Da nije riječ o našim životima i budućnosti djece, mogli bi se i vicevi praviti od subotnjeg zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske. Jer, objasnio nam je i vlasnik ove institucije, NSRS radi ono što on hoće, pa je tako donio odluku da mrtvom konju, raspadnutoj državi, Bosni i Hercegovini koje odavno nema, Sarajevu koje je Tito digao u nebesa da bi pravio dobre veze s arapskim svijetom, muslimanima koji su izdali svoju vjeru, tim navodnim Bošnjacima koji, ustvari, nemaju identiteta, posljednji put pruži ruku!
Nije Milorad Dodik ni imao neku potrebu da objasni svoje vladarske prevrate: u intervjuu koji je za RTRS snimio i prije kraja druge posebne sjednice NSRS-a, primitivno je ispljuvao koga se god sjetio, najgore su prošle žene jer je ovaj seksista brutalno izvrijeđao neodgovorne Slovenke na vlasti, Evropu čijoj se okupaciji pedera samo on protivi, naravno s posebnim akcentom na Ursulu von der Leyen i Martu Kos, te esdeesovku Aleksandru Pandurević koja je na društvenim mrežama napisala kako lider SNSD-a rasprodaje RS da bi skinuo američke sankcije. Nije bog zna kako prošla ni Ana Trišić Babić, u zadnji čas odabrana da bude potpisnica entitetskih dokumenata, kako je predstavio izbor v. d. predsjednika RS-a, naglašavajući da ostaje na svom radnom mjestu jer je predsjednik! Kako god, NSRS je u subotu uveče rukama Dodikove većine postupio i po odluci Ustavnog suda BiH brišući svih onih šest zakona koje je NSRS donio prateći slijepe Dodikove naputke. Bosna i Hercegovina je, ispostavilo se u NSRS-u, živa i zdrava, a osuđenik iz Laktaša trči svoje počasne krugove tražeći slamku spasa.
E sad, ruku mu ne ispušta Dragan Čović i to malo koga iznenađuje. Vještačko disanje lider HDZ-a je isporučio na vanrednom sastanku u Banjoj Luci, tražeći rješenja s Dodikom za zajednički evropski put, pri čemu je, naravno, Draganov politički partner s kojim dobro surađuje, i dalje protivnik usvajanja budžeta BiH, prijeko potrebnog da zemlja dobije najavljeni novac iz Plana rasta za Zapadni Balkan i funkcionira po slovu zakona. Nesebičnu ljubav dvije partije na djelu demonstrira predsjedateljica Vijeća ministara BiH. Borjana Krišto se ne samo ovdašnjoj već i međunarodnoj javnosti pohvalila kako će sama imenovati pregovarača naše zemlje sa Evropskom unijom, tumačeći nekim stranim ambasadama u BiH kako je Vijeće ministara još prošle godine donijelo odluku da to bude predstavnik srpskog naroda.
Što zaista nikom nije sporno, sporna je ambicija gospođe Krišto da to bude kadar SNSD-a, navodno ista Ana Trišić Babić, koju je Dodik iz duboke ilegale povukao na svjetlost pozornice NSRS-a, kako reče, da potpisuje ono što on odluči. Trojka je od gospođe Krišto u više navrata tražila smjenu ministara iz SNSD-a, no ona to sustavno odbija staviti na dnevni red upravo zbog neopjevane ljubavi Čovića i Dodika. Neko bi rekao – sve su maske pale i sada je baš svima – od Mostara do Bruxellesa – posve jasno da lider HDZ-a preferira euroatlantske integracije via Moskva i Tel Aviv, no ne lezi vraže, Dodik i Čović nisu sami na takvom evropskom putu. Imaju i SDA, i to nije samo pozadinska, da ne kažem logistička podrška, to je slavodobitno pristajanje uz dogovor HDZ-a i SNSD-a, kome je Bakir Izetbegović asistirao iz prvog reda državnog Parlamenta.
