Na adresu našeg portala stiglo je jedno zanimljivo pismo pod naslovom “Uzbuna u Kalesiji”, koje nosi poruku o aktuelnoj političkoj situaciji u Kalesiji.
Pismo prenosimo u cjelosti, i bez izmejna…
U ranim jutarnjim satima, tačnije oko pola četiri, primili smo uznemirujući poziv od strane vlasnika jedne pekare u centru Kalesije, te smo zbog hitnosti situacije i zvuka očaja u njegovom glasu, odmah izašli na lice mjesta. Vlasnika smo zatekli uznemirenog, kako sa još dvojicom radnika istovara vreće brašna iz tek pristiglog šlepera.
– „Ovo je treći šleper ove hevte, ja ovako više ne mogu… Brašno kupujem od istog dobavljača i juče sam jednu vreću poslao u MUP da provjere da li u njemuima kakve droge, ali se test pokazao negativan… Ovo traje danima, radnici i ja smo na izmaku snaga… Ako je ovo bolest, mi ćemo sigurno biti prve žrtve“- govori nam u prekidima, dok istovremeno prebacuje vreće sa brašnom.
Na kratkoj pauzi, saznali smo o čemu je riječ. Naime, poslednjih dana je u ovoj pekari drastično porasla potražnja za jednim od njihovih proizvoda- bijelim hljebom. Potražnja je tolika da pekara gotovo pa i ne proizvodi ništa drugo a sav dnevni kapacitet je već unaprijed rasprodan. I to, kako reče vlasnik, gotovo za mjesec dana unaprijed. Problem mu predstavlja još veća potražnja pa se za pomoć u radnoj snazi obratio drugim pekarama u gradu. Na žalost, umjesto pomoći, od njih je dobio vapaje očaja te saznao da svi u istim problemima.
– „Nisu svi građani, da kažem, zaraženi… To je određena grupa ljudi… Oni dolaze i hljeb kupuju na korpe, na gajbe, na vreće… Neki dan, gospodin je on, lijepo obučen… Doduše, uplatio je on dvije vreće bijelog hljeba, dva dana unaprijed… I preplatio, ne mogu duše griješit… Ja mu iznio jednu i dok sam iz peći punio drugu, on jedan čitav hljeb pojeo… Kaže meni: „Gospo'ine, faji ovje je'an“… Sav jezik ispržio dok je jeo… Šta ću, šutim, dam mu još jedan… Vidim da bi se svađao, ako mu ne udovoljim…
Lično smo se uvjerili i u to da su sve peći zauzete i pune bijelog hljeba. Na jedvite jade smo uspjeli ubijediti jednog od radnika da nam u jednom ćošku peći, ispeče nekoliko slanaca. Dok ih pokušava da ubaci u rernu, priča nam svoju priču:
– „Ne pamtim kad sam bio kod kuće… Gazda nam naručuje što god želimo pojesti, samo da bijeli hljeb ne diramo… Da li se on boji neke bolesti ili nema dovoljno za mušterije, ne znam… Znam da je dolazila neka delegacija i tražila puno, ali baš puno bijelog hljeba… Treba im valjda za dan opštine… Platili unaprijed… Gazda kaže da ćemo najvjerovatnije raditi i za Prvi Maj…
Dok uz slance dočekujemo zoru, prisustvujemo nečemu što uposlenici nazivaju normalom u poslednje vrijeme. Naime, u pekaru ulazi mladić sa kravatom vezanom u čvor „volovsko srce“. Na negativan odgovor radnika, zahtjeva razgovor sa vlasnikom.
– NEMA BIJELOG HLJEBA ZA TEBE!!!- sav bijel od brašna, govori vlasnik već sa vrata.
– A imaš li bar jedan od juče?
– Nema, ima samo jedan od prekjuče.
– Ma da je od hevtu, daj mi. Samo nek je bijel. – odgovara mladić, lica već ozarenog od sreće.
Zbog ove čudne pojave, naše zabrinutosti i želje da što prije obavijestimo javnost o pošasti koja trenutno hara Kalesijom, nismo dalje istraživali ovaj fenomen ali se nadamo da ćemo uskoro imati više informacija. Do tada, molimo građane da budu oprezni kada i ako uspiju da kupe bijeli hljeb u nekoj od kalesijskih pekara jer se može desiti da im ga neko ukrade iz ruku.
* * * * *
Napomena!!!
Sva lica i događaji u ovoj priči su čista izmišljotina i plod su mašte autora. Svaka slučajnost sa stvarnim događajima je slučajna… i neminovna.
.
Autor: N.N.
(NKP.ba)
