Na današnji dan 1933. godine rodio se jedan od najvećih nogometaša koje je BiH ikada imala – Asim Ferhatović Hase. Preminuo je u noći između 24. i 25. januara 1987. godine. Sudbina je htjela da to bude na njegov 54. rođendan. Genijalac, zaljubljenik u bordo boju. Igrao je iz ljubavi i nije mogao bez Sarajeva. Najveći bh. stadion danas nosi njegovo ime. Jedna ulica u Sarajevu također.
Hase je bio sjajan nogometaš, izuzetno vezan za FK Sarajevo i grad na Miljacki. Od malih nogu pokazivao je veliku nadarenost kada je igrao nogomet na Kovačima i Vratniku. Kasnije je počeo trenirati u FK Sarajevo. Za tim sa Koševa odigrao je 600 utakmica, od toga 422 prvenstvene. Ukupno je postigao oko 400 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije Hase je odigrao samo jednu utakmicu i to 8. oktobra 1961. u Beogradu protiv Južne Koreje (5:1).
Pomagao siromašnima
Asim je bio jedan od najboljih nogometaša bivše Jugoslavije, a u sezoni 1963./1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova. Fantastičnom tehnikom lomio je svoje suparnike. O njemu su ispričane brojne priče. U Sarajevu je nastupao je od 1948. do 1967. godine, a oprostio se nakon teške povrede u Rijeci. U toj sezoni (1966./67.) Sarajevo osvaja prvu titulu prvaka.
Treba istaći da je kratko vrijeme proveo u Turskoj, u Fenerbahceu. No, poslije odigranih devet utakmica vratio se u rodni grad. Po povratku u Sarajevo je rekao čuvenu rečenicu koja se i danas prepričava među navijačima Sarajeva.
“Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu”, rekao je Hase ono što su neki novi klinci oslikali na zidu pomoćnog stadiona Koševo kao podsjetnik na romantičnu privrženost Haseta svom gradu i klubu.
O njemu su opjevane pjesme, a navijači FK Sarajevo i danas sa ponosom spominju njegovo ime.
Stariji građani glavnog grada BiH naglašavaju da je od Vratnika gdje je živio do Baščaršije imao svoja društva u brijačnicama, mjestima gdje bi igrao šaha. Svi naglašavaju da je Hase pomagao siromašnima.
“Neki su dolazili sa molbama da djecu upišu u škole i na fakultete. On je to završavao, nekada i ispred svoje djece. Pomaganje ljudima mu je bila svakodnevnica”, istakao je za Klix.ba Nijaz Ferhatović kojem je Asim bio amidža.
(NKP.ba)
