Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta pisala o Omeru – paši Latasu.
Odnos Osmanskog carstva i Bošnjaka nikada nije bio jednostavan, ni tako idiličan, kako se često želi predstaviti. Porazi osmanske vojske kod Beča 1689. godine, kao i ratovi nakon toga, učvrstili su kod Bošnjaka ubjeđenje da njihova sudbina zavisi od njih samih, te da njihove sudbine i njihov goli opstanak vladu u Istanbulu uopće ne zanimaju. Tamo gdje su Bošnjaci branili svoje gradove, tamo su i opstali. I to, uglavnom, zahvaljujući specifičnoj vojnoj organizaciji čiju su osnovu činili domaći ljudi, prije svega, kapetani i druga autohtona domaća vlastela.
Na drugoj strani, nakon poraza u 17. i 18. vijeku uvidjelo se da Osmanskoj državi trebaju reforme. Stari timarski sistem, kao i vojska zasnovana na spahijama i janjičarima, nisu se mogli nositi s tehnološkim, ekonomskim, kulturnim i vojnim napretkom evropskih sila. Godine 1789., kada je počela i Francuska revolucija, na osmanski carski prijesto sjeo je sultan Selim III, koji će prvi potegnuti pitanje neophodnih reformi. Najave reformi i ukidanje starih vojnih institucija, kao što su janjičari, ajani ili kapetani, izazvalo je podozrenje u Bosni, čije stanovništvo, poučeno ranijim lošim iskustvima, nije imalo povjerenje u osmanske državne i vojne institucije u odbrani Bosne od pretenzija moćne i neprijateljski nastrojene Austrije. Za vrijeme svake reforme ili pokušaja njenog provođenja u Bosni su dizane bune. Na svaku bunu Osmanlije su uzvraćale kontramjerom, najčešće vrlo nasilnim odmazdama poput one koju je 1821. godine poduzeo okrutni Dželaludin-paša, pobivši u Travniku kremu bosanskog begovata. Među ubijenim je bio i Murat-paša, brat Husein-kapetana Gradaščevića. Gradaščević će deset godina kasnije biti na čelu velikog ustanka i pokreta za autonomiju Bosne.
…i mirna Bosna. Prvi, izostavljeni dio ove rečenice, čarobna je formula, koju niko do dana današnjeg nije otkrio. Učiniti Bosnu mirnom, to je bio i nalog sultana Abdulmedžid-hana svome nekadašnjem učitelju crtanja, a tadašnjem komandantu osmanske rumelijske vojske, Omeru Lutfi-paši Latasu. Ovaj avanturist nadmoćne inteligencije, prodoran i višestruko darovit, rješavajući kockarske dugove svoga oca i bježeći od nekakve ljubavne afere, stanio se 1827. godine u Banjoj Luci, gdje ga je prihvatio hadži-Alija Bojić. Ne samo iz zahvalnosti hadžiji, nego i iz sasvim kalkulantskih razloga, dotadašnji Mihajlo Latas, lički pravoslavac, postao je Omer Lutfi. Njegov uspon do vrhova vojne vlasti u osmanskoj državi potrajao je dvadesetak godina, ni prebrzo, ni presporo, nego što bi se reklo taman. Odlučnost i vojnički dar, potvrdio je u borbama u Siriji, Kurdistanu i Albaniji, koje su po pravilu bile kaznene ekspedicije.
Godine 1848. u Bosnu dolazi Tahir-paša, koji pokušava provesti reforme sultana Abdul Medžida, poznate kao – tanzimati hajrije, prema kojima bi svi stanovnici bili jednaki po zakonu i gdje bi svima bili garantirani imetak, čast i život. Reforme su uključivale i novi vojni poredak, gdje su kapetani i ajani postajali muteselimi, obični državni službenici, koji rade za državnu plaću. Svoje ranije privilegije su zbog reformi gubili, i to im se nije dopadalo. Godinu poslije, u Bosanskoj krajini izbija pobuna. Porta, osmanska vlada iz Istanbula, ne želi više slušati vijesti o neprekidnim pobunama iz Bosne i želi konačno smiriti ovu trusnu provinciju. Treba reći da je u to vrijeme Bosna bila jedina osmanska provincija koja nije prihvatila i provela reforme, koje su trebale modernizirati Osmansko carstvo. Zato je odlučeno da se u Bosnu pošalje Omer-paša Latas, najefikasnije oružje koje je ta država imala.
