“Od ovih naših Sarača možda ljepših mjesta ima, dražih nigdje na dunjaluku. Tako moj srcopis kaže. Svi moji osjećaji i sve ispisane misli jesu jedan jedinstveni ram ovog naseljenog mjesta.” (E.A.)
Monografija kalesijskog naselja Sarači pod naslovom “Znakovlje vremena saračkog insana”, autora Envera Alića, nakon dugogodišnjeg rada je u štampi, a svijetlo dana će ugledati do kraja maja ove godine.
250 stranica teksta i fotografija će biti pravo osvježenje za zaljubljenike pisane riječi.
Uskoro nam stiže i mjesec ramazan, a knjiga “Znakovlje vremena saračkog insana” je svakako literatura koju preporučujemo u ramazanskim danima.
“Ovo je i starim i novim ruhom nagizdana lična karta Sarača i svojevrsna je inventarizacija historijske, kulturne i duhovne baštine, i povrh toga valjan i dragocjen izvor pristupnih informacija za mlade generacije saračkih Bošnjaka, koje će, nadati se je tome, moći dati mnogo više od ovih koji, evo, skrojiše ”priču” o svom lokalnom dragom topraku. U dijelu monografije gdje su opisani muški i ženski sarački insani, kako iz dalje tako i bliže prošlosti, oslikava se biće saračko – srce i duša ovog malog mjesta, ove male a vrijedne mjesne zajednice, ovog brojčano malog džemata. Ovdje leže nježne priče o mjestu ljudske ustrajnosti, ovdje leže riječi koje otkrivaju putokaze za sve ove naše ljude današnje i ovdašnje” – naglašava autor monografije.
***Monografija na samom početku ima jednu odu zavičaju, i to iz daleke 1976. godine.
Dozvolom autora, www.NKP.ba prvi objavljuje “Oda voljanom topraku”
ODA VOLJENOM TOPRAKU
O, prijetelji moji, što kazivati znate,
gdje ste!?
Recite gdje naći smiraj srcu mome,
i ako ste još i vješti znalci, otkrijte mi i ono mjesto
u kom se izgubljeno namiriti dade!?
Gdje ujagmiti sarački zumbul, gdje saračkog insana naći
i kako ostati ačik sa grumenom nade?
Kako u gurbetu zumbul pravi da nađem,
i hoće li biti iladža za me izvan saračkog đulistana?
Šapnite mi u svijest, pravednici tihi,
šapnite mi makar samo ovih dana,
ima li iladža da zacijeli moja otvorena rana?
U saračkom đulistanu ponosa svako svoj zumbul može da bere,
a mene shrvanog ovaj Behutistan
A zumbul traženi, prijatelji moji, što u pustom Behutistanu nije,
gdje je?
Sarači moji, plodu Stvoritelja Blagog
gore ste mi u Bosni dalekoj, sa zumbulima plavim.
Moj zbor o vama, u jabandžiluku pustom
Kilja iz srca moga i stalno stanuje u mojoj javi.
Za nas su najbolja proljeća u slatkoj pitomini,
u onim Saračima đulistanskim milim,
gdje smo butum zumbuli prkosni
Fe la vetane lena sivahu
Ah, Bože Blagi, pomozi Bošnji zavičaju doći,
I primakni ga rodnoj grudi i saračkom prahu
(Enver Alić, Egipat 1976.)
“Zaboravljamo, pa sam i u naslovu istakao riječ >insan<, koja upravo ima to značenje. Ukoričavanje riječi i slike saračkog insana je jedini ispravan način da mi živi ne zaoravimo, a generacije koje dolaze da znaju o sebi. Možda će se nekome toliki broj stranica učiniti puno za jedno manje naselje, ali onaj ko bude to čitao sigurno će se razuvjeriti u to” – ističe Enver ef. Alić, koji duže vremena obnaša i funkciju glavnog imama MIZ Kalesija.
*************************
Izdavači: MIZ Kalesija – OO Udruženje ilmije Kalesija, MZ Sarači – Lipovice
Suizdavač: Gradska biblioteka Kalesija, Džemat Sarači
Za izdavača: Aldin Smajić
Recenzent: Osman Halilović
Lektura i korektura: Fahira Alić, Ulfeta Gutić
Tehnička priprema starih fotografija i izrada karata: Ahmed Hadžić
Ilustracije:
Fotografija: Bilal Husić & Privatne foto – zbirke
Štamparija: SIMS grafika – Kalesija
Za štampariju: Samir Musić
Tiraž: 800 primjeraka
(NKP.ba)
