljene po mjeri čovjeka i predstavljaju pouku savremenom čovjeku Bosne da je krajnje vrijeme da uči iz svoje kulture i tradcije.
Razloga uništavanja ovih kuća ima više a to su prije svega urbanizacija i savremeni način života. Ruše se stare bosanske kuće koje se ne uklapaju u savremene trendove življenja, zatim nedostatak svijesti lokalnog stanovništva o vrijednosti ovog kulturno-historijskog naslijeđa kao i nebriga nadležnih institucija koje bi trebalo da se više angažuju u vezi sa ovom problematikom.
Cilj ovog rada je da se skrene pažnja javnosti kao i nadležnih institucija da je krajnje vrijeme za poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji kako bi se bar preostali primjerci stare bosanske arhitekture sačuvali za buduće generacije i naraštaje.
Činjenica je da danas u Bosni i Hercegovini postoji mnogo tzv. Etno naselja koja su sve drugo samo nisu etno naselja.
Takva naselja više liče na diznilend nego na tradicionalna ruralna naselja originalne bosanske arhitekture te kao takva ne mogu služiti u edukativnme svrhe jer iskrivljuju historiju i daju pogrešnu predstavu o prošlosti.
Ako izgubimo originale morat ćemo praviti kopije, što svakako nije isto mnoge zemlje u okruženju gdje je svijest o kulturnom naslijeđu razvijenija, uveliko rade na zaštiti ove vrste kulturno-historijskog naslijeđa.
Država Bosna i Hercegovina, odnosno nadležna ministarstva koja su zadužena za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa kao i općine i lokalne zajednice, dužne su zaštiti kulturno-historijsko naslijeđe i njegovo promovisanje kao i razvijanje svijesti stanovništva Bosne i Hercegovine u vezi s pitanjima kulturne baštine.
Razloga nebrige za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, njenih regija, lokalnih zajednica je više.
Riječ je prije svega o neuređenoj zakonskoj regulativi, tj. ne postoji zakon na državnom nivou kojim bi se regulisala oblast kulturne baštine. Sljedeći razlog je teška ekonomska situacija u zemlji pošto je borba za životnu egzistenciju na prvom mjestu, a kulturna baština i sve ono što je vezano za kulturu, sasvim na margini.
Pored ovih razloga tu su i politički razlozi. Institucije koje su nadležne za zaštitu i korištenje kulturne baštine ne mogu da funkcionišu onako kako bi to po definiciji trebale da rade. Svakako, da nadležne institucije mogu da mnogo učine na zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa, ali mislimo da razvijanje svijesti građana Bosne i Hercegovine o vrijednosti kulturne baštine i o potrebi za njeno očuvanje dugoročno daju još bolje rezultate.
Etno selo kao način zaštite tradicionalne bosanske arhitekture
Najbolji način zaštite tradicionalne bosanske arhitekture je da se u našoj općini ili mjesnoj zajednici napravi muzej na otvorenom koji bi pored starih bosanskih kuća sadržavao i gospodarske objekte iz tog vremena, zatim halate kojima su se ljudi tada koristili, prijevozna sredstva za transport i sve ono što je originalno i autentično na osnovu čega bi se bar djelimično prikazao kako je izgledao nekadašnji život u bosanskom selu kao i način privređivanja tadašnjih ljudi.
Pored eksponata ovo etno naselje bi se moglo obogatiti i nizom drugih sadržaja kao što su tradicionalni zanati, restorani gdje bi se služila tradicionalna hrana i prodavnica suvenira. Muzeji ove vrste već postoje u svijetu kao i u zemljama u našem bližem okruženju. Prvi muzej na otvorenom napravljen je u Švedskoj 1891. godine.
Za razliku od standardnih muzeja, odnosno zatvorenih muzeja kojima danas prijeti opasnost od potpunog zatvaranja za javnost, nisu samoodrživi jer traže velike finansijske izdatke od države, muzeji na otvorenom pružaju sasvim druge mogućnosti:
– Za formiranje muzeja na otvorenom potrebno je manje finansijskih sredstava
– Ova vrsta muzeja u finansijskom smislu, a što je najbitnije, nisu zavisna od drugih institucija jer su samoodrživi, tj. imaju vlastiti izvor prihoda. Za razliku od zatvorenih muzeja gdje su izvor prihoda novac od prodatih ulaznica i finansijska sredstva od države a tih sredstava je sve manje zbog čega nažalost dolazi do njihovog zatvaranja, muzeji na otvorenom u širokoj lepezi aktivnosti i sadržaja imaju i veliku mogućnost priliva finansijskih sredstava.
– Osnivanjem muzeja na otvorenom, odnosno etno naselja
Originalne bosanske arhitekture postižemo sljedeće:
- Dajući im funkciju historijskih eksponata sprečavamo uništavanje ovih objekata
- Tako trajno čuvamo objekte originalne bosanske arhitekture.
- Čuvamo bosansku kulturu i tradiciju.
- Razvijamo lokalni turizam.
- Otvaramo nova radna mjesta.
- Kulturna baština postaje bliža široj javnosti što je u konačnici i naš cilj.
- Muzej na otvorenom, odnosno živi muzej u edukativnom smislu postiže bolje rezultate u odnosu na tradicionalne muzeje u našoj zemlji.
Redoslijed aktivnosti koje je potrebno preduzeti kako bi se zaštitila tradicionalna arhitektura kalesijskog područja je sljedeći:
- Da se na nivou općine formira komisije od stručnjaka historičara koji bi obišli sva sela naše općine i izvršili popis svih objekata tradicionalne arhitekture;
- Da se nakon toga napravi registar postojećih objekata tj. napravi baza podataka u kojoj bi svaki objekat imao svoju karticu sa osnovnim podacima i mišljenjem komisije o njegovom trenutnom stanju;
- Da se izvšri aplikacija nadležnim institucijama o proglašenju ovih objekata nacionalnim spomenicima;
- Da se iznađu sredstva za njihovo otkupljivanje od vlasnika i dislociranje na prostor budućeg muzeja na otvorenom;
- Da se na području općine Kalesija napravi muzej na otvorenom;
Da bi se realizirala ova ideja pored nabrojanih predradnji, mora postojati i:
1. Inicijator koji će napraviti projekat, odnosno elaborat budućeg etno naselja originalne bosanske arhitekture. Inicijator može biti zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, udruženja historičara, razna udruženja građana pojedinci odnosno fizička lica. U pravljenju elaborata uključiti naučnike različitih struka, npr, historičare, etnologe, arhitekte i dr.
2. Inicijator se obraća potencijalnim osnovačima muzeja na otvorenom sa urađenim elaboratom gdje je objašnjeno koji značaj i opravdanost ima ovaj objekat.
3. Osnivač muzeja na otvorenom može biti:
- Fizičko lice
- Pravno lice
- Mjesna zajednica
- Općina
4. Potencijalni osnivač prepoznaje značaj projekta i poduzima aktivnosti u pravcu njegove realizacije.
Nadamo se da će budući osnovač muzeja na otvorenom originalne bosanske arhitekture biti prije svega mjesna zajednica ili općina zato što one imaju najviše potencijala za realizaciju ovog projekta. Potencijal se ogleda u tome što i općina i mjesna zajednica imaju slobodno zemljište, odnosno lokaciju za izgradnju muzeja na otvorenom kao finansijske izvore iz kojih bi se ovaj projekat finansirao.
Ekrem Sakić prof.
(NKP.ba)