Početkom maja 1850. Latas s vojskom kreće iz Bukurešta, gdje je bio njegov štab, i dolazi u Skoplje, odakle će zatražiti da ga bosanski prvaci dočekaju. Ništa se dobro nije spremalo Sarajevu i Sarajlijama, kada su 4. avgusta 1850. godine u rano jutro topovske salve sa Vratničke utvrde najavile dolazak neumoljivog seraskera rumelijske vojske. Bosanski uglednici, predvođeni valijom Hafiz-pašom, dočekali su ga u Sarajevskom polju. Ovaj neobični gost, odmah se počeo ponašati kao domaćin. Nije se osvrtao na staru privilegiju Sarajlija, da ni bosanski namjesnici u njihovom gradu ne mogu boraviti duže od dvadeset i četiri sata. Latas je ignorirao posebnu gradsku delegaciju. Nije ih ni pogledao, a kamoli štogod s njima progovorio.Okrutni Latas, zarad svog porijekla i naglašenog neprijateljstva prema bosanskim prvacima, dobio je nadimak đaur-paša. Više od hiljadu pripadnika bosanskog plemstava različitog ranga i značaja, serasker je zarobio, mnoge odmah pogubio (među njima i Ali-pašu Rizvanbegovića), a brojne okovao i poslao u Carigrad, tamošnjoj pravdi. Okrutni Latas uz ostale bosanske prvake, utamničio je i najuglednije i najmoćnije Sarajlije: Fadil-pašu Šerifovića, Mustaj-pašu Babića, Ali-bega Dženetića, Abdulah Rašid-efendiju Uzunića, Sunulah-efendiju Sokolovića, Muhamedagu Bakarevića i druge…
O Omer-paši i njegovoj ulozi, moguće je više saznati iz nekoliko rečenica koje mu kao svom literarnom junaku u usta stavlja nobelovac Ivo Andrić, nego iz gomile historijskih rasprava. U nedovršenom romanu Omer-paša Latas, stoji:
„Jednom u sto godina dolazi carski serasker u Bosnu, jednom ili nijednom, ali kad dođe, onda može sve i vezati i drešiti, i oduzeti i dodati, i visoko popeti i nisko spustiti; kišu samo ne može puštati ni zaustavljati, ali drugo sve može. A jedino budale to ne znaju i ne vide, i jedino se izlapele begovske glave pouzdaju u svoje fermane i tapije, a ne znaju da je to davno prošlo i da ti papiri ne vrede ni toliko da se od njih naloži vatra nasred Sarajeva. To su neuki i slepi ljudi, koji ne razumeju sadašnjost i ne vide šta se oko njih dešava ni kud svet ide. Pa ni prošlost ne pamte, inače bi znali šta znači kad serasker stigne sa carskom vojskom. Ne znaju da takav čovek sve može, samo jedno ne: ne može se pred sultanovo lice vratiti nesvršena posla. Ne znaju, na svoju nesreću, ne znaju, da takav čovek nema nikom da polaže račun ni o broju skinutih glava ni o sumama utrošenih dukata. A to bi morali da znaju. To treba da zna svaki koji sebi i svojoj porodici i svima svojima želi dobro. I teško onom ko to na vreme ne vidi!“
Osmanlije su ga tada bogato nagradili, dodijelivši mu Hercegovinu na upravu. Sposobni i okrutni Latas je svaki bosanski otpor vojno slomio iz svake bitke izlazio kao pobjednik. S poraženim bosanskim begovima je postupao na veoma okrutan način. Ako ih nije pogubio na mjestu, vezao bi ih u lance i takve slao u Istanbul. Bosanske prvake je vezane provodio kroz gradove i ulice, prije svega, da bi ih ponizio, ali i svima drugima poručio da će isto tako završiti ako se usude suprotstaviti.
Takvu zlu sudbinu doživio je i Ali-paša Rizvanbegović. Nakon što je zarobljen, vođen je po cijeloj Bosni, svezan na mazgu. Ubijen je kod Banje Luke 30. marta 1851. Navodno je jednom turskom vojniku puška slučajno opalila i starog Ali-pašu pogodila direktno u glavu. Nikada nije pokrenuta istraga o tome. Latas je tačno 154 bosanska prvaka okovao i poslao u Istanbul. Mnogi su umrli na putu, Ahmad-paša Tuzlo, beg iz Posavine koji je sa Ali-pašom bio sklopio vojni savez, iako jedva pokretan, poslan je u progonstvo na daleki Grčki otok Rodos. Ne zna se koliko je ljudi ubio, ali se zna da taj broj nije zanemariv.
Bilo kako bilo, svi su saglasni da je Omer-paša Latas bio grobar bosanske elite i da je obezglavio i Bosnu i njen narod, te tako ubrzao dolazak Austro-Ugarske. Bosanske muslimane je ekonomski, vojno i politički uništio, a kršćane – prevario. Sve što je promijenio bilo je da poreze više nisu plaćali svojim agama ili begovima, nego državi, i ti porezi su bili veći nego prije. Prema stavu tadašnje štampe, Latas je nakon što je otišao iz Bosne, ostavio ovu zemlju u mnogo gorem stanju nego što je bila prije.To je poanta ove povijesne epizode, a ne priča o tome kako se Omer-paša oženio iz Erdelja, muzički obrazovanom djevojkom iz porodice Simonis i za njom dopremio prvi klavir u Sarajevo. Neka klavira, ali ne po tu cijenu.
Pripremili: Adem Mehmedović i Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)