Tako je sveto trojstvo zabetonirano u Zastupničkom domu PSBiH rukom, stasom i glasom Edina Ramića, tog dokazanog Bošnjaka, kako ga je svojedobno opisivao partijski lider, ističući u njegove kadrovske kvalitete podatak da mu je žena pokrivena(?!). Ramić je vrlo brzo opravdao lidersko povjerenje, dijeleći povratnicima u RS bolesnu stoku zbog koje je i ostao upamćen kao Edo junica, no da je zadržao imidž osobe iz prvog safa, pokazalo se i na izborima, na kojima je cijela SDA stala iza svog muljatora i Ramić je izabran za državnog poslanika. Dobio je šansu u srijedu, kada je poslanik SDP-a Saša Magazinović zatražio da se uvrsti u dnevni red izbor i imenovanje glavnog pregovarača i njegovih zamjenika između BiH i EU. To je bio posve ispravan način da se sljedeći korak naše zemlje ka EU definira tamo gdje bi Bosna i Hercegovina morala biti ispred svih parcijalnih i političkih debata, a i prilika da se elegantno da do znanja HDZ-u BiH da ne može šta i kako hoće. Iza ovog prijedloga stali su združeno SDP, NiP, Naša stranka, SDS, PDP, Lista za pravu red i Mješoviti klub, dakle, ne samo SDA-u mrska trojka. No, nije bilo entitetske većine iz RS-a i prijedlog je pao. Oborio ga je Ramić, koji je prvo najavio da će glasati, a onda šmugnuo iz sale. K’o fol davao izjave za medije, koje niko nije čuo ni vidio, neki su pak njega vidjeli da je bio kod Borjane Krišto, no sve je to svejedno: Ramić je slagao i to je nesumnjivo partijska SDA odluka. Da nije, mogao je zatražiti pauzu pa, recimo, medijima najaviti kako će on biti ta ruka iz RS-a koja će ključno prevagnuti za BiH u EU, mogao je i poentirati u ime svoje partije i reći kako je SDA i djelom dokazala da joj je stalo do Bosne i Hercegovine, da vodi državničku politiku.
Ne, Ramić je nestao iz sale i pokazao da se SDA ni zeru nije pokajala što je u vaktu ministrovanja Bisere Turković i njezinog trasiranja vanjske politike BiH davala prednost Iranu i Rusiji u odnosu na EU i Zapad (truli, nestajući, što bi rekao Dodik). Da je Ramić slagao sa skupštinske govornice, za zapisnik je konstatirao Nenad Grković iz Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, javno mu zahvaljujući što je samo čas prije vlastitog bijega najavio kako će glasati za. Koliki je ustupak napravio HDZ-u i SNSD-u, možda najbolje ilustrira nastup Sanje Vulić, one što joj je Dodik Gospod Bog, koja je predlagače optužila za nerad na evropskom putu!? Obećala je trojki da će je SDA oduvati iz Federacije, što će reći da je bila pripremljena za sjednicu, kao, uostalom, i Ramić, koji je zakucao sveto trojstvo odbijajući i drugi prijedlog združenih klubova, onaj za smjenu Marinka Čavare iz vrha Doma. A potom i zaključke – prijedlog evropski orijentiranih zastupnika da Vijeće ministara dostavi kompletan dokument Reformske agende i njezinu detaljnu analizu, kao i potrebne korake za implementaciju reformi, aktivnosti i ciljeva. Nije bilo entitetske većine pa je Borjana Krišto slavodobitno obećala da će nastaviti istim žarom i metodama. Može joj se.
Kada je – svojedobno – lider SDA odbijao svaki kontakt s Čovićem čitav mandat i po, ostalo je upamćeno njegovo javno žaljenje što Dragan nije probao Fikrin burek. Kada je Izetbegović, početkom februara, telefonom očijukao s Dodikom, pohvalio se da ga je Mile zvao da mu čestita novu (kinesku) godinu. U međuvremenu je osuđenik iz Laktaša postao planetarno prepoznat kao secesionista i ruska ispostava za destabiliziranje Balkana. Nasrtljivac na mir. Danas, kada su zaista sve maske pale, jasno je da SDA, HDZ i SNSD biju zajedničku bitku protiv ljudi ove zemlje, a za vlastite moći, opstanke u foteljama i pravljenje crne rupe od Bosne i Hercegovine. Da bi spasio sebe, Dodik je u finišu napravio cirkus od NSRS-a, ali je barem BiH trijumfovala. Navodno je preko svojih lobista u SAD-u istrgovao skidanje sankcija uz uvjet potpunog povlačenja. Čović bez njega ne može, a očito ni Izetbegović. Evropa znači puno više zakona, puno manje moći, reforme i budućnost. Njih su trojica prošlost i zato se zajednički otimaju, tražeći šansu da za svoje užitke konstitutivne i ostale drže ucijenjenim i potlačenim. Nedavno je u podcastu Oslobođenja gostovao Hilmo Neimarlija i govoreći o Bošnjacima rekao kako im se, nasreću, Čović i Dodik ne mogu dogoditi. Bakir Izetbegović želi upravo to, da bude bošnjački Milorad. I to onda kada Baji ističe i sudijska nadoknada.
- — Tekst kolumne je preuzet sa web stranice Oslobođenje i ne predstavlja nužno stavove našeg portala.
A i može (sa čim nemamo problem), čim smo preuzeli tekst.
(OSLOBOĐENJE/ nkp.ba)
