„Na nedjeljnim vijestima iz Amerike vidjeli smo da podnose zahtjev za stečaj. Nismo bili sigurni šta to znači za nas u Velikoj Britaniji. Rečeno nam je da dođemo na posao kao i obično“, prisjeća se Seagull za BBC.
Danas, gotovo dvije decenije kasnije, na globalnoj ekonomskoj sceni ponovo trepere nova svjetla upozorenja, zbog čega se mnogi pitaju jesmo li na pragu nove krize i hoće li je, s obzirom na znatno lošije međunarodne odnose nego 2008. godine, kreatori politika uopće moći riješiti.
U početku je vladao haos, kaže Bobby. „Nije bilo nikakve direktne komunikacije s našim američkim kolegama. Nisu se javljali na telefone. Neki su ljudi uzimali stvari, poput slika sa zidova, govoreći: ‘Duguju mi dionice’.“ Seagull kaže da je imao predosjećaj da se sprema katastrofa pa se pripremio.
Krizi koja je 2008. godine potresla svjetsku ekonomiju prethodili su rani znakovi upozorenja. Godine 2007. ulaganja u rizične američke hipoteke počela su propadati, a fondovi kojima su upravljali Bear Stearns, BNP Paribas i druge banke morali su zamrznuti povlačenje novca ili se potpuno ugasiti. Kako se širila nervoza, čak su i banke prestale međusobno posuđivati novac iz straha da ga neće dobiti nazad, što je izazvalo kreditnu krizu i pokrenulo globalni finansijski slom.
Historija se ponavlja
Danas se historija naizgled ponavlja. Nekoliko fondova koji se bave pozajmljivanjem novca objavilo je gubitke ili ograničilo mogućnost povlačenja sredstava. BlackRock, Blackstone, Apollo i Blue Owl suočili su se sa zahtjevima za povlačenje milijardi iz fondova privatnog kreditiranja — institucija koje nude alternativu tradicionalnim bankama.
Mohammed El-Erian, glavni ekonomski savjetnik njemačke kompanije Allianz, slaže se da se rizik od nove krize potcjenjuje. „Postoje određene sličnosti s 2007. koje mi ne daju spavati noću. Sličnosti su jasne slabosti u finansijskom sistemu koje nisu pravilno procijenjene.“ Kaže da su ograničenja nametnuta bankama nakon krize dovela do razvoja tržišta privatnih kredita.
„Odjednom je sistem preplavljen privatnim kreditorima koji žele davati novac kompanijama. Kompanije vide sav taj dostupni novac, a previše novca, naravno, tjera ljude na greške.“ On iznosi zabrinjavajući scenarij: „Odjednom svi koji su vam posudili novac žele ga nazad u isto vrijeme. Sljedeći korak je da nešto što je počelo kao dobra ideja preraste u nešto što prijeti nestabilnošću i, umjesto da koristi ekonomiji, zapravo rizikuje da joj izmakne tlo pod nogama.“
Međutim, Larry Fink, direktor najvećeg svjetskog upravitelja imovinom BlackRocka, nedavno je za BBC izjavio da se ne slaže s tvrdnjom da privatno kreditiranje predstavlja prijetnju. Problemi koji pogađaju neke fondove čine tek mali dio ukupnog tržišta, kaže on.
Iako je i sam BlackRock jedna od kompanija koje su ograničile povlačenje sredstava, Fink je uvjeren da nema šanse za ponavljanje traume iz 2007–2008. godine. „Ne vidim apsolutno nikakve sličnosti. Nula.“
Energija
Historija bi se mogla ponoviti i kroz nagli rast cijena energije. To je bio jedan od faktora koji su doprinijeli krizi 2008. godine. Cijena sirove nafte Brent porasla je s oko 50 dolara po barelu početkom 2007. na 100 dolara do kraja godine, da bi u julu 2008. dostigla vrhunac od 147 dolara. Danas su cijene nafte ponovo porasle na više od 100 dolara po barelu, uz upozorenja da bi mogle rasti i dalje ako se brzo ne pronađe rješenje sukoba s Iranom koji je zatvorio Hormuški moreuz.
Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju, nazvao je zatvaranje moreuza „najvećom krizom energetske sigurnosti u historiji“. Ipak, taj nivo pesimizma još se ne odražava na cijene, koje su i dalje daleko od rekordnih nivoa iz 2008. godine, a berze su blizu rekordnih vrijednosti.
