Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
Danas je u kalesijskom naselju Tojšići obilježena dvadeset i prva godišnjica od Regionalnog savjetovanja Patriotske lige za Sjeveroistočnu Bosnu. Tu priliku smo iskoristili da porazgovaramo sa osnivačem PL u Kalesiji, te nekadašnjim načelnikom općine Dževadom Tosunbegovićem.
Šta je tada za Kalesiju, ali i BiH značilo okupljanje patriota koji su kasnije i odbranili državu?
Radi se o godišnjici Reginalnog savjetovanja PL za Sjeveroistočnu Bosnu, znači regionalnog je značaja, ponosni smo što smo bili domaćni tog skupa. Možda bi bilo samoorganizovanja građana i bez PL ali sigurno ne u ovom broju. U Kalesiji i još nekim općinama postojalo je jedinstvo naroda da se odbrane i da učestvuju u zaštiti svojih domova i očuvanju granica od Une do Drine te od Save do Jadranskog mora. Mi smo to i pokazali, odbranili smo se.
Kako ste se danas osjećali među svojim saborcima? Jer svi znaju da ste vi pokretač i osnivač PL na području naše općine.
Stati među svoje saborce je nešto neopisivo. Ja sam uz te ljude ratovao, preživljavali smo sve skupa. A kada je u pitanju osnivanje PL ja se lično ne smatram osnivačem kao pojedinac. Bilo je tu još mnogo ljudi. Moram izdvojiti Izeta Hadžića koji je tada bio predsjednik opštine, pa tu su i ljudi iz policije te tadašnjeg štaba TO i mnogi drugi. Jedno veliko im hvala za to.
Poznato je da članovi PL nisu počinili nijedan zločin u toku rata. Tačnije sačuvali smo obraz.
Ja sam time vjerujte prezadovoljan. Nijedan vojnik iz Kalesije i oni koji su ratovali uz nas nije počinio bilo kakav zločin. Sjetimo se samo Lisače, nijednom vojniku Vojske RS-a nije falila dlaka sa glave, čak šta više nakon hapšenja dali smo im hranu, cigare faktički podjelili smo obrok s njima. Međutim nezadovoljan sam što smo kao zajednica malo uradili na dokumetovanju zločina prema našem stanovništvu od strane agresora.
Kada se sjetismo tih boraca, da li je država mogla više uraditi za njih?
Ja ću vam reći da je država, malo učinila na rješavanju statusa pripadnika Patriotske lige. Zato mi, mislim na one koji su bili dio vlasti snosimo i najveću krivicu zbog toga. Ja sa nekim saborcima pokušavam već godinama pomoći svojim borcima.
Da li bi kao i 1992. godine uzeli pušku i branili BiH?
Vjerujte ne bi razmišljao. Uzeo bi pušku i branio svoje. Mislim d abi to svaki patriota uradio, bez obzira što su mnogi od njih razočarani pa nekada kažu da bi otišli. Vjerujte da bi ostali, kao i 1992 bi uzeli i branili svoju kuću, zemlju, komšije i porodicu.
Evo danas smo u Tojšićima. Pred kraj rata ovdje je boravio i prvi predsjendik RBiH Alija Izetbegović. Koliko je ta posjeta značila borcima?
Iako je njegova posjeta bila krajem rata, ipak je to bilo veliko ohrabrenje za naše borce. Alija je bio jedan. Bio je običan insan iako je bio predsjendik. Davao je morala našim borcima. Jednostavno njegova posjeta našim borcima ostat će upamćena po mnogo čemu. Da nam je sad jedan takav čovjek, sasvim sigurno bi imali drugačiji položaj Bošnjaka u BiH.
I za sami kraj, ostavili smo vam pitanje vezano za oslobađanje Kalesije. To je prvi oslobođeni grad u BiH. Da li ima osoba koje se stide to reći u BiH?
Kalesija je ponos svih nas, njeni borci su u maju te 1992. godine dali veliki vjetar u leđa svim borcima širom BiH. Vjerujte vijest o oslobođenoj Kalesiji je „odjeknula“ u cijeloj BiH i tada su svi borci ustali i rekli da mogu osloboditi svoj grad. Ne mogu vam opisati lica boraca nakon te akcije, jedni su polakali od sreće, drugi se smijali. Emocije su bile pomješane, ali smo znali da imamo slobodan grad. Četnike smo otjerali i pokazali da su naša srca jača bez obzira na njihovu artiljeru. Opet moram reći da mi teško pada što taj doprinos kalesijskih boraca nije dobro nagrađen u proteklih godina, kroz brži razvoj ovog područja. A to da lis e neko stidi Kalesijskih boraca, vjerujte ima takvih. To su oni kojima je Kalesija dala sve, a kada su otišli na neki veći položaj zaboravili smo odakle su i ko su.
(NKP Kalesijski.com)
