Pratite Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku
“Horion Bosna” je rubrika koju na NKP kalesijski.com objavljujemo utorkom i petkom.
Ekipa Horiona je ovoga puta pisala o “Sarajevkoj Hagadi”.
Sarajevska Hagada je jevrejski rukopisni iluminirani kodeks, koji potiče iz srednjovjekovne Španije. Smatra se jednom od najljepših knjiga ove vrste. Čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u njegovom posjedu nalazi se od 1894. godine, a prije toga pripadala je sarajevskoj jevrejskoj porodici Kohen.
Kako je ova porodica došla do tako vrijedne i rijetke rukopisne knjige još uvijek je napoznato. Mnogo priča kruži o ovoj knjizi. Nisu sve ni pouzdane, ali prva glasi da je porodica Kohen ostala bez hranioca, te je nekoga dana jedan od sinova došao u maldar – sefardsku vjersku osnovnu školu, donio pod miškom knjigu na prodaju, koja je poslije kratkog putovanja, otkupom sigla u Zemaljski muzej.
Hagada zajedno sa Jevrejima napustila je Španiju, a postoje podaci da se još 1609. godine nalazila u Italiji. Nastala je negdje u sjevernoj Španiji, u drugoj polovini 14. vijeka, dakle poslije 1350. godina.
Postoje pretpostavke da je sarajevska Hagada nastala je u Saragosi 1350. godine, u redakciji Rav Moše Kohena.
Sadržaj sarajevske Hagade ispisan je krasnopisom i to na izuzetno prerađenoj i istančanoj koži, s obzirom na to da je nastala u periodu kada papir još uvijek nije ušao u masovnu upotrebu.
To je bilo doba zlatnog vijeka kulture Jevreja Španije. Ova izuzetna rukopisna knjiga ima 142 pergamentska lista, veličine 16,5×22,8 cm. Neki od njih ispisani su krasnopisom, neki iluminirani, a neki, opet, potpuno prazni. Uvezani su u tabake od po osam ili dvanaest stranica.
Po bogatstvu minijatura, inicijala, margina, ilustracija, zastavica, zoomorfne ornamentike sa ljudskim likovima, spada među najljepše kodekse ove vrste u svijetu.
Ilustrator Hagade cijelo vrijeme nastoji da slikom dočara ono o čemu pisani tekst govori, a sve se to prepliće sa običajima i shvatanjima vremena u kome je nastala. Tu možemo vidjeti ilustrovane razne starozavjetne priče, koje se prepliću sa tadašnjom savremenošću, zatim različite slike iz raja itd.
Zanimljiva je priča o spašavanju Hagade od nacista tokom Drugog svjetskog rata. Cilj nacista je bio uništiti ili uzeti sve ono što bi kasnije podsjećalo na to da su nekada na ovim prostorima živjeli Jevreji. Tako je jednoga dana na red došla i čuvana sarajevska Hagada. Godine 1942. Muzeju je bila najavljena posjeta visokog njemačkog oficira generala Fortnera, koga je direktor Muzeja dr. Jozo Petrović trebalo da dočeka i provede kroz izložbe Muzeja. U pratnji generala Fortnera bili su oficiri njegova štaba i grupa ustaških oficira. Fortner je s pažnjom slušao objašnjenja dr Petrovića, razgledao zbirke Muzeja, pri čemu se zadržao oko sat vremena. Na samom rastanku, izlazeći iz Muzeja, Fortner se iznenada obratio dr Petroviću: “Und jetz, bitte, ubergeben Sie mir die Haggadah!” (A sad, molim, predajte mi Hagadu!)
Budući da je odavno čekao i naslućivao takav zahtjev predstavnika vlasti, dr Petrović je, tobože iznenađeno, odgovorio: “Gospodine generale, to je nemoguće! Prije dva sata bio je u mom kabinetu jedan vaš njemački kapetan i od mene strogo zatražio da mu predam Hagadu, što sam ja i učinio! General se uzrujao i počeo da viče: Koji je to kapetan bio? Ime? Iz koje jedinice? Sa kakvim i čijim ovlašćenjem?”
Dr Petrović se na to, tobože zabrinut i iznenađen, branio kako je smatrao da je kapetana poslao lično Fortner, kako kapetana nije legitimisao, niti se kapetan predstavio. Obraćajući se svojoj pratnji general Fortner je nastavio da viče i protestuje zbog drskosti i ponašanja njemačke vojske i direktorove nepažnje. Negodujući naglas, Fortner je žurno napustio Muzej, čime je posjeta bila završena. Naknadna istraga nije vođena .
U tom času, Hagada je bila u direktorovom kabinetu, u njegovoj tašni pokraj stola. Kada se stvar smirila, dr Petrović je pozvao dvojicu – trojicu starijih kustosa, ispričao im šta mu se dogodilo i naglasio potrebu da se Hagada najhitnije skloni iz Muzeja na sigurno mjesto.
Dogovorili su se da će dalju brigu za bezbjednost Hagade preuzeti kustos Derviš M. Kokut, turkolog koji je, nakon nekoliko dana, svojim kanalima, najvjerovatnije preko pouzdanih islamskih vjerskih službenika, čuvanu Hagadu otpremio u jedno planinsko selo nedaleko od Sarajeva, gdje je u kući seoskog hodže, ispod patosa, dočekala kraj rata.
Nakon rata Hagada je vraćena u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Sličnu sudbinu je Hagada doživjela i tokom posljednjega rata kada je spremljena u trezor Narodne banke, nakon što ju je 1992. godine direktor Enver Imamović spašavao iz Zemaljskog muzeja, koji se u jednom trenutku našao na prvoj crti fronte.
Njezina materijalna vrijednost danas je neprocjenjiva (premda su je u Zemaljskom muzeju pred rat procijenili na sedam milijuna dolara, kada je trebala putovati na izložbu povodom pet stoljeća progonstva Židova iz Španjolske), ali je golema njezina simbolička vrijednost za malu i drevnu židovsku zajednicu i za grad Sarajevo.
Pripremili: Adem Mehmedović i Nezir Karić
(NKP kalesijski.com/ Horion Bosna)
— Sve tekstove Horiona možete pogledati na sljedeći način (pogledajte fotografiju)