Sarah Breeden, zamjenica guvernera Banke Engleske zadužena za finansijsku stabilnost, kaže da očekuje da će berze u nekom trenutku pasti jer ne odražavaju mnoge trenutne rizike, ali energetski šok je dio liste rizika za koje strahuje da bi se mogli dogoditi istovremeno.
„Šta se događa ako se niz ovih rizika ostvari u isto vrijeme? Veliki makroekonomski šok, istovremeno s padom povjerenja u privatne kredite te s korekcijom vrijednosti povezanih s umjetnom inteligencijom i drugom rizičnom imovinom. Šta se događa u takvom okruženju i jesmo li spremni za to?“
Umjetna inteligencija
Tu Breeden ukazuje na još jedan rizik: umjetnu inteligenciju. Više od 2 biliona dolara slilo se u ulaganja u AI, u ono što je suosnivač Microsofta Bill Gates nazvao „pomamom“, a drugi opisali kao balon. To je poguralo vrijednost nekoliko mega-kompanija do te mjere da je 37% vrijednosti američkog indeksa S&P 500 sada koncentrisano u samo sedam kompanija.
To znači da milioni ljudi koji ulažu u indeksne fondove ulažu veliki dio svoje štednje u AI, htjeli to ili ne. Velika rasprodaja dionica tih kompanija pogodila bi štediše i neizbježno uzdrmala povjerenje. Pucanje dot-com balona, koje je dostiglo vrhunac u martu 2000. godine, pomoglo je pokrenuti recesiju 2001. godine.
Finansijski požar
Postavlja se i pitanje koliko bi efikasno kreatori politika mogli ugasiti finansijski požar. Godine 2008. vlade su ubrizgale milijarde javnog novca u banke, a centralne banke su smanjile kamatne stope. Neki se brinu da te opcije više ne postoje. Javni dug je danas znatno veći; naprimjer, u Velikoj Britaniji narastao je s manje od 50% nacionalnog dohotka na gotovo 100%.
Mohammed El-Erian koristi analogiju vatrogasne brigade kojoj je ponestalo vode. „Vlade i centralne banke morale su reagovati na krizu za krizom i pritom su iscrpile sposobnost reagovanja“, upozorava.
S tim se slaže i Međunarodni monetarni fond (MMF), koji je upozorio da se današnji izazovi javljaju u vrijeme kada je „prostor za djelovanje politika smanjen“. Dodatni problem je loše stanje međunarodnih odnosa.
MMF je posebno upozorio da je „međunarodna saradnja slabija“ nego prethodnih godina. U eri rata u Evropi, trgovinskih ratova između SAD-a i Kine te politike „Amerika na prvom mjestu“ američkog predsjednika Donalda Trumpa, vladama će biti teže ostaviti po strani svoje razlike kao što su to učinile 2008. godine.
Finansijske slabosti
Ipak, Sarah Breeden nudi i dozu optimizma, tvrdeći da banke danas imaju veći kapacitet za apsorpciju šokova jer su „sada mnogo bolje kapitalizovane“ — imaju veće rezerve gotovine. „Mislim da, ako dođe do stresa, on neće biti istih razmjera“, kaže ona. Mohammed El-Erian se slaže, ali samo djelimično.
„Nismo baš na teritoriji 2008. jer ne vjerujem da je bankarski sistem u opasnosti. Ali nalazimo se u trenutku sličnom 2008. u smislu da bi finansijski sistem mogao pogoršati ekonomske slabosti koje nas guraju u recesiju.“ A ako se to dogodi, ne sumnja ko će najviše patiti.
„Ekonomske i finansijske slabosti obično pogađaju najranjivije segmente stanovništva. Oni imaju najmanju otpornost i obično su posebno teško pogođeni.“
Bobby Seagull, koji je danas profesor matematike, kaže da su finansijska tržišta sada još složenija i da se nikad ne zna kakva se neugodna iznenađenja kriju ispod površine.
„Na neki način prebacujete finansijske instrumente s jedne osobe na drugu, a niste sigurni šta je unutra. Mislim da je problem u tome što, ako se stvari počnu dešavati, na finansijskim tržištima vrlo brzo eskaliraju. A tu ne želite biti posljednja osoba koja drži taj paket.“
(Vijesti.ba/ nkp.ba)
