“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta pisala o Alji Sirotanoviću. Tekst naročito preporučujemo onim mlađima…
Rijetki se još sjećaju legendarnog radnika, udarnika Alije Sirotanovića, rudara iz malog mjesta pokraj Breze u Bosni i Hercegovini, koji je svojedobno u jednoj smjeni lopatom iskopao 152 tone ugljena i tako neslužbeno oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Tek nedavno je pao Alijin rekord koji je oborio ukrajinski rudar Serhij Šemčuk i lopatom iskopao čak 170 tona ugljena i prebacio normu za 2023 posto!
Najpoznatiji sovjetski rudar u vrijeme obnove poslije Drugog svjetskog rata bio je Aleksej Stahanov. Poslije Drugog svjetskog rata u zemljama socijalizma na inicijativu SSSR-a su pokrenute akcije obaranja rekorda u proizvodnji, odnosno kopanju uglja, građenju kuća, košenju trave i sl. Prvi je to u SSSR-u radio izvjesni Aleksej Stahanov pa su njegovi sljedbenici nazvani Stahanovci.
Dvoboj sa ovim Rusom odredio je sudbinu Alije Sirotanovića. Alija je za tu priliku napravio posebnu lopatu, kasnije nazvanu “sirotanovićka“, na koju je moglo stati 50 kilograma ugljena.
Na savjetovanju sa stručnim osobljem Rudnika Breza i kopačima, koje je održano u julu 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti rekord čuvenog sovjetskog rudara Stahanova. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je već sutradan, 24. jula 1949. godine, počela sa obaranjem rekorda. Predsjednik komisije koja je kontrolisala rad objavio je:
– Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone ugljena (253-ja kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.
Nikola Škobić, takođe rudar iz Breze i heroj rada, je sa svojom brigadom samo dva dana poslije rekorda Alije Sirotanovića, 29. 7. 1949. godine, prebacio njegov rekord za 14 tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda u Jugoslaviji.
Bilo je to vrijeme Rezolucije Informbiroa, pa je vijest iz malog bosanskog gradića prohujala cijelom tadašnjom Jugoslavijom i bila protumačena na jedino ispravan način: Tito je pobijedio Staljina!
Alija Sirotanović je tada postao živa legenda, simbol pregalaštva radničke klase, ideološke kičme režima. Njegov lik se našao na novčanici od deset dinara, odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada, dobio je nagradu AVNOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odlikovanja. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa Arifom Heralićem livcem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslovenskoj novčanici od 10 dinara.
Jednom prilikom , kada je Alija Sirotanović bio na prijemu kod Tita pitao ga je: “Kako je?”, Alija je odgovorio: “Loše, druže Tito, zato što mi je lopata mala”. Kasnije je za njega napravljena veća lopata kako bi mogao više da zahvati!
Često može naći podatak da je film Čovjek od mermera poljskog režisera Andrzej Wajda inspirisan Sirotanovićevim djelom. Film je inspirisan Mateušom Birkutom, koji je bio zidar, a rekord je oborio tako što je u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala.
Lopata, kao što mnogi misle, uopšte nije bila Alijina primarna alatka. On je najčešće koristio pneumatsku bušilicu, a navodno je radio i sa dvije u isto vrijeme.
Umro je u 76. godini, u maju 1990. godine. Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije Sirotanovića, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Zabranjeno pušenje posvetilo mu je pjesmu pod nazivom “Srce, ruke i lopata“.
Pripremili: Adem Mehmedović i Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)
