Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu danas (utorak, 08. januar 2013.) obilježava 476. godišnjicu neprekidnog odgojno-obrazovnog rada, i važi za najstariju obrazovnu ustanovu na Balkanu.
Tim povodom, ekipa Horiona posjetioce NKP kalesijski.com želi upoznati sa ovom Medresom…
Dok je svijeta i vijeka dobrobit vakufa ne prestaje
niti se njegovo djelovanje do Sudnjega Dana završava.
(Citat iz Prve Gazi Husrev-begove vakufname, 1531.g.)
Najslavnije doba povijesti Sarajeva za vrijeme osmanlijske uprave je bilo u periodu stolovanja Gazi Husrev-bega na dužnosti bosanskog sandžak-bega (1521.-1541.). Ako se izuzmu vojni pohodi koje je poduzimao, Gazi Husrev-beg je sav svoj život posvetio podizanju i urbanizaciji Sarajeva. Pun plemenite ljubavi za opšte dobro i napredak povjerenog mu naroda iz kojeg je i sam nikao, on nesebično žrtvuje svoje ogromno bogatstvo na izgradnju veleljepnih građevina različite namjene koje tadašnje Sarajevo pretvaraju u najveći trgovački, zanatski, kulturno-prosvjetni i vojni centar na razmeđu Istoka i Zapada. Svojim neimarskim poduhvatima stekao je Gazi Husrev-beg neprocjenljive zasluge za razvitak grada Sarajeva, kulturni napredak muslimana i razvoj materijalne kulture svih stanovnika ovih krajeva. Znajući da bi njegove zasluge na bojnom polju sačuvala samo historija i da je jedini trajni hajrat (dobro djelo) ono što se ponavlja u budućnosti, Husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretna dobra uvakufio.
Uvakufljenjem se čovjek svojom voljom odriče svoga imetka i zavještava ga za opću dobrobit i za sva vremena. Uvakufljenjem se imetak stavlja van svakog prometa koji ga može skrnaviti. Tako je Gazi Husrev-beg za izdržavanje svojih hajrata uvakufio silan imetak u Bosni i Rumeliji. To nam svjedoče njegove tri vakufname pisane novembra 1531., januara 1537. i novembra 1537. godine. Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine je pisana za džamiju, imare i hanikah. Druga vakufnama iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu. Od ostatka novčanih sredstava nakon izgradnje medrese nabavljene su tada najpoznatije knjige i osnovana biblioteka, a trećom vakufnamom iz 1537. godine je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Gazi Husrev-begovu medresu podigao je Gazi Husrev-beg u sklopu šireg ansambla svog vakufa, nasuprot svojoj džamiji 1537./38. godine. Odmah po završetku gradnje medresa je prozvana po imenu osnivača „Husrevijja“, dok joj je narod dao ime „Kuršumlija“, po olovnom krovu kojim je bila pokrivena, odnosno „Seldžukija“, po imenu Gazi Husrev-begove majke, sultanije Seldžuke u čiju je čast medresa podignuta.
Prema vakufnami Gazi Husrev-bega sačinjenoj 8. januara 1537. godine za gradnju i izdržavanje medrese određeno je 700. 000 drama srebra, od čega je 400. 000 predviđeno za izgradnju medrese i nabavku knjiga, a 300. 000 drama za njeno izdržavanje. Određujući ovako veliki vakuf osnivač je uvjetovao da zgrada medrese bude izgrađena prema vratima džamije, koju je sagradio i podigao ovaj vakif, te da bude lijepa i dostojanstvena, odnosno da bude odabrana i cijenjena među dostojanstvenicima. Po ugledu na druge medrese, koje su gradili sultani, valije, emiri i drugi državni velikodostojnici, za ovu medresu Gazi Husrev-beg je uvjetovao da ima prepoznatljiv arhitektonski izgled, kvalitetan plan i program, vrsne muderrise(profesore) i učenike koji su dobri i marljivi.
Gazi Husrev-beg je u svojoj vakufmani vrlo precizno definirao etički i znanstveni lik muderrisa medrese. Po toj definiciji muderris mora biti učen, plemenit, kompletan i iskren, koji posjeduje znanje iz glavnih i sporednih nauka, koji vlada racionalnim i tradicionalnim znanostima, koji će svojim predavanjima i pisanom riječju omogućiti slušaocima da spoznaju bit izučavane materije.
Vakufnamom je također definirana i predmetno nastavna struktura, po kojoj su profesori medrese dužni da predaju sljedeće nastavne discipline:
-Tefsir ( komentar Kur'ana)
-Hadis( riječi i postupci Vjerovjesnika )
-Ahkam( šerijatsko pravo)
-Usul ( osnovi vjere),
-Meani i bejan( poetika i stilistika),
-Kelam ( islamska dogmatika) i
-Ostalo što bude zahtijevalo mjesto i običaj.
Posljednja disciplina- ostalo što bude zahtijevalo mjesto i običaj podrazumijeva mogućnost da se u nastavni proces medrese mogu uvesti novi predmeti koji budu odgovarali vremenu i prilikama, odnosno da se nastavni program osavremeni uvođenjem novih nastavnih predmeta kao što su: maternji jezik, knjiženost , matematika, fizika, hemija, historija, filozofija, biologija, atronomija i dr,i prilagodi novim uvjetima. Zahvaljujući upravo tako precizno utvrđenim pravilima, koja su važila za sva vremena, medresa je mogla kontinuirano da djeluje stoljećima, što je izdvaja u odnosu na sve druge škole koje su nastale i djelovale na ovim prostorima.
U arhitektonskom pogledu zgrada medrese sagrađena je u skladu sa zahtjevima vakifa od lijepog tesanog kamena u stilu sultan Fatihovih medresa u Istanbulu. To je građevina relativno velikih dimenzija sa kristalno jasnom dispozicijom, koja govori o prihvaćanju prostorni i estetskih principa osmansko-islamskog načina građenja i u Bosni kao jednom od rubnih ejaleta Osmanskog Carstva. Kao i većina drugih medresa u Carstvu sa unutrašnjim dvorištem koje čine srž kompozicije i ova medresa imala je trijem sa arkadama oko dvorišta sa 12 soba za učenike i dershanom (predavanica) koja se nalazi na prednjoj strani.
Gazi Husrev –begova medresa kao najviša obrazovna institucija ove vrste u Bosni već od samog osnutka predstavljla za ovdašnje prilike izuzetan nivo obrazovanja, tako da je već u toku XVI stoljeća važila kao jedinstvena visoka šerijatkopravna obrazovna institucija, čiji su svršenici postavljani na položaje, sudskih kadiluka, naiba, a potom i sudija ( kadija) u administrativnom središtima Bosne i Hercegovine. Radeći stoljećima, ova škola je stekla veliki ugled. Vršeći svoju misiju, postala je čuvena i poznata u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.
.
Pripremio: Adem Mehmedović
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
