Na BBC-u je objavljena priča o turskoj i bosanskoj kafi, tačnije o razlici između turske i bosanske kafe. Bred Koen, novinar BBC-a, je napisao iskustva iz glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Čak i danas, 136 godina nakon što su Osmanlije Austrougarskoj ustupile Bosnu i Hercegovinu, u ovoj zemlji se vide mnogi znakovi četiri vijeka turske vladavine.
Iako se u drugim zemljama jugoistočne Evrope, zapadne Azije i sjeverne Afrike i dalje služi ono što je u suštini turska kafa, Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u kojima naziv “bosanska kafa” nije stvar samo nacionalnog ponosa, već i prepoznatljivosti.
“Moj prijatelj Elif Burgaz je želeo da osjeti ukus svog doma i svratio je u restoran na Čaršiju koji se nalazi u turskom kvartu u starom delu Sarajeva. Čovek koji je sedeo pored nas, Nadir Spahić, je rekao ‘bosanska kafa nije turska kafa’. Osjetili smo blagu ljutnju u njegovom glasu, a onda nam je objasnio da je razlika u procesu pravljenja kafe”, napisao je Koen.
Pravljenje i turske i bosanske kafe počinje prženjem zrna kafe i mlevenjem u fini prah. Tako samlevena kafa se stavlja u bakrenu posudu ili džezvu (ili cezve na turskom). Razlika je u tome što Turci pomešaju mljevenu kafu sa šećerom preko čega preliju hladnu vodu i tako stavljaju na peć da prokuva, dok Bosanci kafu pripremaju tako što prvo stave vodu da proključa, a onda dodaju kafu. Nakon što prokuva, izdvoji se mala količina vode, potom se dodaje kafa u vodu i vrati na peć nekoliko minuta kako bi opet proključala.
Ovaj proces se može ponoviti nekoliko puta, nakon čega se prelije toplom vodom koja je prethodno izdvojena.
“Za one koji dugo ovako spremaju kafu, to izgleda veoma jednostavno. Dodavajući toplu vodu na kraju kuvanja kafe, dobija se bolja pjena i povećava se intenzitet ukusa kafe. To je ono što sam ja naučio u jednom kafiću na sarajevskoj Čaršiji”, napisao je Bred Koen.
Dodao je da je za njega razlika između turske i bosanske kafe neprimetna, ali da će Turci za bosansku kafu reći da je gorka i gusta, i da je za turiste poput njega, lakši način da razlikuju ove dvije vrste je po tome kako se služe., prenosi Klix.ba.
“U Turskoj, cezve ili džezva ostaje u kuhinji, a ne na stolu”, rekao je Burgaz.
Turska kafa se poslužuje u fildžanima, malim posudama, dok bosansku kafu služe u punoj džezvi, na tacni sa čašom vode, kockom šećera i rahatlokumom.
“Kada želite da pijete kafu, prvo popijete vodu. Kašikom skinete sloj pjene, a zatim sipate kafu iz džezve. Bosanska kafa bez pjene jednostavno nije kafa. Ako želite slatku kafu, nemojte je šećeriti, umjesto toga, umočite kocku šećera u kafu i stavite pod jezik da se otopi. Nakon toga popijte kafu”, objasnio je BBC-ev novinar.
Postoje dvije stvarne prednosti kafe koja se služi u džezvi. Prvo, mulj koji se često formira na dnu i koji je karakterističan za tursku kafu, ostaje u džezvi umjesto u fildžanu. Drugo, u bakrenoj džezvi se duže zadržava toplina kafe. To je važno, jer Bosanci sjede satima uz kafu i razgovaraju.
“I mi smo uradili isto. Dugo smo sedili ispijajući kafu, a razmišljao sam i o oštrini u glasu Nadira Spahića koji nam je rekao da je velika razlika između turske i bosanske kafe”, zaključio je Koen.
(NKP.ba)
