U utorak (18.augusta 2015.) je održana konferencija pod nazivom “Gradovi koji nestaju odlaskom bh. građana” u organizaciji Unije za održivi povratak i integracije u BiH.
Posebno zabrinjavajući podatak je činjenicu da iz BiH iseljavaju cijele porodice, a od 2013. godinedo danas iz BiH otišlo više od 68.000 građana.
“Ljudi odlaze iz ekonomskih razloga, zbog nepoštivanja osnovnih ljudskih prava kada je u pitanju obrazovanje i zapošljavanje, ali i infrastrukture. Kada smo završili istraživanje vidjeli smo da nam odlaze kompletne porodice. Uzeli smo gradove gdje najviše imamo odlazaka u odnosu na broj stanovnika i ovdje nisu u pitanju samo povratnici. Ovdje je u pitanju kompletno stanovništvo” – rečeno je na koferenciji.
Piše: Admir Karić
.
Alarmantno iseljavanje stanovništva: Kalesija među gradovima/općinama koje “nestaju”
Kada su u pitanju gradovi, odnosno općine, alarmantno iseljavanje je zabilježeno u; Zvorniku, Livnu, Bosanskom Grahovu, Kupresu, Sanskom Mostu, Bihaću, Ključu, ali i u Bratuncu, Srebrenici, Zvorniku, Milićima, Sapni i Kalesiji.
Proteklih godina hiljade građana sa područja općine Kalesija je napustilo našu državu u potrazi za boljim životom.
Pokušaj dobijanja azila je za većinu stanovništva bio neuspješan, a veliki broj građana je odbijenicu za azil dobio i po dva ili tri puta. Nakon odbijenice u nekoj od europskih zemalja, građani nekoliko mjeseci po povratku u BiH pokušaju u drugoj državi, a najčešće destinacije su Njemačka i Francuska.
Među onima koji odlaze u europske zemlje “na ćoravo” su najčešće mladi bračni parovi. Riječ je o bračnim parovima koji ne rade, a na ovaj potez se odluče kako bi doslovno preživjeli nekoliko mjeseci, ostajući često i duže od godinu dana.
Iako su u pojedinim državama prepušteni sami sebi, smješteni u šatorima (Francuska) ili čak autobusima (Austrija), u Njemačkoj “azilanti” dobijaju i socijalnu pomoć.
Socijalnu pomoć koju dobiju porodice obično štede, kako bi po povratku u BiH imali novac, jer ih po povratku u državu očekuju brojne zaostale obaveze prema državi, kao što su plaćanje računa za struju i vodu, ali i ponovno vađenje ličnih dokumenata.
Također, problem predstavlja i nova prijava na evidenciju Biroa, kao i dobijanje zdravstvenog osiguranja, što predstavlja veliki problem za malu djecu.
Odlazak u Siriju: Tema o kojoj “šapuću” Kalesijci
Protelih godina u kalesijskoj javnosti se “šapuće” o odlasku mladih na strana ratišta, prije svega u Siriju.
Iako su državni mediji u nekoliko navrata u svojim izvještajima spominjali i mladiće iz Kalesije koji ratuju u Siriji, pominjući njihova imena kao i način na koji su otišli u ovu državu, u Kalesiji se o tome nikada ne govori javno.
Treba pomenuti da broj mladića koji su otišli na ratište u Siriju nije veliki, te da se u skorije vrijeme ne bilježe odlasci u Siriju iz Kalesije.
Nekoliko mladića je Kalesiju napustilo 2013. godine, a za neke od njih se pouzdano zna da su tamo i poginuli.
U 2015. godini, barem prema informacijama sa kojima mi raspolažemo, nije zabilježan odlazak Kalesijaca na ratište u Siriji.
Općina Kalesija mudro šuti: Nezadovoljni građani (ne)važni za političare i političke stranke?!
Kao i po pitanju građana koji traže azil u nekoj europksoj zemlji, tako i o pitanju odlaska na strana ratišta, općina Kalesija se nikada nije oglasila.
Nekoliko puta je na sjednicama Općinskog vijeća od strane pojedinih vijećnika skrenuta pažnja na odlazak građana iz države, ali generalno se ništa nije uradilo kako bi taj problem bio riješen.
Općina nije nikada održala sastanak sa osobama koje su nakon pokušaja dobijanja azila vraćene u Kalesiju, a ono što posebno zabrinjava – nikada nije održana niti jedan javna tribina na kojoj bi građani bili upozoreni na ono što ih očekuje u drugim državama, kao i posljedice koje ih očekuju po povratku u BiH.
Odlaze nezaposleni i nezadovoljni građani, koji bi najradije mijenjali Vlast, kako onu na općinskom, tako i na kantonalnom, entitetskom i državnom niovu. Odlaze građani koji su izgubili nadu u “bolje sutra”, i kao takvi ne vjeruju da njihov glas na Izborima može promjeniti situaciju.
Kao takvi su potpuno nevažani za politiku i političke stranke.
Iako je i na državnom nivou ovaj problem daleko od nekog rješenja, o njemu se barem govori. Nažalost, u općini Kalesija se o tome (mudro) šuti.
Nadamo se da će neko od kalesijskih političara u skorije vrijeme sjetiti i građana koji su možda zbog njihovog nerada upravo i napustili Kalesiju.
Ko zna, možda oni izađu na Općinske izbore u oktobru 2016. godine i odluče mijenjati stvari.
.
(NKP.ba)
