Turbo-folk kultura je relativno mlad pravac koji je nastao 90-tih godina, najprije na području Srbije a zatim se proširila i na područje BiH pa i šire odnosno na područje bivše Jugoslavije.
Ovaj pravac je nastao iz pop-folk muzičkog stila i miješa se sa različitim modernim muzičkim pravcima. Za sam naziv ovog muzičkog pravca zadužen je crnogorski pjevač Rambo Amadeus koji sigurno ni sam nije znao da će ovaj pravac danas biti toliko raširen i popularan.
Turbo-folk je mješavina arapsko-turskog, ciganskog, grčkog i starog srpskog melosa. Međutim, za ovaj pravac je ipak najviše uticaja imalo 500-godišnje turske
okupacije Balkana, odnosno najviše je prisutan i dominantan turski melos.
Najveći krivac za pojavu ovog pravca smatran je Slobodan Milošević koji je za vrijeme ratova na Balkanu bio glavni “promotor” ove muzike.
Pošto smo bili izolovani od svijeta, ništa do nas nije moglo “doprijeti” Slobodan je na sve načine pokušavao “zabaviti” svoje vojnike i uz to širio nacionalizam.
Zbog toga se turbo-folk smatra i izvorom nacionalizma i ksenofobije (strah od stranaca i nepoznatog). Međutim bez obzira na tu činjenicu ovaj pravac se munjevitom brzinom širi van granica Srbije, dolazi i do BiH, Hrvatske pa čak i Grčke.
Sama kultura turbo-folka se uglavnom veže za dosta alkohola, lijepe žene koje se ako je ikako moguće “vrckaju” po stolovima
oko kojih se nalazi hrpa muškaraca, da bi većinom takav “dobar” provod završavao tučom pa i pucnjavom.
Zbog toga je Rambo Amadeus rekao:
” Turbo-folk je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbo-folk.
Razbuktavanje najnižih strasti kod homosapiensa.”
Turbo-folk uglavnom podstiče čovjeka na konzumiranje alkohola, droge, ali često i na nasilje i seks.
Izgleda da se politika iz 90-tih ni danas nije znatno promijenila, čak šta više turbo-folk svakim danom, sve više podiže “vrijednost”. Sami smo svjedoci tog “stanja” po našim prostorima.
Diskoteke sa turbo-folk muzikom su uvijek krcate mladim ljudima
koji komzumiraju velike količine alkohola, gurajući se u tom krkanluku da bi to na kraju okarakterizirali kao jako dobar provod.
Nije ni čudo što su nam prave vrijednosti kao što je obrazovanje, miran život, poštivanje nekih osnovnih ljudskih normi pale odnosno nalaze se na samom dnu ljestvice ove kulture.
Za razliku od pravih vrijednosti na vrhu su: novac, skupi automobili, garderoba, tolerisanje nelegalnih radnji, tretiranje žena kao seksusalnih objekata.
Turbo-folk ustvari predstavlja proizvod političko-ekonomske elite čiji je glavni i jedini cilj odvraćanje ljudi od surove stvarnosti njihovih života.
Da li su uspjeli u tome i da li smo mi već postali “robovi” ove kulture vrijeme će najbolje da pokaže.
Naza Rizvić
(NKP kalesijski.com)
