Treći septembar 2010. godine. Silovito smo krenuli u nove kvalifikacije. Šesnaesti minut protiv Luksemburga vodimo 0:3. Za samo deset minuta igre Ibričić, Džeko i Pjanić matirali su protivnika. Samo još glas Sabahudina Topalbečirevića koji prenosi ovu utakmicu podsjeća na neka stara vremena, kada se i protiv nižerazrednih ekipa teškom mukom dolazilo do pobjeda. Sada Zmajevi gaze, svi se već vidimo na Euru 2016.
Ipak, četiri dana kasnije, na Koševu Francuska je do 72. minute mučila Sušićeve pulene, a onda ih za šest minuta dva puta matirala. Golovi Benzeme i Maloude francuskoj su reprezentaciji donijeli prekid dugog niza loših igara, a pokazali kako u našoj ekipi puno toga škripi i da još ima puno posla u stvaranju jedne respektabilne momčadi. Naši reprezentativci jednostavno u toj utakmici igrali su sa previše poštovanja prema protivniku, bez vjere u sebe i svoj kvalitet.
U Luksemburgu smo vodili sa 0:3 nakon 16 minuta igre, a do kraja susreta nismo uspjeli postići još jedan gol protiv u potpunosti razbijenog protivnika. Kontrolisali smo igru, mrljavili kako bi to neki treneri rekli i zadovoljili se sa 0:3 iako smo mogli uz veću želju i zalaganje postići još nekoliko golova. U kvalifikacijama gol razlika zna biti ključna, no naš tipično balkanski mentalitet zadovoljio nas je sa pomenutim rezultatom.
Nekoliko godina ranije Nijemci su savladali San Marino sa 0:13. Na poluvremenu bilo je 0:6, u 88. minuti 0:11, no nije to dosta bilo njemačkoj mašineriji. Samljeli su protivnika i do posljednjeg sudijskog zvižduka dali još dva gola i slavili sa nevjerovatnim rezultatom.
– Kada vidiš da protiv Luksemburga staneš na 3:0 i ne možeš im više dati gola iako protivnik ti to svojom igrom dopušta, to je pokazatelj da smo još daleko od svjetskog nivoa i da ovdje ima još puno posla da se radi. Naš narod reprezentaciju vidi kao najbolju na svijetu, a da bi se došlo i približno na taj nivo, treba još puno raditi i napredovati iz utakmice u utakmicu. – rekao je Safet Sušić komentarišući utakmicu u Luksemburgu.
I istina, sljedeće kvalifikacije otvorili smo u Lihtenštajnu. Nimalno naivan protivnik koji u posljednjim godinama sve češće “okrzne” koji bod najvećim reprezentacijama. Mučili smo se do dvadesetih minuta, a onda do kraja postigli osam golova. Nismo manje milosti imali ni prema drugim ekipama, pa smo tako u narednim mečevima sa punim gasom gazili Latviju, Litvaniju, Grčku…
Posljednja utakmica u Rigi u potpunosti je potvrdila Sušićevu želju za promjenom mentaliteta ekipe. Igra se 90 minuta, nekada i više sa sudijskom nadoknadom i svo to vrijeme mora se igrati aktivno i napadati. Latvija je izdržala presing u prvom poluvremenu i vjerovatno su očekivali da će naši Zmajevi klonuti i da ih čeka lakše drugo poluvrijeme. Prevarili su se, jer za Bosnu i Hercegovinu sada mogu igrati samo najspremniji igrači, pa smo tako u 45 minuta igre postigli pet golova. Mnogi su mišljenja da je Edin Džeko pogodio iz izgledne šanse na početku utakmice da bi konačan broj golova Zmajeva u Rigi dosegao i dvocifren broj. Nije nam ni crveni karton protivnika toliko pomogao, obzirom da su se Latvijci nakon njega dodatno zatvorili i začaurili. Ipak, Zmajevi su na snagu, mišiće i trčanje i kako smo to pisali na “dobra pluća” pokazali ko je gazda na terenu.
Upravo paralela između utakmice u Luksemburgu prije tri godine i posljednjeg meča u Rigi najbolji su pokazatelj koliko je napredovala naša reprezentacija i koliko smo sada zreliji za jedan veliki uspjeh i nastup na Svjetskom prvenstvu.
Sada osim ogromnog talenta i bosanskog mangupluka na terenu imamo i igrače čiji je mentalitet jak, nepokolebljiv, suveren.
Zmajevi su u svojim glavama Bosanci i Hercegovci, prošli su sito i rešeto, znaju sve o životu, igraju kao Španci, razmišljaju na terenu kao Nijemci.
(reprezentacija.ba/ NKP kalesijski.com)
